Dragica Kopjar: Zagorka koja pomaže siromašnoj djeci u Keniji

Naših Zagoraca ima svugdje u svijetu, no malo tko zna da je humanitarka Dragica Kopjar koja pomaže siromašnoj dječici u Keniji, Zagorka, rođena u Sekirevom Selu u Gornjoj Stubici u kojem je provela svoje najranije siromašno djetinjstvo. Iz Zagorja odlazi s 18 godina u Zagreb na rad i studij gdje živi i danas.

U cijelom svom životu, od malih nogu isticala se od ostale djece. Često, kaže, kao neshvaćeni wunderkind jer je znala čitati, pisati i računati od svoje četvrte godine, pa je u prvi razred krenula već sa šest godina. Srednju školu pohađala je u Zaboku i već se tada isticala u volonterskom radu.

 Tijekom ljeta radila je za Turističku zajednicu općine Zabok, pomagala na radijskim postajama u Donjoj Stubici i Zaboku, sajmu vina u Bedekovčini…

Tragična smrt sina

Danas brine o dječici bez roditelja u Africi, a na taj put odlučila se nakon  gubitka dvadesetrogodišnjeg sina koji je stradao u željezničkoj nesreći i kada joj se preko noći doslovce srušio svijet. Kasno navečer u zimsko maglovito vrijeme na njega je naletio brzi vlak dok je prelazio prugu na Borongaju. Poskliznuo se i pao leđima okrenut prema vlaku.
 
-Cijeli svijet mi se tada raspao. Mislila sam da više neću živjeti, nisam željela živjeti od velike boli za sinom, željela sam umrijeti. Sam Bog zna kako mi je bilo i koliko sam patila. Nema ništa gore nego kada pokopate tako mlado dijete koje tek treba početi živjeti.  No, nedugo nakon toga, nakon samo par mjeseci, pronašla sam snagu živjeti dalje i počela pisati knjigu o svom životu  i o svom sinu za koju vjerujem da će biti od koristi svim majkama koje jesu proživjele slično ili će proživjeti. Znate, to je takva tragedija da bol nikada ne prestaje, da vam je u mislima uvijek dijete i da ga želite dotaknuti, zagrliti i reći da ga volite i tako će uvijek biti. Knjiga još nije gotova, negdje je napola, ali završit ću je. Velika podrška u svemu tome mi je i kćerka Karmen, doktorica stomatologije koja je prije 10 mjseci rodila malu Doroteu  – ispričala je  Dragica.

Tada se počela dizati velikom brzinom  i naučila svoju bol i patnju preusmjeriti u  još veću ljubav prema drugima i na suosjećanje prema potrebitima. Danas je i zvukoterapeut, svira gong, himalajske zdjele, bubnjeve…. Ta joj alternativna glazba liječi i pročišćuje misli i tijelo i kako kaže, povezuje je s božanskom ljubavi.

Bez bolnice

Nakon godinu i pol dana od smrti sina, u srpnju prošle godine je otišla u humanitarnu misiju u Afriku u Keniju na mjesec dana i tamo se bavila napuštenom djecom u domu, obišla siromašna sela gdje ljudi nemaju ni kuća, ni hrane, ni odjeće ni obuće.

-Kupovala sam im hranu i donosila, te obećala pomoć kad se vratim u Hrvatsku. Posjetila sam i kamp u kojem ima na stotine djece i ljudi izbjeglica  bez ikakvih uvjeta za život. Doslovno su gladni i žedni. O vodi da i ne pričam jer je nema, nema ni kiša. Po prljavu vodu iz rijeke odlazi se kilometrima daleko svaki dan i zato svi obolijevaju, bilo od tifusa, tuberkuloze, malarije i drugih bolesti. Bolnica u blizini nema, osim zdravstvene stanice u kojima rade časne sestre i medicinski tehničar koji mogu pružiti osnovnu medicinsku pomoć i napraviti  testove na malariju i druge bolesti, te  dati lijekove. Lica djece u kampu i po selima još uvijek su urezana u moje pamćenje i nikad ih neću zaboraviti, svima sam morala obećavati da ću se ponovo vratiti i donijeti hrpu bombona, a podijelila sam svakodnevno po kilu bombona. Prekrasni su, veseli i nasmijani, jednostavno vas tako ispune i nahrane dušu, jer oni su zadovoljni i s ono malo što imaju i što dobiju – ne skriva svoje dojmove naša sugovornica.

