STRAVA KOD VARAŽDINA Kujica Maša hladnokrvno je ubijena u dvorištu: „Ubojica je stajao nekoliko metara od nje“

Dvogodišnja kujica Maša nije dočekala da uživa u kući u koju se obitelj Katarine Poljak uskoro trebala useliti. U noći 25. travnja nepoznati počinitelj ubio ju je u dvorištu u Vinogradskoj ulici u Beretincu.

„Maša je posljednjih dana bila kod moje prijateljice. Kako smo stalno nešto selili iz stana u Varaždinu, ostavili smo Mašu da je ne vozikamo. Kuća je u blizini naše, a obitelj i dvorište dobro su joj poznati, često smo tu dolazili posljednje dvije godine otkad je kujica s nama. Prijateljica ima troje djece i Maša se igrala s njima kao i s našom Ciarom“, rekla je Poljak za Večernji list.

Dodala je kako Maša nije imala ništa protiv toga da ostane s poznatim ljudima i u poznatoj okolini. Nije se udaljavala, a mogla je birati hoće li biti u kući ili na dvorištu. Trava joj je bila draža pa je i te noći ostala vani.

„Oko jedan sat po noći ukućani su čuli pucnjeve, ali nisu mislili da se puca po njihovom dvorištu. Kuća se baš ne vidi s ulice, u dolini je pa se mora doći do nje. I ubojica je to i napravio. Maša je bila u dvorišta, blizu kuće, a ubojica je pucao prema kući. Stajao je nekoliko metara od nje, hladnokrvno je ubio, okrenuo se i otišao. Nije se oglasila, uspjela se je dovući do kamina i tu je uginula. Ujutro su je pronašla djeca kad su joj nosili hranu. Svi su bili u šoku“, rekla je vlasnica.

Zvali su policiju, a oni veterinara. Veterinarskim nalazom potvrđeno je da su na kujici tri okrugle rane pravilnih rubova, iz jedne je kujica obilno krvarila. Niti jedan metak nisu pronašli, sreća je da nisu završili u kući.

Iz Policijske uprave varaždinske odgovorili su da je u psa mješanca iz vatrenog oružja ispaljeno nekoliko metaka.

„Pas je uginuo u blizini mjesta na kojem je propucan, a policijski službenici nastavljaju daljnji rad na pronalasku nepoznatog počinitelja kaznenog djela ubijanje ili mučenje životinja“, kažu iz PU varaždinske.

„Ne znamo kome je smetala, u Varaždinu živimo u stanu i susjedi su uvijek govorili da ni ne znaju da imamo psa. Udomili smo je kad je imala tri mjeseca i stalno je bila s nama. Ako je bilo nekakvog problema, mogli su nam reći“, ističe Poljak i dodaje da je tako mogao nastradati i netko u kući.

A njihova kći, šestogodišnja Ciara, teško se miri s činjenicom da više nema njezine prijateljice.

„ Kad je čula što se Maši dogodilo, pitala me je: Ajme mama, a s kim ću ja sada živjeti?“, rekla je vlasnica, koja se pak zabrinuto pita kakvi to ljudi šeću brdima i mjestom u koje se uskoro seli.