Lovci pomažu divljim životinjama preživjeti zimu

Autor mb

Loborski lovci gospodare lovištem južne strane Ivanščice i mogu s pohvaliti s najraznolikijom vrstom divljači u Krapinsko- zagorskoj županiji

lovci

Kroz zimski period lovci su pojačano angažirani na hranjenju divljih životinja. Posebno su ugroženi biljojedi koji teško pronalaze hranu ispod debelog snježnog pokrivača. Predsjednik Lovačkog društva 'Oštrc' iz Lobora Kruno Bezak kaže kako oni brinu i hrane životinje tokom cijele godine, dok je zimi to malo pojačano.

Kukuruz, sijeno, sol
Loborski lovci gospodare lovištem južne strane Ivanščice i mogu se pohvaliti s najraznolikijom vrstom divljači u Krapinsko- zagorskoj županiji. – Naše lovište ima 4800 hektara. Ove godine naručeno je 20 tona kukuruza, od tog će oko 5 tona otići ljudima za štetu, a s 15 tona hranit ćemo divljač kroz ljeto i pojačano kroz zimske mjesece, kada se sve smrzne i one ne mogu rovati i tražiti hranu. Ove godine, srećom, ostalo je jako puno žira, a mi ih još opskrbljujemo kukuruzom, sijenom i solju - ­ kaže predsjednik LD Oštrc.

Quadovi i planinari uznemiravaju divljač

U njihovom lovištu obitavaju jelen obični, srna, divlja svinja, fazan i divokoza. Hranu im ostavljaju na određenim staništima i skloništima. Imaju i automatske hranilice za životinje. Primjer je bačva od 200 litara u kojoj tajmer svaki dan u isto vrijeme baca kukuruz u hranilicu. No, u zadnje vrijeme imaju problema jer im vozači quadova i motora te planinari uznemiravaju divljač u njihovim prirodnim staništima. Vozači quadova voze po cijeloj šumi, a planinari se ne drže označenih staza već se penju iz svakoj jarka i plaše životinje, koje onda bježe i pojačano troše svoje zalihe energije zimi. Stoga apeliraju da se to ne radi

 

Divokoza - skromna i oprezna životinja koja se hrani planinskim travama

Jedan od zaštitnih znakova današnjeg Biokova su svakako divokoze, vrsta po kojoj je upravo ova planina najpoznatije lovište u ovom dijelu Europe – danas među stijenama živi, prema procjenama, oko 500 primjeraka divokoza, a upravo su na Biokovu u proteklim desetljećima odstrijeljeni neki od najtrofejnijih primjeraka ove vrste. Reintroducirana je 1964. godine, a danas se brojnost populacije procjenjuje na 350 do 400 jedinki. Projekt je započet 1964. godine na inicijativu lokalnih lovaca, a do 1969. godine je u prirodu pušteno prvih 48 grla. Broj divokoza je u pojedinim godinama premašivao tisuću. Zahvaljujući i njenom utočištu Biokovo je 1981. godine proglašeno Parkom
prirode. Divokoze vole mir i napuštaju uznemirena lovišta. U lovištu je vrlo oprezna i brzo osjeća prisustvo opasnosti, pri čemu pravi uzbunu za ostale jedinke glasnim piskom. Divokoza je u hrani izuzetno skromna životinja. Hrani se planinskim travama i mladim lišćem grmolikih biljaka, zimi pupoljcima, suhim vlatima trave, kupinama i malinama, koje nakon hranjenja preživa. Vrlo rado uzima sol koja joj se mora redovno iznositi. Ima odlično razvijeno osjetilo njuha, vidi dobro ali reagira tek na pokret.

NAjčitanije