Zagorec uvjerljivi prvak!

Pisati analizu sezone u kojoj je klub uvjerljivi prvak te klub koji je u ovoj sezoni srušio rekorde koji su tu od sezone 1997. / 1998,. i koji je koju god tablicu pogledate prvi izuzetno je teško.

Tko je najzaslužniji za takav rezultat teško je procijeniti – da li je to trener, njegov stručni stožer, sportski direktor, igrači, Uprava ili netko deseti ?

Pa ipak moj sud je da je za ovaj uspjeh najzaslužniji prvi trener ekipe – Damir Milinović, svakako uz pomoć onih koje sam nabrojao u prethodnoj rečenici ! Čovjek je to koji je donio u klub profesionalnost, čovjek velikog iskustva ( dva puta prvak Hrvatske u aktivnoj karijeri u kojoj je samo jednom sjedio na klupi – prvih 45 minuta u Bohumu – a sve ostale utakmice u karijeri počinjao od prve minute ), čovjek velikog znanja, čovjek koji odlično radi pedagoško – psihološki rad sa igračima, čovjek koji u svaku utakmicu ulazi samo sa jednim ciljem – pobjeda – bez obzira da li je to drugoligaš ( Inter Zaprešić, op.a. ) ili županijski ligaš ( Oroslavje, op.a. ) ! Ono što je bitno je to da je uspio sve to „usaditi“ u svoje igrače koji su mu na njegovo povjerenje u njih - vratili na prekrasan način slušajući ga i zahvaljujući tome uvjerljivo osvojili najkvalitetniju treću ligu od pet koliko ih je ove sezone obitavalo na ovim prostorima.

Ne želim samo pripisati zasluge jednom čovjeku jer svakako ne smijem smetnuti s uma odličnog pomoćnog trenera Srećka Mlinarića te Tomislava Pelina, trenera vratara a svakako i igrače predvođene kapetanom Matijom Smrekarom, koji je ujedno ove sezone i sportski direktor kluba, te sigurnog Bručija, iskusnog Grgića, odlične mlade igrače Pelka i Hoića, borbenog i požrtvovanog Landripeta, Vučemilovića-Vranjića, Brauna, Strabića, i sve ostale koji su igrali ove sezone. Kada se fuzioniraju na pravi način kvalitetni  stručni stožer i kvalitetni igrači onda možete samo očekivati ovo što se moralo dogoditi  - Zagorec uvjerljivi prvak !

Sjećam se na početku sezone nogometni krugovi Zagorec nisu stavljali niti u krug onih koji bi mogli  na kraju prvenstva biti plasirani u prvih pet a kamoli u prvih tri koji vode u jedinstvenu treću ligu, a o osvajanju naslova prvaka to je bila prava utopija. No, sjećam se prvog intervjua sa trenerom Milinovića koji mi je na pitanje da li Zagorec ima kvalitetu za borbu za sam vrh  odgovorio:

“ Ova ekipa Zagorca zasigurno ima kvalitetu. Puno igrača je otišlo ali isto tako smo doveli nove i dobre igrače te mislim da je ambicija kluba – jedinstvena III. liga. Međutim, moja osobna ambicija, a vjerujem, i kluba je još viša tako da bi volio da ostvarimo taj cilj koji je stavljen pred nas ! Ja volim kazati – ja u sebi imam samo jedan cilj – da budemo uvijek prvi ili u vrhu a da li će to donijeti plasman ili kvalifikacije za II. ligu nitko sretniji od mene i od ekipe ali vjerujem i od kluba te ljudi koji vole ovaj klub. Prioritet je znači – ulazak u jedinstvenu III. ligu.“.

Što da kažem – trener je bio u pravu te je ostvario  i više od prioriteta !

Zagorec je u ovoj sezoni osvojio 78 bodova ( time je srušio rekord prošlosezonskog prvaka Jaruna koji je na svom kontu imao 76 bodova ); postigao je čak 82 pogotka ( 2,41 pogodak po utakmici ) i najefikasniji je klub lige; primio je 38 golova ( 1,11 pogodak po utakmici ) i time je četvrto plasirani klub u ligi ( ispred njega su Karlovac, Dugo Selo i Lučko ); uvjerljivo je prvi na tablici na kojoj se gledaju samo domaće utakmice te isto tako ako se i gledaju samo gostujuće utakmice; ostvario je 24 pobjede, 4 neriješena rezultata i samo 4 poraza; imao je niz nepobjedivosti od 16 utakmica, mogao bi kazati od Dugog Sela do Dugog Sela odnosno od 22. rujna 2021. do 2.travnja 2022. godine; na svom terenu ostvario je 11 uzastopnih pobjeda ( srušen rekord generacije 1997. / 1998. koja je imala deset ); niti jedna utakmica Zagorca nije završila da njegovi igrači nisu postigli barem jedan pogodak – još jedan teško ostvariv rekord i morati će proći godine da netko u 34 prvenstvene utakmice izuzetno kvalitetne lige postigne barem jedan pogodak ( zaista se isplatilo dolaziti na utakmice Zagorca jer znali ste vidjeti će te ono što i treba vidjeti na nogometu – golove ); osvojili su trofej fair play lige ispred Karlovca i HAŠK-a.; srušene su neke neugodne tradicije – konačno je „palo“ Lučko te Maksimir koji su uredno skupljali bodove bez obzira gdje se igralo  - da li u Krapini ili kod njih – a ove godine na njihovom kontu u tim utakmicama je nula bodova!

