KAKVO MESO JEDEMO: Kod 'malih' mesara meso svježe, no konkurencija je nemilosrdna

Posljednjih tjedana u medijima dominira tema mesa i mesnih prerađevina, njihovog uvoza, kvalitete. Na pitanje što jedemo, često se ne može dati jednoznačan i točan odgovor. Sama tema zdrave prehrane već je više godina, pa i desetljeća prisutna u javnosti. A kakva je situacija kod nas u Zagorju?

Posjetili smo nekoliko mesara koji svježim mesom u svojim mesnicama opskrbljuju naše građane. Iako su, vele, kontrole inspekcijskih službi stalne, nakon najnovijih medijskih napisa, kontrole su brzo stigle u njihove prostore. Malima je teško u konkurenciji s velikima. Nije tako samo u proizvodnji i prodaji mesa i mesnih prerađevina. Zato će svi u razgovoru napomenuti kako kvaliteta ne smije biti upitna jer ako se izgube mušterije, povratka nema.

Drugi veliki problem je zatvaranje klaonica u Zagorju. Tako su svi s kojma smo razgovarali prisiljeni odlaziti u klaonice u susjednoj Zagrebačkoj županiji. To zbog transporta poskupljuje konačnu cijenu proizvoda.

Kakva je situacija s druge strane i jesu li inspekcijske službe uočile kakve propuste i probleme, željeli smo saznati od sanitarne inspekcije koja je nadležna za maloprodaju mesa, za razliku od veterinarske inspekcije koja je nadležna da je proizvod dobiven od zdravih životinja. Tamo su nas uputili na glasnogovornicu Ministarstva zdravstva kojoj smo poslali upit. No, odgovor još nismo dobili.

Što su nam rekli naši mesari pročitajte u nastavku teksta.

Stjepan Buhin-Fišter, Mesnica Mika, Oroslavje

- Meso mi nabavljamo isključivo od domaćih proizvođača, uzgajivača, sve hrvatskog podrijetla. Što se tiče junetine robu nabavljam kod gosp. Mihalinca koji ima svoj vlastiti tov od cca. 300 bikova godišnje, hrani ih svojim kukuruzom, pšenicom i ječmom i ima uvijek svježu robu. Što se tiče svinjetine nju nabavljam iz Dubravice kod jednog od najjačih proizvođača svinja s više od 5.000 tovljenika i ima svoju proizvodnju hrane. Odojke i telad znam nabavljati i na selu s tim da imaju sve potrebne papire. Inspekcijske stvari su sada jako stroge tako da imamo stalni nadzor i ovdje u mesnicama i u klaonici, pa je to sada pod dobrom kontrolom, pravom kontrolom. Moji su kupci vjerojatno zadovoljni i znaju da je kod mene svježe meso. Pravi kupac prepoznaje koja je roba svježa. Iz nje se ne smije cijediti voda, niti nekakva sukrvica. Mora biti organoleptički u redu. Roba koju znaju imati velike kuće i robu smrzavaju, to meso promijeni boju, nije svježe na oko. Pogotovo kad kuhari meso peku onda se vidi ogromna razlika između našeg mesa i onog koje imaju velike kuće. Ovo je ipak domaće.

Stjepan Španec, Mesnica Španmes, Donja Stubica

- Meso nabavljam isključivo iz domaćeg tova i proizvodnje, svinjetinu na farmi u Bedekovčini, a teletinu i junetinu na farmi u Zlataru. Nažalost, na selu se više ništa ne može naći. U Zagorju nema klaonice i niti ih neće biti, pa koristimo onu u Pojatnu, što poskupljuje troškove jer treba od Zlatara doći do Pojatna. EU si priprema teren, a najbolji je primjer Slovenija gdje ih je ostalo samo dvadesetak. Svi kupci uz cijenu imaju istaknuto porijeklo mesa. Što se tiče samog mesa, izgled može često varati, pogotovo kod uvoznog mesa, kojeg znaju dobro pripremiti. Mušterija kad kupi meso i pripremi ga vidjet će da nešto ne štima. Mi si to ne možemo dozvoliti jer ćemo izgubiti mušteriju. S velikim lancima i centrima imamo dosta problema jer nam se vikendom prepolovi broj kupaca. Čovjek zna da je kod mene bolje, ali tamo je akcija. Svi mi mali imamo problema. I mali trgovci i mali proizvođači i mali mesari. Svima mi mali smetamo. Situacija je sve lošija. Zato sam se odlučio za veću investiciju i spremam se u preradu mesa. Svu dokumentaciju imam i čekam odgovor iz banke oko kredita.

Dejan Huljak, Mesnica Huljak, Zlatar

- Većinu mesa nabavljam u klaonici Milivoja Medvena, a bikovi se kolju u klaonici kod Mihaljinca u Bistri. Sve meso koje dobivam i prodajem u mesnicama u Zlataru i Lepoglavi je kontroliranog podrijetla, s istaknutom deklaracijom i rokom trajanja. Kod nas klaonica nema, najbliže su u Svetom Ivanu Zelini i Bistri. Zamrznuto i staro meso najlakše se i prvenstveno prepoznaje po boji, pa izgledu i mirisu. Meso nikako ne smije biti tamne boje i užeglo. Također ne smije biti zelenkaste boje, jer onda je to jako loše. Nema neke razlike u cijenama, jedino kad su akcije u trgovačkim lancima. I sami znate da ako 'pajceka hranite' godinu dana koliko to 'košta', pa dajte onda za 16 kuna carsko meso! Naravno, da su nas došli nakon ove afere s mesom kontrolirati i provjeravati sanitarna i gospodarska inspekcija. Primjećujemo da nakon ovoga sve više kupaca navraća u mesnicu, a neke mušterije su se i povratile.

Josip Horvat, Mesopromet Lasić, Zabok

- Mi imamo par kooperanata na varaždinskom području i tamo se snabdijevamo. Od tamo vozimo u klaonicu u Samobor. Veliki je problem što nema klaonice u Zagorju jer se zbog transporta povećava cijena, a i gubi se vrijeme. Kupci će kvalitetno meso lako prepoznati. Kad su velike reklame i velike akcije, tu je nešto sumnjivo. Ne može se meso kupiti po 13 kuna žive vage i prodavati po 19 kuna. Nakon obrade, kako se nešto može prodavati po manjoj cijeni? Također niti boja mesa nije ista, ali to sve ozbiljnije gazdarice znaju. Mi smo zato nešto skuplji, ali se zna zašto. Uz cijenu imamo istaknuto i podrijetlo mesa, a svatko nas o tome može upitati i dat ćemo mu informacije. Neka svatko odluči po svojoj volji da li mu je u interesu cijena ili kvaliteta. Spomenuo bih i jedan podatak da smo mi u Zaboku već 20 godina. Tada je bilo pet mesnica, a od njih smo danas ostali samo mi.

Pripremili: Sebastijan Fuštin i Krunoslav Pavlina