Zabilježene čak 1223 vrste noćnih leptira
Tijekom istraživanja noćnih leptira od 2014. do 2024. godine na području Krapinsko-zagorske županije zabilježeno je čak 1223 vrste. Fauna noćnih leptira Krapinsko-zagorske županije mješavina je alpske, dinarske, kontinentalne, panonske, pa čak i sredozemne faune leptira. Po brojnosti vrsta prevladavaju grbice (Geometridae) i sovice (Noctuidae), većinom travnjačkih i šumskih, te svijači (Tortricidae), među kojima prevladavaju vrste čija su staništa šume i grmlje. Najveća raznolikost i brojnost noćnih leptira zabilježena je na Strahinjčici i Ivančici.
Više o noćnim leptirima možete pročitati u knjizi Noćni leptiri Krapinsko-zagorske županije, koja je važan doprinos poznavanju i istraživanju hrvatske entomofaune jer je prva pregledna knjiga o noćnim leptirima na hrvatskome jeziku.
Noćni leptiri danju su skriveni našemu pogledu, pa ih često doživljavamo kao male i neugledne. No, istina je posve drukčija. Velik broj noćnih leptira žarkih je i zanimljivih boja, a vrste se razlikuju i oblikom tijela, krila i ticala. U noćne leptire spadaju najmanji i najveći leptiri na svijetu. Hrane se cvjetnim nektarom i imaju nezamjenjivu ulogu u oprašivanju biljaka te služe kao izvor hrane za mnoge skupine životinja. Tjelesna temperatura leptira ovisi o temperaturi okoliša. Da bi se mogli kretati, odnosno letjeti, leptiri moraju podići svoju tjelesnu temperaturu. Prije uzlijetanja leptiri moraju utrošiti mnogo energije kako bi zagrijali tijelo i letne mišiće, a to čine brzim i jednolikim pokretima krila. Velik broj danjih i noćnih leptira, a katkad i njihovih gusjenica, na svojim krilima ima šare koje nalikuju na oči. One se uglavnom nalaze prikrivene na donjim krilima, a služe im kako bi zastrašili grabežljivce i pokušali ih zavarati. Otvaranjem krila postiže se dojam otvaranja očiju i buđenja neke veće životinje. Život je većine vrsta odraslih noćnih leptira kratak. Njihova je jedina uloga pronalaženje ženke za parenje i nastavljanje potomstva. Najdulji dio života leptiri prežive u stadiju gusjenice.
Tekst i fotografija: Stanislav Gomboc
