U Gospinu čast na štandovima plastični pištolji i kineske lutke

Nekoć se na dan Velike Gospe u Mariju Bistricu dolazilo pješice. Dugačke, svečane kolone putovale su do čudotvornog kipa Majke Božje Bistričke ponekad i cijele noći, koračajući ispod punog Mjeseca, najstarijeg ženskog simbola. Danas je običaj hodočašća sačuvan samo u imenu koje rabi i kardinal Josip Bozanić.

"Pozdravljam sve hodočanike", kaže, među ostalim, prije početka misnog slavlja koje se održava na prostranoj livadi, ispod vrelog sunca.

Na pragu 21. stoljeća pravih je hodočasnika ostalo vrlo malo: uglavnom su to tinejdžeri koji dolaze iz smjera Sesveta, u veselom izletničkom raspoloženju. Kolone hodajućih vjernika zamijenila je automobilska gužva, očito, najveći komunalni problem Marije Bistrice na dan Velike Gospe. Kako mjesne vlasti ne mogu zadovoljiti potražnju za parkiralištem, mještani nude svoja dvorišta. Cjenik je različit i ovisi o položaju prema bistričkom središtu: udaljenija dvorišta koštaju deset kuna, a ona bliže centru dvostruko više. Po svemu sudeći, za naplatu parkinga brinu se uglavnom žene starije dobi, dok su mlađi članovi obitelji zaokupljeni trgovinom. A roba koja je izložena u čast Djevice vrlo je različite vrste i podrijetla: krunice, raspela, križevi, anđeli,

Gospe koje svijetle, haljine, majice, grudnjaci, ukvirene reprodukcije "Posljednje večere", dječji pištolji i automatske puške, lutke koje plešu i pjevaju kineski rock and roll. Naposljetku tu se za deset kuna prodaju i bočice u koje se poslije toči posvećena i besplatna voda iz slavine crkvenog dvorišta. Spoj sa stoljetnom tradicijom pučkog okupljališta u marijanskom svetištu još jedino održava obitelj Mahmed sa svojim licitarskim srcima, medenjacima i gvircem, kako u Zagorju nazivaju medovinu.

Ne mogu više stajati na toj vrućini. Ja bih u crkvi slušala misu. Je li tamo naplaćuju sjedenje? raspituje se izmoždena starica kojoj je ovo šezdeseta Velika Gospa u Mariji Bistrici. Ali nakon toliko izmjena u običajima, nije više sigurna je li komercijalna logika inficirala i unutrašnjost bistričke crkve. S livade spržene suncem koja je nazvana "Crkva na otvorenom Blaženi Alojze Stepinac" u unutrašnjost starog, zatvorenog hrama kroz razglas dopire tek Bozanićev pjevni glas s akcentom njegova istarskog zavičaja.

U Mariju Bistricu slilo se, prema procjenama, 50.000 automobilskih putnika, modernih hodočasnika. U njezinoj crkvi, izvornom spomeniku marijanskog kulta, više nema mjesta.

Izvor: Večernji list