No, ima još toga – Zagorec  je po prvi puta u svojoj povijesti osvojio naslov prvaka u ovom rangu natjecanja odnosno ako gledamo drugi ( II. HNL ) i treći ( III. HNL ) rang hrvatskog nogometa - ovo je zaista po prvi puta u povijesti ( Zagorec je u sezoni ’97./’98.  kada je igrao kvalifikacije za ulazak u najviši rang hrvatskog nogometa – I. HNL – osvojio naslov viceprvaka iza Segeste, op. a. ) da se klub iz Krapine okitio naslovom prvaka. Zagorec je prvom mjestu kao lider proveo punih 31 kolo te na tom mjestu nije bio samo prvo i drugo kolo, kada se uostalom tablica formira i kada je bitna samo gol razlika te nakon desetog kola kada je na prvom mjestu bio njegov dobar susjed Gaj iz Mača. Zagorec u svojim redovima ima najbolje strijelca lige – Matija Smrekar – sa 30 golova dok se na petom mjestu strijelaca lige nalazi mladi Matej Hoić sa 18 golova !

I za sam kraj, najvjerojatnije sam nešto ispustio jer bilo je pregršt događaja koji su napisani za neka buduća pokoljenja, donosim imena igrača koji su sa svojim trenerima postigli jedan od najvećih uspjeha kluba: Matija Bruči, Dani Vinceljak, Hrvoje Ranogajec ( golmani ), te igrači u polju: Mate Grgić, David Kovačić, Frane Vučemilović-Vranjić, Patrik Braun, Matej Hoić, Matija Smrekar ( kapetan ), Matija Majcenić, Marko Mlinarić, Camara, Petar Bračević, Vanja Pelko, Marko Strabić, Karlo Stiperski, Luka Topolovec, Marko Brčić, Dario Frinčić, Andrej Landripet, Okechukwu, Petar Radoš, Luka Kožić, Mihael Turniški, Antonio Majcenić, Agba, Ikkena, Mbella, Mohenski i Filipović.

Zagorcu nakon slavlja i fešte koja je uslijedila nakon osvajanja naslova prvaka predstoji još ozbiljan rad – naime, već 4. lipnja igra se prva utakmica kvalifikacija ( Mladost Ždralovi-Grobničan ) odnosno mogu slobodno napisati pretkvalifikacija. Nakon toga igra se polufinale 8. lipnja ( Zagorec gostuje kod pobjednika pretkvalifikacija; u drugom polufinalu igraju Hrvace - Vukovar ) da bi finale uslijedilo u nedjelju 12. lipnja 2022. godine ( ako Zagorec pobjedi u polufinalu finalna utakmica igra se u Krapini.. Igra se samo jedna utakmica i nema uzvratnih utakmica te se mora imati i sreće da se barem jednom  igra pred svojom publikom. 

Najbolji strijelac i MVP sezone Matija Smrekar

Strijelci Zagorca bili su izuzetno raspoloženi ove sezone – postigli su čak 82 pogotka. Prvi strijelac kluba i III. HNL Središte je Matija Smrekar sa postignutih 30 pogodaka u 30 utakmica ( jedan pogodak po susretu ) jer 4 utakmice je propustio zbog ozljede ili bolesti. Pribrojimo li tome i 15 asistencija s pravom kapetan ekipe nosi i titulu MVP sezone. Matej Hoić nalazi se na drugom mjestu sa 18 pogodaka a slijedi ga: Vanja Pelko sa 13 ( ovdje nailazimo na jednu zanimljivost – Pelko je u drugom dijelu prvenstva postigao 8 pogodaka a nije nastupio na čak 5 utakmica u proljetnom dijelu prvenstva – odličan prosjek ). Ovo je zaista bila „ubitačna“ trojka  i prava napast za protivničke obrane koja je postigla čak 61 gol od 82 Zagorca. Dalje slijede Matija Majcenić sa 5, Marko Strabić i Aliyu Mohammed Okechukwu sa po 3, Mate Grgić, Petar Radoš i Marko Mlinarić postigli su po 2 dok je jedan pogodak postigao Petar Bračević. Tri pogotka bili su autogolovi protivnika.

