NJEZINO VRIJEME TEK DOLAZI: 'Svaka slika za mene je posebna autobiografska priča'
Završila je Školu primjenjene umjetnosti u Zagrebu, diplomirala na Akademiji Likovne umjetnosti 2014. godine, već je imala nekoliko samostalnih izložbi, a za Zagorski list otkrila je kako izgleda život umjetnice
Mlada zagorska umjetnica sa zagrebačkom adresom Sonja Pavlina rado je viđeni gost u Zagorju. Nedavno se tako u Zaboku u Velikoj galeriji grada Zaboka predstavila s izložbom Introspekcija, a predstavljanje njezinih umjetničkih radova nikoga nije ostavilo ravnodušnim. Talentirana umjetnica zagorskoj je publici predstavila seriju velikih uljenih slika nazvanu 'The bodies', ali i serijom slika popularno nazvanom 'Glave'. Plod je to petogodišnjeg umjetničkom stvaralaštva. Riječ je o svojevrsnom konceptu koja Sonjinu umjetnost diže na jednu veću razinu. U slike su upletene zasičene čiste boje, a tu je i emotivna perspektiva. Zanimalo nas je kako je nastala ova pomalo intrigantna izložba, kako izgleda umjetnički proces, ali i kakav je život umjetnika u Hrvatskoj općenito.
Slika ono što je okupira
- Kad sam bila dijete, imala sam neuroloških problema te sam 'sakupila' sam jako puno CT snimaka. Kad sam bila na četvrtoj godini Akademije trebali smo izabrati temu s kojom ćemo se baviti te sam razmišljala sam što bih mogla slikati. Odlučila sam naslikati ono što me okupira, tako sam krenula slikati glave i to je bilo autoterapeutsko – ispričala nam je Sonja. Njezina izložba s kojom je pokazala svoj dugogodišnji rad priznata je, naime, kao i među književnim kritičarima, a tako i među kolegama umjetnicima. Kako kaže, svaka od slika je jedna posebna autobiografska priča, za neku joj je trebao samo jedan dan da ju naslika, a za drugu dva tjedna. Stvaralački proces kod njezinih radova je, kao i kod većine umjetnika rezultat trenutne inspiracije. - Puno crtkaram, odnosno crtam male radove i nakon toga mi se iskristalizira što ću naslikati. Ne znam kako će to točno izgledati dok se ne napravi do kraja – govori nam Sonja. Sigurna u sebe i svoj rad priča nam kako je uvijek znala da će biti ono što je danas – umjetnica.
Želja za umjetnošću od malih nogu
- Odmalena, od kako znam za sebe uz sebe sam imala bojice i crtala sam te sam oduvijek željela biti umjetnik. Svi su u osnovnoj znali da Sonja biti slikarica. Upisala sam školu Primjenjene umjetnosti u Zagrebu, a nakon toga Akademiju likovnih umjetnosti. Diplomirala sam 2012. u klasi Zoltana Novaka. Uvijek stvaram nešto, a izlaganje i predstavljanje publici me uvijek razveseli – objašnjava Sonja. Umjetnićki ne staje, a u pripremi ima nešto novo. - Trenutno radim na nečemu potpuno drukčijem što se tehnike tiče, a slične tematike, ali nećemo o previše detalja zasad – rekla je Sonja.
Ne postoji tržište za umjetnike
Priznala nam je i da iza umjetnosti u Hrvatskoj nema nekog blještavila. - Financijski gledano, nikako se ne živi od umjetnosti. kod nas. Uvijek je potrebno raditi nešto sastrane. U Hrvatskoj slikanje ne može biti posao. Postoji scena mlada umjetnička scena koja je praćena i čije su izložbe posjećene. Ta scena se malo uzdiže, ali tržište ne postoji i slike se ne kupuju. Umjetnici podržavaju jedni druge i ima simpatizera koji ih prate. Vani su umjetnici ipak cijenjeniji – pojadala se Sonja no ipak, s govori s optimizmom sigurna u svoj rad. Vjerujemo kako njezino vrijeme tek dolazi i da će se za njezine radove pročuti i izvan granica Hrvatske.
