Šezdeset Zagoraca bodrilo Vedrana Celjaka u polufinalu talijanskog kupa na San Siru protiv Milana

Se počinje v Zagorju, pa tako i ovogodišnje polufinale Coppa Italia. Nakon što je 18. siječnja u četvrtfinalu Alessandria Vedrana Celjaka u četvrtfinalu Coppa Italia izbacila Speziu, odluka je pala - idemo bodriti Vedrana u polufinalu na legendarnom San Siru protiv Milana. Njegova obitelj na čelu sa ocem Miljenkom i majkom Vedranom krenula je u organizaciju prijevoza na utakmicu i već dva tjedna prije polufinala autobus je bio pun, pa je put Milana krenulo 60 navijača i navijačica iz Hrvatskog zagorja, uglavnom Zabočana, ali bilo je tu i njegovih simpatizera iz cijelog Hrvatskog zagorja. Svi su željeli dati podršku vrijednom i samozatajnom momku pred utakmicu života, koja se dogodi jednom u karijeri, a mnogi je i nikad ne dočekaju.

Dug i trnovit put do San Sira

Lijepo je izaći pred svjetla reflektora stadiona Giuseppe Meazza na San Siru, no dug je to i poprilično trnovit put kojem mogu proći samo najbolji i samo najhrabriji, a Celjak je jedan od njih. Sa sjetom se sjećamo suhonjavog dječaka koji je nogometno prohodao u nogometnoj školi NK Mladost iz Zaboka i vrlo brzo prerastao sredinu i otišao put Zagreba u redove istoimenog prvoligaša. Sjećamo se i pionirskog naslova prvaka sa Zagrebom protiv moćnog Dinama.

Sjećamo se i asistencije Vugrincu za pobjednički gol Zagreba protiv Dinama u zagrebačkom derbiju. Puno lijepih trenutaka je bilo. No, samo on sam i njegova obitelj zna koliko je za to trebalo odricanja. Koliko je teških trenutaka bilo, koliko je kilometra prešao put Zagreba zajedno s roditeljima. Koliko nepravdi, ozljeda, neprospavanih noći. Sve to se nikada neće zaboraviti, no sve je to umjesto pod tepihom, zauvijek ostalo pod savršeno pokošenom travom legendarnog San Sira.

Odigrao utakmicu života

Ova utakmica promijenila je njegov život, poslije nje više ništa neće biti isto. Dvadesetčetverogodšnji Zabočanin bez ikakvih je kompleksa zakoračio travnjakom San Sira. Nisu ga impresionirali ni Balotelli ni Bonaventura ni Boateng, ni vjerni tifosi Alessandrie koji su u Milanu napravili atmosferu za pamćenje. Alessandria je tonula i gubila, ali Veca je istovremeno igrao utakmicu života. Spomenuti trojac nije protiv njega dobio niti jedan dvoboj, a on se uz to jednom našao u dobroj prilici kod 0:0 u 13. minuti, no pozicija je bila teška, a Abiati je imao i dosta sreće. Šteta što mu se sreća nije osmjehnula u tom trenutku, no on na taj segment sreće već odavno i ne računa. Nikad mu nije ni bila saveznik. U drugom je poluvremenu s pozicije desnog krila dao tri matne lopte, koje nažalost njegovi napadači nisu uspjeli spremiti u mrežu. Za poziciju desnog bočnog i više nego dovoljno u utakmici protiv moćnog Milana. Dojam nije pokvarila ni visoka pobjeda Milana od 5:0, u koju su po dva pogotka ugradili francuski reprezentativac Menez i mladi talijanski stoper Romagnoli, a točku na „i“ stavio je Balotelli.

Šezdeset navijača i navijačica iz Hrvatskog zagorja koji su došli bodriti Vedrana otišli su kući zadovoljni i punog srca, a puno srce unatoč bolnom porazu zasigurno je bilo i Vedranovo. Mogu te pohvaliti i trener i novinari, ali kad 60 ljudi zbog tebe prođe 700 kilometra i ne razmišlja da ih sutra čeka novi radni dan, onda je to "ono nešto" što dokazuje da si na pravom putu, a Vedran Celjak zasigurno kroči dobrim putem koji zavređuje pažnju. Ponosni su s pravom bili tata Miljenko, mama Vedrana i sestra Ines, kojima pripadaju velike zasluge za Vedranovu profesionalnu nogometnu karijeru, koja traje već više od pet godina, ali uvjereni smo da ga tek sada očekuju prave stvari, iako je učinio već mnogo.

