Petar iz Velikog Trgovišća plasirao se na Olimpijadu: 'Od sporta uzdržavam obitelj, u svaki nastup nosim strah od neuspjeha'

ZL: Petre, kako ste se počeli baviti streljaštvom? Što vas je privuklo ovom sportu?

GORŠA: Streljaštvom sam se počeo baviti na jesen 1996. godine. Najviše utjecajem svojih djedova, od kojih je jedan bio lovac, a drugi je prošao Domovinski rat. U samom streljaštvu svidjelo mi se što je ono individualni sport u kojemu su naglašene vještine: preciznost, mirnoća, kontrola tijela i misli, koncentracija, analitičko razmišljanje i mnoge druge...

ZL: Danas ste u Velikom Trgovišću. Kako vam je to utjecalo na treninge i karijeru?

GORŠA: U Veliko Trgovišće doselio sam se u studenom 2019. Iz obiteljskih i zdravstvenih razloga starijeg djeteta tražio sam jednu kvalitetnu, mirnu, lijepu i toplu sredinu te ju našao ovdje u Trgovišću. Naravno, jedan od uvjeta je bio da imam dobre uvjete za trening i nastavak svoje sportske karijere.

ZL: Kako je život i rad s obitelji Oborovečki utjecao na vaš sportski razvoj?

GORŠA: Upravo je poznanstvo s obitelji Oborovečki bilo presudno da odaberem Veliko Trgovišće za život. Topli prijem, prijateljstvo, kvalitetni uvjeti, 10 metara strelišta i sve drugo što mjesto pruža mladim obiteljima omogućilo mi je uspješan nastavak moje sportske karijere, a samim time i "plodno tlo" za obiteljski rast. Koliko sam zadovoljan svojim dolaskom i životom u Trgovišću govori u prilog i činjenica da sam se odlučio na kupnju nekretnine za život te se dugoročno vidim ovdje.

ZL: Nedavno ste nastupili na Olimpijskim igrama. Kako biste opisali to iskustvo?

GORŠA: Olimpijske igre u Tokiju su bile teške i iscrpljujuće. Zadnjih nekoliko mjeseci sam imao ponešto zdravstvenih problema te mi je teško bilo pokazati svoj maksimum. Imali smo i tragediju da je Seno Ćusto trener Snježane Pejčić i član našeg olimpijskog streljačkog tima, netom prije naših nastupa doživio teški moždani udar. To nas je sve pogodilo. Isto tako, organizacijski me Japanci nisu impresionirali. Bilo je pregršt besmislenih protokola.

ZL: Iako vam je medalja izmakla za dlaku, ostvarili ste velik uspjeh. Kako ste se osjećali nakon finala u disciplini MK puška 50 metara trostav?

GORŠA: U prvom trenutku vas pogodi kad morate napustiti streljačku liniju s osvojenim 5. mjestom, ali već par minuta kasnije, kad adrenalin popusti i emocije se smire, tada racionalno sagledate situaciju i možete samo biti ponosni na sebe. Ući u finale na Olimpijskim igrama san je svakog sportaša.

ZL: Koji su vam bili najveći izazovi tijekom natjecanja na Olimpijskim?

GORŠA: Najteže mi je bilo nositi se sa zdravstvenim tegobama uoči priprema i nastupa na igrama. Na prethodnim igrama u Londonu i Tokiju to je bio slučaj. A najbolju formu pamtim na igrama u Rio de Janeiru.

ZL: Za takve je uspjehe, sigurni smo, potrebno puno priprema. Kako izgleda vaš tipičan dan?

GORŠA: Protekle tri godine sam više na pripremama i natjecanjima nego kod kuće. Ali kad sam doma onda prijepodne do sve do nekih 13-14 sati koristim za streljački i kondicijski trening, poslijepodne izdvajam vrijeme za obitelj i druge projekte u kojima sam involviran.

ZL: A koje tehnike ili metode koristite za mentalnu pripremu prije važnih natjecanja?

