OBRT KOJI IZUMIRE: Posjetili smo zadnjeg zagorskog lončara Božu Androića

Tradicijski i umjetnički obrti polako izumiru, na žalost. Dobar primjer za to je i lončarstvo. Iako je nekada u Zagorju lončara bilo više, danas se još samo 60 – godišnji Božo Androić iz Peršavesi može pohvaliti da je se bavi tim obrtom. 

'Počeo sasvim slučajno'

Androić je jedan od dobitnika potpora Krapinsko – zagorske županije, a obrt ima registriran 10 godina, iako se lončarstvom počeo baviti već ranije, i to posve slučajno, kada je radio na drugom poslu kod lončara. – Jednom sam sjeo za lončarsko kolo i pokušao napraviti teglinček. Ispalo je dobro i majstor Tomo me za kolom i ostavio – prisjeća se Božek.

Radio je na raznim poslovima, po struci je tokar, no u lončarstvo se zaljubio, pa otvorio i obrt.  Najviše izrađuje uporabne predmete, poput zdjela za pečenje, posuda za meso, voće, čaše, pehare i slično.

Stranci najviše kupuju

 – U današnje vrijeme se puno više prodaju proizvodi koji imaju neku namjenu, koji se koriste. Suveniri se teže prodaju jer ih ima na svakom koraku, konkurencija je prevelika – kaže Androić, koji najviše prodaje po sajmovima svoje radove, i to po vrlo pristupačnim cijenama.

- Kad sam bio na zadnjem sajmu u Istri, domaći su rekli, pa to vam je jako jeftino, kod nas je triput skuplje. Znam, ali to su moje proizvođačke cijene. Meni se ne isplati ići u Istru da stavim ogromne cijene pa da mi ne kupite. To je moja cijena, ja se tu nalazim s tim svim, a ako je nekome jeftino, bolje za njega, prije će kupiti. Ne idem u Istru da prodam tri komada, ne isplati mi se. Bolje da se ti meni diviš kako je to jeftino, pa da ja prodam, nego da ne kupiš i da vozim natrag, a kakve sam sreće, putem i razlupam – našalio se Božek, koji prodaje na sjamovima diljem Hrvatske, u Austriji, Sloveniji, surađuje i s muzejima, a najviše prodaja ide na moru. – Stranci najviše kupuju, naši ljudi baš i nemaju novca – dodaje. 

'Lončarstvo smiruje'

Trajanje izradi ovisi o zahtjevnosti predmeta kojeg izrađuje. - Za osam sati, napraviti mogu otprilike 50 pehara te 200 do 250 čaša. Pehare onda treba još ručkati i ukrašavati idućeg dana. Dakle, nakon oblikovanja, predmet se mora stvrdnuti da bi ga se ukrasilo ili ispisalo. Onda se ostavi na sušenju, očiste se rubovi oštri, pa se briše sa spužvisom ili šmirgla, i onda ide na prvo pečenje na 850 do 900 stupnjeva, pa zatim na  glaziranje. Potom slijedi drugo pečenje na 1000 stupnjeva. Nije baš jednostavno – priča Androić.

Počeo je na kolu koje je izradio sam. – Imao sam poklopac od šparheta s rupom, tokar mi je napravio ploču i prijenos, stavio sam motor od miješalice i kolo je imalo samo jednu brzinu, pa sam morao biti jako vješt u poslu jer nije bilo mogućnosti da smanjujem i pojačavam brzinu. Sada kada su nova, prava kola, to je pjesma, radiš kako hoćeš – kaže majstor Božek. 

Kandidata za posao nema

Potpora Županije, a i države puno znači, kaže.  - Svaka pomoć jako puno znači, ta sredstva se utroše namjenski. Za jednu novu peć od 40000 kuna, treba ti 5,6 godina da skupiš te čiste novce. Ja imam jednu peć od 300 l – priča.

Drago mu je što je slučajno ušao u svijet lončarstva. – Lijep je to posao, smiruje, to je terapija. Znao sam imati radionice za školsku djecu, jako ih to interesira. No, mladih kandidata za taj posao nema, nitko nije zainteresiran da bi se priučio. Danas sam u našoj županiji preostao još samo ja – kaže lončar Androić.