Najbolji asistent Matej Hoić

Znamo da su asistencije u nogometu pola gola i zato je bitno u ekipi imati playmakere koji znaju „gurnuti“ svog suigrača u pravu priliku za postizanje gola. Ove sezone u Zagorcu je to najbolje radio Matej Hoić sa 18 asistencija ( tome je dodao i 18 postignutih golova ) . Na drugom mjestu je Matija Smrekar sa 15 asistencija dok je na trećem mjestu sa 11 asistencija Matija Majcenić. Dalje slijede: Vanja Pelko sa 7, Andrej Landripet i Marko Strabić sa 4, po dvije asistencije imali su Camara Amara Reme, Petar Radoš i Petar Bračević doks u po jednu asistenciju imali Patrik Braun, Marko Mlinarić, Aliyu Mohammed Okechukwu i David Kovačić. 

Zbog kartona najviše pauzirao Patrik Braun

Zagorec je u ovom prvenstvu „inkasirao“ 68 žutih i 2 crvena kartona. Najviše je zbog kartona pauzirao Patrik Braun propustivši zbog „kartoniranja“ 6 utakmica. No, ovdje moram naglasiti da je Braun mladi igrač koji je odigrao odličnu sezonu u Zagorcu te da je kartone dobio zbog svog „jezika“ a ne grubih startova (e, mladosti – no iskustvom će i to nestati, op.a. ). 

Matija Bruči čak 10 “clean sheet”,

Prvi golman Zagorca, Matija Bruči, odlično je čuvao svoju mrežu tijekom prvenstva te je tako čak 10 utakmica završio sa „clean sheetom“ odnosno čistom mrežom. Odličan prosjek jer čak na 31,25 posto utakmice njegova je mreža bila nedirnuta odnosno od 30 utakmica na koliko je Matija Bruči branio čak na 10 nije primio pogodak. 

„Zagorčevo srce“ Andreju Landripetu

Prateći Zagorec četrdesetak godina i nogomet nešto duže uvijek sam osjećao nelagodu kada su nagradu dobivali uvijek isti igrači, sasvim zasluženo ( najbolji strijelac, najbolji asistent, najbolji MVP sezone ),  a nekako su uvijek u  „zapečku“ ostajali igrači koji su svojom igrom tijekom sezone pokazali najborbeniju, najpožrtvovaniju i najodgovorniju igru.

Zato sam odlučio da ja osobno koji sam pratio ove sezone gotovo sve treninge Zagorca, sve pripremne utakmice te 32 od 34 prvenstvene utakmice da ove godine sam dodijelim tzv. „Zagorčevo srce“ ( bilo bi dobro kada bi to od slijedeće sezone bila nagrada koju će dodjeljivati klub uz suradnju sa svojim navijačima, op.a. )  igraču koji je ispunio sve kriterije da dobije ovakvu nagradu. Neću sada nabrajati njegovu statistiku koja je inspirativna već ću samo citirati ono što sam napisao na slici koju sam mu poklonio jer mislim da to najbolje govori o Andreju Landripetu: „Igrač kojeg bi svaki trener želio imati u momčadi. Možda Vas neće oduševiti posebno atraktivnim potezima, no uvijek znate da se na njega možete osloniti i nikada vas neće izdati niti zakazati, a to je puno važnije od navijačkog dojma!“ 

Najveća minutaža - Matija Bruči i Mate Grgić

Uvijek kada pišem o minutaži koje su odigrali nogometaši mnogi od njih se iznenade kada vide da su toliko odigrali unatoč tome što su znali prigovarati da igraju malo. Pa da vidimo tko će se iznenaditi ili možda neće. Najveću minutažu, 2880 minuta od mogućih 3060 imaju Matija Bruči i Mate Grgić. Dalje slijede Andrej Landripet sa 2737, Frane Vučemilović-Vranjić 2724, Matija Majcenić 2540 i Matija Hoić sa 2539 minuta. Na sedmom mjestu se nalazi kapetan i najbolji strijelac Matija Smrekar sa 2512 minuta, a dalje slijede Patrik Braun 2492, Marko Strabić 1976, Vanja Pelko 1564, Marko Mlinarić 1357 te Petar Radoš sa 1205 minuta. Slijedeći igrač po ukupnoj minutaži je Antonio Majcenić koji je igrao samo u jesenskoj polusezoni sa 1202 minut, a dalje slijede Kovačić 1074, Camara 727, Bračević 714, Okechukwu 593, Ikkena 461, Agba 389, Vinceljak 180, Stiperski 60, Brčić 51, Turniški 44, Mohenski 40, Kožić 33, Topolovec  25, Filipović 10, Frinčić 8 i  Mbella 3 minute. Vidljivo iz napisanog da je u 34 kola trener Milinović koristio 29 igrača dok jedini, trideseti igrač u rosteru ove sezone, koji nije igrao niti minute je treći golman kluba Hrvoje Ranogajec koji je došao na početku proljetnog dijela ali svojim radom je pokazao da se  na njega u budućnosti može ozbiljno računati jer prije nekoliko sezona bio je jedan od najboljih golmana treće lige.