Riječi Janice Kostelić koje su uzdrmale hrvatsku javnost

- Ima jedna mala koja će biti odlična. Sposobna je, spretna i zagrižena za skijanje. Njeno ime je Saša Tršinski. Budućnost hrvatskog skijanja je sigurna – riječi su Janice Kostelić koje su pred „Snježnu kraljicu“ uzdrmale hrvatsku sportsku javnost, ali ne i mladu zabočku skijašicu Sašu Tršinski.

Naša Saša bila je predvozač na ženskoj i muškoj utrci. Po vremenu koje je postigla kao predvozačica na ženskoj utrci 1.70 nedostajala bi joj do druge vožnje, s tima da je mogla i bolje jer nije puno forsirala. 

- Joj, izvan sebe sam od sreće. Bila mi je velika čast nastupiti kao predvozačica na Snježnoj kraljici, kao što mi je čast ako Janica priča o meni. Dok sam se spuštala, čula sam huk, navijanje... Ma bilo je sjajno. Sanjam da jednog dana pobijedim na Sljemenu – izjavila je Saša nakon utrke.

No nije Janica prva zamijetila Sašu. Prije nje uočio ju je Ante Kostelić Gips koji je prije godinu dana na novogodišnjem okupljanju istaknuo njen veliki potencijal –Saša Tršinski je koordinacijsko čudo. Da sam joj par teških vježbi koje s lakoćom odradila. Nastavi li ovako čeka ju blistava karijera – govorio je Gips, kojeg je na žalost malo ljudi tada slušalo, a on je još jednom dokazao da je veliki majstor.

Početkom godine umalo odustala od skijanja

Malo ljudi zna da se ova danas lijepa sportska priča zamalo prekinula početkom ove godine. Nastup u reprezentaciji bio je upitan zbog sredstava, a roditelji nisu mogli sakupiti dovoljan novac za nastavak karijere. Razum je ipak prevladao i Saša je danas član C3 reprezentacije, iako bi po rezultatima trebala biti minimalno C1, a možda i B reprezentacije, pogotovo sada kada se ozlijedila Sofija Novoselić.

Danas je Saša Tršinski najbolja hrvatska skijašica, ma koliko god se to nekome svidjelo ili ne. Njen start u FIS na nivou je prvih Janičinih utrka pod okriljem krovne svjetske organizacije. To je baza koja potkrepljuje ovaj silni optimizam i on nikako nije na klimavim nogama. A prije samo sedam mjeseci ozlijedila je zglob zbog kojeg je pauzirala mjesec dana i propustila dio priprema.

Počela na Rogli

Sve je zapravo počelo prije devet godina na Rogli, gdje joj je otac Saša 22. 12. uplatio prvi sat skijanja. Trener joj je bio Jan Ratej koji je uz Sašinog oca jedan od najzaslužnijih što je ona tako zavoljela skijanje. – Nisam imao mira dok joj nisam uplatio sat skijanja. Tako sam se barem ja mogao malo skijati. Već na prvom satu pokazala je odličnu koordinaciju, a mislim da je to imala zbog koturaljki koje smo joj to ljeto kupili za rođendan, a od kojih se dan i noć nije odvajala – prisjeća se Saša Sašinih početka.

Za školu skijanja novaca nije bilo, ali za pokoji sat se našlo. Već 8. veljače Saša je na inicijativu Rateja nastupila na Rogli na kupu Andraš na kojem je osvojila 12. mjesto, a nakon toga je od ski škole na Rogli dobila žutu kacigu koja ju je obilježila, pa je i danas čuva.
 
U Gorenje Croski kupu debitirala je u sezoni 2003./2004. i završila je na osmom mjestu.

–U toj je sezoni više padala nego završavala utrke, mislio sam da će odustati, no ona je dobila još veću volju – otkriva nam tata Saša.

Već u drugoj sezoni bilo je puno bolje. Prvo postolje ili točnije drugo mjesto osvojila je 4. veljače na Sljemenu, a tu je sezonu završila na drugom mjestu, baš kao i narednu sezonu. Andrea Komšić bila je nedodirljiva sve do 8. 3. 2007. kada je Saša ostvarila svoju prvu pobjedu u Sillianu.

U tim se sezonama vozio isključivo veleslalom. Sezonu 2007./2008. došlo je do malog pada što je i logično jer je ušla među starije djevojčice, gdje je vladala Tamara Zubčić i u prvoj je sezoni bila ukupno peta u PH sa svega 38 snježnih dana, naspram njenih konkurentica koje su iza sebe imale i po 150 dana na snijegu. U toj je sezoni Saša vozila i dvije međunarodne utrke na Sljemenu, te je osvojila 13. mjesto u slalomu i 9. u veleslalomu.

Tek u sezoni 2008./2009. prvi je puta posjetila Kaprun ljeti u kolovozu. Tu je sezonu ušla u dječju reprezentaciju. Snježni dani su se znatno pojačali, pritisak na obitelj što se tiče financija se znatno smanjio, a Saša je sezonu završila na 2. mjestu u PH.

Nastupila je i na Topolinu, neslužbenom Prvenstvu svijeta gdje je bila 24. u kombinaciji, a 22. u veleslalomu. Prvakinja Hrvatske u veleslalomu postala je 25. siječnja 2010. godina, a u ukupnom poretku PH ponovno je bila druga. Upravo ta mnogobrojna druga mjesta govore o kakvom se karakteru radi. Mnogi bi odustali, ali ne i Saša.

Kao što smo već istaknuli ulaz u FIS bio je sjajan. Dugo će Saša pamtiti Kuenrtal i 9. mjesto u slalomu s brojem 230. Do danas se Saša uspjela spustiti na 41.37 točki u slalomu, te na 43.57 u veleslalomu. To je naprosto sjajan rezultat, kojem se nitko ni u snu nije nadao.

Kondicijski treninzi posebna priča

Od 2007. godine Saša je ozbiljno počela sa kondicijskim treninzima pod budnim okom svog oca, koji je u međuvremenu postao diplomirani trener skijanja. Tata Saša budno je pratio svijet skijanja, čitao mnogu literaturu, osobitu onu od Ante Kostelića, i prema tome prilagodio treninge svojoj kćerki. Da su na pravom putu potvrdilo je i testiranje u svibnju 2009. godine koje je pokazalo da je Saša daleko iznad prosjeka u morfološkom, motoričkom i funkcionalnom statusu.

Dekan Igor Jukć čak je ponudio svoju pomoć, a ujedno je i najavio da će zbog Saše morati podići kriterije. S druge strane sama Saša je dokaz u veliki trenerski potencijal njenog oca, koji će se nadamo što prije uključiti u njen stožer.

Uz oca i obitelj vrlo važnu ulogu u ovoj priči ima i zabočki poduzetnik Darko Tomek. On je uvijek uskakao u pomoć kada je kreditima opterećena obitelj Tršinski bila u škripcu.

Pred Sašom je već idućeg tjedna novo iskušenje, Olimpijada mladih u Innsbrucku. Teško je reći što ovdje možemo očekivati od nje. Bit će to prije svega jedno veliko iskustvo, koje bio joj i te kako moglo koristiti na O. I. u Sočiju.