Život ne treba shvaćati zdravo za gotovo

- Obilazeći  pješice sela kilometrima udaljena, od prve kuće pa dalje sve više i više djece je bilo u pratnji, na koncu kod zadnje kuće pratilo me sigurno više od 50-tero djece i držalo za ruke. Sa svima sam se rukovala i upoznavala te bi mi govorili svoja  imena. Jednostavno su mi se uvukla pod kožu. Toliko su dragi. Pored njih  sam  nakratko zaboravila na sve događaje ovdje u Hrvatskoj i bila sam sretna i veselila se zajedno s njima. Bila sam sretna što ih mogu zagrliti i pružiti im ljubav, male bebe primiti u naručje, donijeti im hranu i vidjeti sjaj u njihovim očima. Bilo mi je lako stopiti se s njima i razumjeti ih jer i sama sam bila siromašna, a moja majka i otac živjeli su u maloj trošnoj slamnatoj zagorskoj kućici sa zemljanim podom  sličnim ovima – nastavlja pričati Dragica. Kaže, kako kod nas ljudi shvaćaju život zdravo za gotovo jer uglavnom imaju sve, iako oni misle da nemaju, misle da bi trebali imati puno više jer se ravnaju prema najbogatijima i stalno su opterećeni materijalnim.  Potpuno su se izgubili u tome.

- Ne razmišljaju da u svijetu postoje djeca koja nemaju niti mali dio ovoga ovdje. Zato želim o tome govoriti i pisati, želim u ljudima pokrenuti što više suosjećanja za druge, bez obzira gdje žive i koje su rase ili vjere jer ti ljudi nisu krivi što žive upravo u tom području gdje su uvjeti za život tako teški.  Kada sakupim dovoljno novaca za sve što sam obećala ponovo  ću otići u Afriku, posjetiti svoje male i velike prijatelje i odnijeti im  barem hranu - kaže Dragica.

Predsjednice humanitarne udruge

 Po povratku u Hrvatsku osnovala je i humanitarnu udrugu Plavi anđeo za pomoć djeci i siromašnima u zemlji i svijetu čija je i predsjednica te odmah počela prikupljati sredstva za kupnju hrane za djecu u kampu, za obitelji po selima, za gradnju kuća. 

 Još donedavno uzorna djelatnica i voditeljica u Diners clubu u Zagrebu u kojem sam provela pune 32 godine, potpisala sam raskid  radnog odnosa  kako bi se mogla baviti humanitarnim radom. Raskid sam potpisala još prije odlaska u Afriku, u srpnju, jer sam čim mi  je sin stradao znala da se više neću baviti time i da će moj život krenuti u drugom smjeru ponovo otpočetka.  Diners club me podržao  u svemu i bio sponzor mog puta i boravka u misiji – zahvalna im je na tome bivša djelatnica.

Sada sam slobodna i upravo ta sloboda nevezanosti za bilo koju organizaciju daje čovjeku moć i priliku da izrazi i svoju drugu stranu postojanja, onu zbog koje smo ovdje. Ovo je moja misija i ja ću je izvršiti najbolje što znam – zaključuje Dragica.

Udruga Plavi anđeo

Udruga Plavi anđeo imala je 19.12.2011. promociju uz humanitarno-prodajnu izložbu fotografija  djece koje su njezino autorsko djelo i koje su nastale za vrijeme misije u Africi. Pokrenuta je i web stranica pa se tako  djelovanje udruge može vidjeti na adresi www.plavi-andeo.hr.

Također  je u tijeku postava izložbe fotografija u Gradskoj knjižnici Staglišće u Zagrebu gdje se fotografije mogu kupiti i na taj način pomoći radu udruge i omogućiti da čini dobročinstvo i pomaže najpotrebnijima u zemlji i svijetu.

-Pripremamo i druge projekte pomoći djeci siromašnih samohranih majki i  siromašnih mnogočlanih obitelji u Hrvatskoj gdje će ljudi koji to žele moći preuzeti brigu oko školovanja djeteta tzv. kumstvo. Već nam se javilo dosta obitelji koje trebaju pomoć, jer naravno uz ovakvo stanje u državi koje vlada već godinama poslije rata, kada su mnogi ostali bez posla ili im se razbole članovi obitelji, potrebna im je pomoć. Zato molim sve vaše cijenjene čitateljice i čitatelje koji mogu pomoći radu udruge  ili  siromašnim  obiteljima ili žele biti kumovi ili kume djeci u Hrvatskoj  ili svijetu da  izvrše uplate na žiro račun udruge broj  2402006-1100610644 Erste &Steiermarkische bank d.d.

Također nam se mogu javiti e-mailom na : [email protected]  ili nas nazvati na broj mobitela 091 9759304.