Književnik Hrvoje Kovačević: 'Likove uzimam iz svijeta svoje djece'

S našim poznatim književnikom Hrvojem Kovačevićem koji živi i radi u Stubičkim Toplicama razgovarali smo prije točno šest godina. Tada je iza sebe imao osam objavljenih knjiga.

Danas je taj broj puno veći. Ukupno mu je objavljeno 26 izdanja. Svoje ime stekao je knjigama za djecu, za jednu od njih dobio i prestižnu nagradu Grigor Vitez , a danas paralelno radi na knjigama i za djecu i za odrasle.

Kada smo prvi puta razgovarali, aktualan je bio roman Putnikova smrt , prva vaša knjiga za odrasle, a kad smo zadnji put ozbiljnije pričali za novine, aktualan je bio roman Tanga boy , prvi iz serijala o inspektoru Vidmaru. Od tada se dosta toga promijenilo?

Kovačević: Tanga boy nije bio prvi napisani, ali je bio prvi objavljeni slučaj inspektora Vidmara. Sljedeći slučajevi inspektora Vidmara su Neuspjeli pokušaj i Dora mali otpor . Onda sam objavio i Jedan manje . U to vrijeme je napisana i Ciganska nevjesta , peti slučaj inspektora Vidmara. Malo sam radio još na svih tih pet slučajeva i objavio sve skupa u Znanju u jednoj zasebnoj biblioteci. Tih je pet romana po meni jedinstven slučaj u hrvatskom kriminalističkom žanru s obzirom da je inspektor Vidmar drugačiji od ostalih inspektora koji se pojavljuju, a i nema ih puno. Tu je inspektor Barić, Gorana Tribusona, pa novinar Remetin, Pavla Pavličića.

Krenuli smo s kriminalističkim romanima, a središnja tema oko koje se ipak vrtimo su dječje knjige.

Kovačević: Nismo se ništa udaljili od teme. Na svim književnim susretima mi klinci postave pitanje koja je razlika u pisanju za djecu i odrasle. Onda im svaki puta objašnjavam da bitne razlike zapravo i nema. Po meni je užitak u čitanju da se čovjek uživi u neki lik iz knjige. Može biti glavni, a i ne mora. Ta razlika u pisanju za djecu ili odrasle je da ja kao pisac kad pišem za djecu, ponudim čitateljima dječji lik da se u njega užive, a u kriminalističkim romanima lik za odrasle. Tu može biti dječjih likova, a i ne mora.

Koliko zapravo knjiga broji vaša bibliografija?

Kovačević: Tajna Stubičkih Toplica je 26. naslov koji sam objavio. U tih 26 imam jednu slikovnicu General Kiro miš , jednu koja je na neki način naručena i zove se Zašto baš ja , a bavi se vršnjačkim nasiljem. Pisao sam je u suradnji s prof. Gordanom Buljan Flander, koja se prva počela baviti tim problemima. Od tog broja je otprilike dvije trećine za djecu, trećina za odrasle. Nisu tu samo kriminalistički romani. Ove godine sam objavio zbirku drama Dragi pokojnik u Hrvatskozagorskom književnom društvu. Trebala mi je ove godine izaći zbirka intimnih ispovijesti ljudi koji lažu o sebi, koja se zove Moje studiranje . Ona je izvan svih žanrova. Sva je prilika da će čekati sljedeću godinu. S obzirom da živim od pisanja, da se tim poslom bavim na duge staze, onda mi se nikad s niti jednom knjigom ne žuri. Objavio sam i Putnikovu smrt koja je na neki način kriminalistički roman, ali zapravo više burleska.

Poznat je vaš serijal knjiga za djecu koje u naslovu imaju tajnu . Njih je objavljeno 12. Kad smo zadnji puta razgovarali rekli ste mi da ćete s tajnama malo stati?

Kovačević: Stao sam. Kad sam sedam tajni objavio, onda sam 2004. napravio pauzu. Te sam godine objavio četiri knjige, a nemaju riječ tajna. To su Ljubav Gagule petog , Idemo dalje , General Kiro miš i Kuma Slava, brat i krava . Nije nužno da radim tajne . Objavio sam prije dvije-tri godine knjigu koja se zove Anđelova šala . Ova sad knjiga koju pišem je opet tajna . Kad krenem u pisanje knjige onda vidim da li je tajna ili nije.

