Znanstvenici otkrili špilju na Mjesecu: 'Tamo bi mogli useliti ljudi'
Znanstvenici su po prvi put otkrili špilju na Mjesecu, duboka je najmanje 100 metara i mogla bi biti idealno mjesto za izgradnju stalne baze, javlja BBC. Prema istraživačima, to je samo jedna od vjerojatno stotinu špilja skrivenih u „podzemnom, neotkrivenom svijetu“.
Zemlje se žure uspostaviti stalnu ljudsku prisutnost na Mjesecu, ali će morati zaštititi astronaute od radijacije, ekstremnih temperatura i vremenskih uvjeta u svemiru.
Prva britanska astronautkinja koja je putovala u svemir Helen Sharman rekla je za BBC News da novootkrivena špilja izgleda kao dobro mjesto za bazu i da bi ljudi potencijalno mogli živjeti u mjesečevim jamama za 20-30 godina. Rekla je da je špilja toliko duboka da bi se astronauti možda morali spustiti užetom i koristiti „mlazne ruksake ili lift“ da izađu.
Lorenzo Bruzzone i Leonardo Carrer sa Sveučilišta u Trentu u Italiji pronašli su špilju pomoću radara kako bi probili otvor jame na stjenovitoj ravnici zvanoj Mare Tranquillitatis. Vidljiva je golim okom sa Zemlje, a također je i mjesto gdje je Apollo 11 sletio 1969. godine.
Špilja ima otvor na Mjesečevoj površini, koji vodi do okomitih i nadvijenih zidova, te kosi pod koji bi se mogao protezati dublje pod zemlju. Špilja je nastala prije nekoliko milijuna ili milijardi godina kada je lava tekla Mjesecom, stvarajući tunel kroz stijenu, piše Telegram.
Najbliži ekvivalent na Zemlji bile bi vulkanske špilje u Lanzaroteu u Španjolskoj, objašnjava profesor Carrer, dodajući da su istraživači posjetili te špilje u sklopu svog rada. “Stvarno je uzbudljivo. Kada dođete do ovih otkrića i pogledate te slike, shvatite da ste prva osoba u povijesti čovječanstva koja je to vidjela”, rekao je profesor Carrer.
Kada su prof. Bruzzone i prof. Carrer otkrili koliko je špilja velika, shvatili su da bi to moglo biti dobro mjesto za lunarnu bazu. “Uostalom, život na Zemlji je započeo u špiljama, pa ima smisla da bi ljudi mogli živjeti u njima na Mjesecu”, kaže prof. Carrer.
Špilja još uvijek nije u potpunosti istražena, ali istraživači se nadaju da bi se georadar, kamere ili čak roboti mogli koristiti za njezino mapiranje. Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu Nature Astronomy.