Zagorci napravli sjajnu atmosferu

Navijači Milana čudom su se čudili skupini Hrvata koji usred njihove navijačke tribine daje podršku njihovom protivniku. O tome da je Vedran imao podršku navijača iz Hrvatskog zagorja raspisao se i slavni La Gazzetta dello sport. Zagorci su napravili sjajnu atmosferu. Podno San Sira mogle su se čuti legendarne popevke poput "Suza za zagorske brege" i "Zagorci smo, ljudi pravi", a vino je teklo u potocima. Bio je to dan za pamćenje i svima su srca bila puna. Napraviti 1400 km u 24 sata nije mala stvar. Svi koji su krenuli put Milana su pobjednici. Uz Vedranove roditelje i sestru tako su se između ostalih u Milanu našli i kapetan zabočke Mladosti Tihomir Vančina, nogometaši Vidović - Popek i Jakobović, kuglači Filip i Robert Sedlar, bili su to i poduzetnici Darko Tomek i Tihomir Borovčak, gradski vijećnik Zaboka Žarko Ivančić i mnogi, mnogi drugi, kojima skidamo kapu.

Poseban ton odličnoj atmosferi na San Siru dali su vrijedni djelatnici Hitne pomoći, čiji je djelatnik i Vedranov tata Miljenko. Cijelu godinu ti hrabri ljudi spašavaju ljudske živote i konačno su dočekali jedan dan da otpuste kočnice i uživaju u istinskom sportskom spektaklu i odličnom izdanju Vedrana Celjaka, zbog kojeg su i krenuli put Milana.

Vedran Celjak: "Hvala Zagorkama i Zagorcima što su me došli podržati"

Pokušali smo visoko pritisnuti Milana odmah od početka, a u tome smo djelomično i uspjeli. Onako kako smo se mi postavili na San Siru, tako se Milanu u Seriji A postavljaju još samo Inter i Juventus. Ostali postave dva gusta bloka i čekaju priliku iz kontre. Imao sam priliku u 13. minuti, ali iako je bilo blizu, bio sam previše ukoso i nisam mogao matirati Abiatija. Mislim da 5:0 nije realan rezultat, imali smo i mi dosta šansi koje, na žalost, nismo realizirali. Trener nas i nije taktički previše pripremao za ovu utakmicu. Govorio nam je samo da je razlika između njih i nas samo u fizičkoj spremi, a da smo tehničko - taktički na istoj razini, no ja sam se uvjerio da je i njihova nogometna inteligencija na puno većoj razini nego što sam očekivao - otkrio nam je prve dojmove o utakmici Vedran.

Na travnjaku je imao direktne dvoboje s Bonaventurom, Balotellijem i Boatengom. Mnogi takav trojac ne dožive u cijeloj svojoj nogometnoj karijeri, a Vedran se spomenutom trojicom borio 90 minuta. - Nisu me previše impresionirali. Možda su više motivirani u utakmicama Serie A. U stvari, najviše me impresionirao Bonaventura kojeg sam odlično zatvorio, no on nije forsirao da me prođe već je podijelio nekoliko inteligentnih povratnih lopti. Ulaskom Boatenga koji me nije pratio dobio sam puno više prostora za prodore po krilu, što sam i na dobar način iskoristio. Zadovoljan sam svojim izdanjem protiv Milana. U posljednje vrijeme sam sve ofenzivniji i popravio sam centaršut, na kojem puno radim. Prošle sam sezone u Beneventu imao sedam asistencija, što je veliki napredak - govori nam Celjak. Na San Siru bilo je 40.000 gledatelja, od čega je 20.000 bilo navijača Alessandrie koji su stvorili paklenu atmosferu. Posebno je bila dojmljiva koreografija na crno - crvenim papirićima s kojima su tifosi Alessandrie napisali "Ti amo" (volim te).

Naravno, tu je bilo i šezdeset navijača i navijačica iz Hrvatskog zagorja, ali sve to kod Vedrana nije izazvalo tremu. -Atmosfera je bila prekrasna. Samo istrčavanje na San Siru u službenoj utakmici dovoljan je motiv. Tremu odavno nemam. Zapravo mi je najgora od svega bila karantena pred utakmicu, gdje smo ležali u hotelu i samo razmišljali o utakmici. Zahvaljujem svim Zagorkama i Zagorcima koji su me došli podržati. Velika mi je čast što su zbog mene prošli tolike kilometre, iako su bili radni dani. Nadam se da sam im se odužio dobrom igrom - ponosan je Vedran.