Posljednja tajna je Tajna Stubičkih Toplica , mjesta u kojem živite. Kako ste se odlučili smjestiti radnju baš tu?

Kovačević: Kad sam počinjao pisati za djecu onda sam pisao o događajima koji su se dogodili u mom djetinjstvu. Unazad nekoliko godina pišem isključivo o događajima koji se događaju mojoj djeci. Likove uzimam iz njihovog svijeta. Dolaze prijatelji moje kćeri koja ima 14 godina i sina koji ima 9. Dolaze doma, ja čujem o čemu razgovaraju, vidim što se događa i oni i njihovi prijatelji počinju oblikovati moje knjige. Bilo mi je prirodno da se radnje događaju u mjestu u kojem oni žive, u kojem ja živim. Većina mojih knjiga kad sam počinjao pisati događa se u Požegi. Nešto u Zagrebu, jedna se događa u Krapini odakle je moja žena, a sad je Tajna Stubičkih Toplica treća tajna koja se događa u Stubičkim Toplicama. Prve dvije knjige u kojima je mjesto radnje Stubičke Toplice su Tajna Titana Horvata i Tajna šaptača lubenicama .

Vrijeme je promocija i predstavljanja knjiga, pogotovo jer je Tajna Stubičkih Toplica novi naslov.

Kovačević: Meni su promocije knjiga u opisu radnog mjesta. Pogotovo kad su knjige za djecu u pitanju jer ima jako malo recenzija u medijima. Imam vrlo malo povratnih informacija o tome što radim. S druge strane škole i knjižnice uobičajeno u svojoj djelatnosti dovode književnike, tako da ja kad me pozovu rado se odazovem na književne susrete.

Kako reagiraju na promocijama klinci, a kako odrasli?

Kovačević: Klinci su naravno puno opušteniji. Imaju puno više pitanja, znatiželjniji su i puno je življa komunikacija s njima. Zna biti i situacija gdje su i odrasli vrlo zainteresirani, ali onda su i skloni tome da daju vlastitu analizu sadašnje situacije u književnosti, kulturi i općenito društvu.

Ima li kakvih planova osim spominjane zbirke Moje studiranje ?

Kovačević: Imam svakakvih planova. Neposredni planovi su nastup na Interliberu ovaj tjedan. Nešto će se događati na štandu Znanja, pa na štandu Modre laste koja slavi 55 godina izlaženja. Tu je i nekoliko dogovorenih promocija. Idem početkom prosinca i na Monte Librić u Pulu, koji se održava u okviru pulskog sajma knjiga i koji zapravo uspijeva postati sve prisutniji na kulturnoj sceni. Sad radim na knjizi koja ima radni naslov Tajna Zantara vidovnjaka , to je 13. tajna i nadam se da neće biti nesretna. Imam u prvoj ruci napisan šesti slučaj inspektora Vidmara. Ukoliko bi inspektor Vidmar stekao veću popularnost, imam i jednu priču, zapravo novelu po svojem opsegu i strukturi, od koje lako napravim i sedmi roman. Bavit ću se i romanom za odrasle koji nije u okviru kriminalističkog žanra. Imam skice i ideju, nešto sam počeo pisati i to je projekt s kojim ću se pozabaviti sljedeće godine. Jedna od stvari koju ću svakako napraviti početkom sljedeće godine je slikovnica Aba mali suncokret koji će ilustrirati Maja Vukina Bogović. Svoj dio sam napravio, a kad ona napravi ilustracije, onda ću intervenirati na tekstu ako bude potrebno.

Što je s drugim stvarima s kojima ste se prije bavili, TV scenarijima, radio dramama?

Kovačević: Za sada nemam planova. U nekim zadnjim razmišljanjima je bio inspektor Vidmar. Čak sam i jednu pilot epizodu radio. Sad to stoji na mjestu. Čekam i da publika zamijeti inspektora Vidmara, pa će mi onda biti lakše pregovarati s producentskim kućama. Radio drame obično napišem dvije-tri kad me netko pita.

Razgovarao : Sebastijan Fuštin