Dvadesetak zaljubljenika u prirodu u obilasku špilje sv. Lucija

U okviru proslave Ljeto u Loboru (ranije Janine) Loborsko ekološko društvo - LED organiziralo je obilazak špilje sv. Lucija na Ivanščici u subotu 23. srpnja 2022. Kod lovačke sjenice u šumi podno Jastrebinca okupilo se 26 članova LED i drugih zaljubljenika u prirodu. Vrijedne članice ispekle su štrukle i druge slastice za okrjepu prije polaska u obilazak. Potpredsjednik LED prof.dr.sc.prim. Darko Ropac održao je prisutnima kraće predavanje o krpeljima te opasnosti od lajmske bolesti i krpeljne upale mozga. Potom je govorio gospodin Dubravko Šincek o bioraznolikosti Ivanščice, a o špiljama je govorila mlada speleologinja Vinka te nas upoznala s osnovnim obilježjima špilje koju ćemo obići i što možemo tamo vidjeti.

Špilju sv. Lucija otkrio je domaći lugar gosp. Karlo Pavlinić prije točno pola stoljeća na poziciji poznatoj pod nazivom „kod jasena“, što je tada zabilježeno u novinama. Na špilju se gotovo zaboravilo a njen položaj upamtio je predsjednik LED gosp. Božidar Labaš, na čiju inicijativu se organizirao ovaj događaj, kako bi se što više ljudi upoznalo s tim speleološkim fenomenom te kako bi se popularizirao njen obilazak.

Dvadesetak odvažnih krenulo je uz brdo po velikoj vrućini opskrbivši se usput hladnom pitkom vodom na izvoru kod kopanja. Nakon četrdesetak minuta laganog hoda uzbrdo stigli smo podno špilje. Do nje se može doći 200 m dugom strmom uzbrdicom nagiba gotovo 60 ⁰. Nekolicina najodvažnijih krenula je tim putem i uz velike napore stigla pred sam ulaz u špilju. Drugi put je nešto blaži i lakši, a dodatno su taj uspon olakšali Damir, Vinka i Marko, članovi udruge Kraševske zviri iz Ivanca, postavivši čvrstu planinarsku užad za pridržavanje i osiguravanje uspona u dužini od stotinjak metara. Na tome smo im od srca zahvalni jer je uspon protekao bez i najmanjeg incidenta.

Pećina je zapravo rascjep u visokoj stijeni, visine ulaza od nekih osam metar. Ulaz je uzak a prolaz je ograničen s velikim kamenim blokovima koji su se urušili i gotovo zatvorili pristup unutrašnjosti. Svi smo obišli predprostor špilje, a unutrašnjost su već ranije obišli naši mladi speleolozi. Naime, treba se pužući provući kroz uski procijep dužine dvadesetak metara kako bi se došlo u njenu unutrašnjost. Unutra ima nešto špiljskog ukrasa tipa stalagtita. U tom prostoru obitava kolonija šišmiša uz rojeve komaraca.

Nakon kraćeg odmora i neizbježnog slikanja, sretni što smo uspjeli savladati veliki napor i popeti se do ulaza u špilju, vratili smo se u „bazni logor“, lovačku sjenicu u kojoj su naše vrijedne članice ispekle meso. Uz okrjepu rashlađenu u gorskom potoku nastavili smo s druženjem do kasnih popodnevnih sati. Nezaboravan izlet i ugodno druženje uz prijedloge da se i dogodine ponovno okupimo i nastavimo s upoznavanjem prirodnih ljepota našega kraja.