'Buteljirali smo probne serije pjenušca, a eksperimentira se i sa zagorskim konjakom'
Obitelj Sokač se vinogradarstvom i vinarstvom bavi već u četvrtoj generaciji
Ja sam mlađi vinar u starijim godinama, tako se predstavio vinogradar i vinar Ivan Sokač iz Strmca Stubičkog, koji za svoja sortna vina osvaja vrijedne nagrade, priznanje i medalje. Sokač je mali proizvođač vina, s oko 8000 čokota i godišnjom proizvodnjom do 12.000 litara vina. Od bijelih sorti u njegovom su vinogradu graševina, rajnski rizling, sauvignon, muškat žuti i traminac, a od crnih sorti cabernet sauvignon, merlot i frankovka. Vinogradi se nalaze na tri odnosno dvije lokacije, a prva berba stiže uskoro polovicom rujna.
Berba sredinom rujna
- Malo sam u nedoumici jer su se dosta pobrkale te vremenske zone berbe, no sauvignon bi se mogao brati oko 15. rujna, jer su već sada šećeri relativno visoki, a primjerice graševina i rajnski rizlinzi brat će se krajem 9. mjeseca - kaže Sokač, kojemu je vinarstvo počelo kao hobi, dok mu je glavni biznis elektronika. No, zadnjih godina i proizvodnja vina postala je ekonomski aktivna. - Naša vina mogu se kušati kod ugostitelja u Zagrebu i na području naše županije, uglavnom su to buteljirana vina. Naša vina prodaju se i Vrutku, također kod jednog distributera u Koprivnici, a nešto ide na more, iako je ove godine turizam zbog korone zakazao – ispričao je Sokač. U doba korone nešto se ipak prodalo, no domaća potrošnja mora se priznati, itekako je pala. – S obzirom da su to dobra vina, i da je čak i poželjno da malo odstoje, sačuvat ćemo ih i probati prodati u sljedećem periodu – rekao je Ivan.
Komplicirana vinogradarska godina
Osvrnuo se i na vinogradarsku godinu. Ističe da je komplicirano počela, ali i nastavila zbog klimatskih promjena; mraza, tuče, pa učestale kombinacije sunca, kiše i tako unedogled. No, Sokači su uspjeli sačuvati dosta dobar urod, a grožđe se nije pokvarilo. Na pitanje kako se brane od tuče i mraza Sokač je duhovito odgovorio: Tako da se molimo. Objasnio je kako su im mreže komplicirane kod obrade vršikanja, a osiguranje im nije neka satisfakcija. – Jedino za urod, ali za vino ne, jer mi od kupljenog grožđa ne možemo napraviti tako kvalitetno vino, a i ne možemo ga dobiti na taj način niti pod geografsko podrijetlo – pojašnjava Sokač. Nagrada za vino je napretek. Najmanje dva zlata njegova su vina osvojila na međunarodnom natjecanju u Radgoni gdje na ocjenjivanje stigne po 500 etiketa. U Splitu na Gasu ovjekovječio se s po nekoliko zlata, u Zelini također. Jedno od dražih mu je natjecanje u Kutjevu gdje se prije dvije godine njegovo vino dopetavalo s kutjevačkim vinarima u tome čija je graševina najbolja.
Eksperimenti
U planu je i proizvodnja pjenušca. - U 2019. godini smo pripremili rajnski rizling s dodatkom malo graševine, što je dobra osnova za pjenušcem. Ovih su dana u butelje stavljene probne serije, a za nekoliko mjeseci znat ćemo i rezultate svog eksperimenta – rekao je Sokač, koji je pohvalio kolege zagorske vinare.
– Zagorska su vina posebice u zadnjih nekoliko godina dobila na kvaliteti. – Zahvaljujući edukaciji, novim tehnologijama i enološkim sredstvima postignuti su odlični rezultati. Dakle, nisam usamljen, ali sam zadovoljan i svojim rezultatima – zaključio je naš sugovornik. Na pitanju koje mu je vino najdraže uhvatili smo ga nespremnim. - Dobro pitanje. Ali kako da mater kaže koje joj je dijete najbolje. Možda ono kod kojih se treba jako truditi, poput vina izbornih berbi – kaže Sokač, koji nam je dao naslutiti da se eksperimentira i s proizvodnjom zagorskog konjaka. Zašto ne?