GORŠA: Za mentalnu pripremu najviše koristim simulaciju, vizualizaciju, imaginaciju te autosugestiju. Te tehnike kombiniram prema situaciji koja me očekuje ili u kojoj se trenutno nalazim. A za sve nepredviđene okolnosti tu je improvizacija.

ZL: Koliko su važni detalji i preciznost u vašoj disciplini, i kako ih trenirate?

GORŠA: Sve se svodi oko toga. Međutim cilj treninga je automatizacija elemenata izvedbe hica. Tehnike učenja izvedbe tih elemenata te njihovo izvođenje kroz repeticiju ključni su za usavršavanje istih te u konačnici donose željeni rezultatski iskorak.

ZL: Što vas motivira da nastavite trenirati i natjecati se na najvišoj razini?

GORŠA: Motivira me što sam još uvijek konkurentan na najvišoj razini, što sam u stanju osvajati medalje na najvećim natjecanjima. Također, ono vrlo bitno, a to je da od bavljenja sportom još uvijek mogu ostvarivati egzistenciju za sebe i svoju obitelj.

ZL: Kako se nosite s pritiskom i očekivanjima, posebno na velikim natjecanjima poput Olimpijskih igara?

GORŠA: Nije lako. Pogotovo jer su programi iz kojih ostvarujem egzistencijalna primanja (HOO i MORH) kratkoročne prirode. Samo me visoki plasman, u pravilu medalja, održava tamo. Kao osoba koja od sporta uzdržava četveročlanu obitelj u svaki svoj nastup nosim taj teret straha od neuspjeha. Nositi se s time i savladavanje toga iz sezone u sezonu mogu navesti kao jedan od najvećih izazova svoje sportske karijere.

ZL: Koji su vam planovi za budućnost, kako u osobnom životu, tako i u karijeri?

GORŠA: Volio bih odraditi još jedan Olimpijski ciklus do igara u Los Angelesu. S time bih zaključio svoju karijeru. A u osobnom životu najviše ću biti posvećen djeci i supruzi, rastu i razvoju naše obitelji te unapređivanju prostora i okoline za život.

ZL: Kada se ne bavite streljaštvom, kako volite provoditi svoje slobodno vrijeme?

GORŠA: Imam izuzetno malo slobodnog vremena. Od kad se stišao Covid početkom 2021. ja približno 200 dana godišnje izbivam zbog sportskih obaveza. Kad se nešto slobodnog vremena i skupi volim to vrijeme provoditi u prirodi, daleko od stresa i svakodnevnih izazova.

ZL: Imate li neki hobi ili strast izvan sporta koji vas posebno ispunjava?

GORŠA: Zanimaju me tehnička i tehnološka znanja te podučavanje drugih sportaša. Od hobija bih izdvojio ribolov za koji nažalost rijetko imam vremena.

ZL: Koji je vaš omiljeni način opuštanja nakon napornih treninga ili natjecanja?

GORŠA: Kada u toku dana ili nakon nekog intenzivnog perioda priprema i natjecanja konačno mogu predahnuti tada me opušta nadoknađivanje propuštenog vremena s obitelji, rad oko kuće, u garaži i ti odlasci u prirodu koje sam ranije spomenuo. Nakon dugih izbivanja od kuće najprije mi treba nekoliko dana da pohvatam sve konce što se događalo. Zatim tražim modele da se čim više uključim u interakciju sa djecom. Njima odsustvo roditelja najteže pada. Prvo nalazim vrijeme za njih, a tek onda za sebe, ako ga išta ostane.

ZL: I za kraj, što biste savjetovali mladim strijelcima koji sanjaju o velikim uspjesima poput vaših?

GORŠA: Savjetujem im da dobro analiziraju današnje zahtjeve sporta kojim se bave te da sukladno tome biraju sredinu za sportski rast i razvoj. Sport se iz dana u dan sve više profesionalizira te ne savjetujem nikoga da se upušta u Don Quijotove podvige, to u današnjem sportu teško prolazi. Važno je imati podršku obitelji, sportsku infrastrukturu, kvalitetnog trenera i sredinu za razvoj, te financijsku pokrivenost.