'Ovu hrušku sam posadil 1941. 43'. sam je dal cijepiti, a 45'. su je 'obijeli' konji koje su partizani privezali za naš plot'

Baš kao 'Stara sljiva' iz pjesme Ivana Kovačića koju su opjevali Simpatizeri, tako i kruška iz dvorišta Petra Novosela iz Krušljevog Sela krije tajne koji ne zna nišče. Osim dede Petra koji je navršio 90 godina i odao nam ih je tek na kapaljku. I kod dede Petra budi puno uspomena, a s nekoliko datuma, odnosno godina posebno barata. -Ovu sam staru hrušku posadil 1941. kad sam imal 11 let, 43'. sam je dal cijepiti, a 45'. su je 'obijeli' konji koje su partizani bili privezali za naš drveni plot. Zato i nikad nije zrasla velika i jaka - odaje nam deda Petar, koji je izučio zanat za šustera, koji si i dandanas popravi cipele.

Pohvalio se da je ovo ljeto hruškica bila baš jako rodna. A, tek kako fina. Sjeća se da je 70 –ih godina pod tom hruškom zajedno s dečkima slušal nogometne utakmice nedjeljom kad je igral Dinamo. – Nosili smo peling košulje, znali biti naslonjeni na plot i piti gemište – kaže Petar, koji se najviše iz te stare nogometne garde sjeća Stjepana Bobeka. Svakojake teme smo 'pretepli' ispod stare hruške, od drugog Svjetskog rata, stare Jugoslavije, srpskog očenaša do mukotrpnog rada i znoja u radu na poljoprivredi.

Svašta nam je deda Petar ispripovijedao, ali kaže: 'Tko bi se svega i sjetio'. Hruška iz dvorišta u Krušljevom Selu stara je skoro 80 godina i čuva uspomene. Stario je Petar, starila je i ona. I baš je ponosan na nju. Zna samo da je nitko od njegovih potomaka ne bude rušio. Posebno je obožava nećak i njegova djeca, tako da je hruškica, kaže, sigurna u sljedećih nekoliko generacija.