Najbolji hrvatski mladi vozač Dario Šamec vozi novu rally klasu

Iako je Dariu Šamecu tek 26 ljetu, on se već uspio okititi sa 12 naslova prvaka Hrvatske u različitim automobilističkim disciplinama. Počelo je naravno u kartingu gdje je osvojio 5 naslova, nastavilo se na kružnim utrkama gdje je 3 puta bio prvak Hrvatske, pa je logičan slijed bio brdo i 2 naslova, a posljednje dvije sezone Dario je prvak u rallyu u klasi S9.
 
Niti jedan hrvatski vozač u tim se godinama nije okitio sa toliko naslova. Dario je sasvim sigurno najperspektivniji hrvatski automobilista, no to nažalost u ovom sportu malo znači. Prečesto u ovom surovom sportu pobjeđuju novci, a ne „momci“ sa srcem i znanjem, kojega je u Daria napretek.

Teško je reći zašto sponzori ne prepoznaju ovakav talent, koji bi se uz njihovu pomoć ostvario do maksimalnih visina i mogao bi dugo trajati. Unatoč teškoj situaciji Dario ne gubi nadu. Stalno je u potrazi na novim sponzorima i ne predaje se.

Nakon dugog niza godina Dario je u Goranu Šamsu pronašao idealnog suvozača. Nikol Baričević, Vedran Đukić i Anđelko Košec do sada su uspješno obavljali tu zadaću, ali Šams je za Gorana nešto posebno. – Zahvaljujem se svim mojim dosadašnjim suvozačima koji su dali veliki obol u mojim uspjesima, no Šams je nešto posebno i odlično se razumijemo. U ove hladne zimske dane treniramo na rally igrici kako bi što spremniji dočekali sezonu – otkriva nam Dario.
 
Iako se okitio naslovom prvaka Hrvatske, Dario žali za gubitkom naslova u grupi S, a sve zbog jedne krive „špere“ koja mu je potrgala nekoliko poluosovina. Pred rally u Poreču taj je problem detektiran i konačno su Šamec i Šams odvozili jednu uspješnu utrku s velikim guštom.

Novi izazovi

No kao pravom sportašu Dariu su dosadili su uspjesi u klasi S9. Željan je novih izazova koje će pokušati ostvariti u klasi III, gdje će po  novom ustroju voziti automobili dosadašnje grupe A do 1600 ccm, R 2 automobili, te automobili grupe N do 2000 ccm.

Konkurenciji će biti žestoka. Marinko Stanić i Reno Turk u Hondama Type R, Viliam Prodan sa C2 R2, te Alen Peruč sa Peugeotom 106 rally koji ima 190 konja za razliku od Darievog koji ima 40 konja manje ili točno 150 konjskih snaga u svom Peugeotu. Sve njih je Dario dobivao na pojedinim brzincima osim Renea Turka. Njega apostrofira kao favorita ove klase, a unatoč što ima slabiji automobil u odnosu na ostale kaže da sa svima ostalima može. Za iduću sezonu već je nabavljena nova kratka getriba i kratki mjenjač koji bi trebali kompenzirati manjak konja u zavojima. Još se nabavljaju nove gume i nova „špera“. Kada se sve to stavi na auto, bit će znatno konkurentniji u odnosu na prošlu godinu.

– Učinit ću sve da na kraju budem među prva tri vozača u klasi III. To je za mene puno više nego još jednom slaviti u grupi S, koja će se sada nazvati klasa V. I sponzori puno ozbiljnije gledaju na vozače u ovim klasama. Odmah na prvom rallyu u Kumrovcu idemo punim gasom da vidimo gdje smo – govori nam Šamec.

Nažalost prelazak u klasu III donio je i neke nove troškove. Homoligirani zicevi i pojasevi stoje 800 eura, a novi sustav za gašenje požara 500 eura. Inače cijela prošla polusezona Daria i njegovu obitelj stajala je 136.000 kuna, od čega je 60.000 otišlo na pripremu auta, a 76.000 na utrke. Dario se uspio zaposliti u Jadranskom osiguranju gdje ima veliko razumijevanje od svih kolega, no nerijetko se dogodi da pred neku utrku, kao na primjer u Poreču, podigne cijelu plaću, dio očeve, pa se do kraja mjeseca krpa kraj s krajem.

Dario bi bio zadovoljan kad bi mu netko pomogao i direktnom donacijom, kupnjom nekog dijela za automobil ili benzina, ili smještaja na utrci. Svjestan je da su potencijalni sponzori ponekad sumnjičavi, iako je on oduvijek transparentan.
 
-Želio bi se zahvaliti Auto klasiku, Vučnoj službi Špiček, Jadranskom osiguranju, Legrad metalima, Automehanici Roginić, kovinotokarskoj radionici Franjčec, te svim svojim prijateljima bez kojih bi teško izvukao ovu sezonu – ponosan je na svoje prijatelje i sponzore Šamec.

Trofejne vitrine u dnevnoj sobi već su prepune pehara, uskoro će trebati razmišljati i o trofejnoj sobi. Ovaj surovi sport donio mu je mnogo briga, ali još uvijek je više ljepših strana. Iako se često bori s vjetrenjačama niti jednog trenutka nije požalio što se posvetio ovom sportu i kaže da se ponovno rodi opet bi krenuo ovim putem. Poželimo mu što više sponzora i sretnih trenutaka, znanja ionako ima već i previše.