Zagorske glumice i glumci amateri ozbiljno rade već pola stoljeća

Kao što smo nedavno spomenuli u prvom, uvodnom tekstu serije članaka o snimanju brojnih amaterskih igranih filmova u Hrvatskom zagorju, pod naslovom „ZAGYWOOD: Fenomen snimanja amaterskih igranih filmova i serija u Zagorju”, taj je „progresivni fenomen” započeo prije više od tri desetljeća, a danas je mnogim pojedincima i udrugama postao gotovo svakodnevna aktivnost.

No, prije nego se posvetimo toj konkretnoj temi, valja istaknuti i posvetiti pažnju njenim temeljima, koji su udareni prije više od pola stoljeća. Dakako, temelji su postavljeni još davno prije, ali ovdje ćemo se držati službenih podataka. Naime, prije više od 50 godina, na samom početku sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Hrvatskom zagorju počele su se osnivati dramske sekcije Kulturno – umjetničkih društava, a neke od njih osnovane su čak i kao zasebne udruge.

Kad su u pitanju one koje su vrlo aktivne i dan danas, prva od njih bila je Dramska sekcija KUD-a Krapina, koja je ujedno i jedna od najstarijih i najuspješnijih amaterskih kazališnih skupina u Hrvatskoj. Osnovana je 1972. godine i od tada je izvela više od 50 komedija i humoreski na kajkavskom narječju. Dvije godine kasnije osnovana je i Dramska sekcija KUD-a Lobor, zapravo, istovremeno kad je osnovan i sam KUD. Ostalo je zabilježeno za povijest i da je prva predstava koju je ta dramska sekcija izvela bila “Gospodar je zvonel” po tekstu Josipa Horvata, a u režiji Josipa Kovačića, prvog voditelja te uspješne dramske sekcije.

Ono što je te iste, 1974. godine zaintrigiralo ne samo zagorsku javnost, već i javnost velikog dijela tadašnje bivše države Jugoslavije, bilo je osnivanje Amaterskog kulturno umjetničkog društva „Žensko kazalište” u Gornjem Jesenju, maloj općini na sjeveru Krapinsko – zagorske županije. Već nakon prve predstave, u kojoj su žene igrale i muške uloge, interes javnosti bio je popriličan pa je tako priča o tim entuzijastičnim ženama iz jednog malog zagorskog sela došla i do tadašnje televizije Zagreb pa je tako legendarni Branko Lentić napravio i reportažu, odnosno, svojevrsni mali dokumentarni film o danas popularnim „Jesejanjšicama“, kako ih neki od milja zovu.

Upravo te tri spomenute amaterske kazališne grupe, osim što su najstarije, jedne su od najaktivnijih i dan danas, a iza sebe imaju, osim velikog broja predstava, također i brojna priznanja i nagrade. Kad su u pitanju ostale danas vrlo aktivne dramske, odnosno, kazališne skupine u Zagorju, one su uglavnom osnovane po završetku Domovinskog rata, a među njima se posebno svojom aktivnošću ističu Amaterska dramska udruga „Kaj“ iz Zaboka, Amatersko dramsko kazalište Sveti Križ Začretje, Dramska sekcija KUD-a "Naša lipa" Tuhelj te Humsko amatersko kazalište iz Huma na Sutli.

Kad smo rekli da su temelji i pola stoljeća dramskim sekcijama u Zagorju postavljeni i davno prije, tu smo prvenstveno mislili na činjenicu da je dramski amaterizam u našim krajevima postojao mođda i stoljećima ranije, uglavnom kroz školske ili crkvene kazališne predstave. I upravo su ti pojedinci, koji su kao djeca sudjelovali u tim dječjim kazališnim predstavama, u većini slučajeva kasnije, kao odrasli, inicirali ili barem sudjelovali u osnivanju amaterskih dramskih sekcija i/ili udruga početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

A kao što su te dječje dramske grupe bile temelj za amaterska kazališta, tako su upravo kasnije zagorska amaterska kazališta bila kvalitetan temelj za snimanje prvih amaterskih igranih filmova u Hrvatskom zagorju, a potom i televizijskih serija. Osim što su imale već iskusne amaterske glumce, scenariste i redatelje, imale su i kontinuitet rada „pro bono”, iz čistog užitka, pa kad je moderna tehnologija omogućila jeftino snimanje video zapisa, a pogotovo kad su se pojavile lokalne televizije koje su rado objavljivale njihove amaterske uratke, pokrenula se poprilično ozbiljna „zagorska amaterska televizijsko-filmska industrija”.

Dakako, kako je riječ o amaterima koji taj posao rade iz čiste ljubavi, bez financijske koristi, ali i bez akademskog dramskog ili scenskog obrazovanja, sasvim je promašeno i bespotrebno ulaziti u diskusije o umjetničkoj razini njihovih kazališnih komada, filmova ili serija. Ono što je najbitnije, njihov jedini cilj je zabaviti i nasmijati publiku i u tome su više nego uspješni. Time su dali (a daju i dan danas) nemjerljiv doprinos zagorskoj kulturi i tradiciji, stoga, ako ništa drugo, zaslužuju da ih barem malo detaljnije predstavimo u ovom serijalu.

Ovaj članak objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti.