Zagorec kojeg je Amerikanac naučio kako doma proizvoditi vlastito pivo, osvojio zlatnu medalju
Da je rezanje i vezanje v trsju, berbu grožđa i vinski podrum, poznatu zagorsku tradiciju, zamijenio sadnjom hmelja i proizvodnjom pive, mnogi bi mu Zagorci, poznati kao ljubitelji dobrog gemišta, mogli zamjeriti. No, ne i nakon što kušaju pivo koje je Anđelko Zrinski iz Stubičkih Toplica ''skuhao'' u svom malom proizvodnom pogonu
U izazov je krenuo prije pet godina, a sada se, bez imalo lažne skromnosti, može nazvati pravim majstorom pive, što potvrđuju i rezultati, poput osvojenog zlata za crno porter pivo ove godine na natjecanju u Zagrebu.
Hobi nastao iz izazova
Unatoč pretpostavki da je Anđelko veliki ljubitelj pive i da je zbog toga krenuo proizvoditi vlastitu, priznao nam je kako zapravo nikad nije bio pivopija. - Čak sam više volio popiti vino, obzirom da tata obrađuje vinograd. No, proizvodnja pive bila mi je veliki izazov, pogotovo jer u startu o tome nisam ništa znao – ispričao nam je Anđelko, kojem je mentor bio Amerikanac za kojeg je firma u kojoj je Anđelko zaposlen napravila uređaj potreban za proizvodnju ovog poznatog pića. Savjetima sa strane i istraživanjima po internetu, sam je napravio potrebnu aparaturu i krenuo u proizvodnju, koristeći prvo ekstrakte, a onda i prave sastojke. Otada je proizveo više od 4 tisuće litara. - Osnovni sastojci koje koristim su voda, koju uzimam sa izvora kod Zaprešića jer mora biti prava izvorska, zatim hmelj, ječmeni slad i kvasac. Svaki od četiri sastojaka je nauka za sebe, samo hmelja ima jako puno vrsta i o njemu ovisi vrsta pive koju dobijete – pojasnio nam je Anđelko. A proces je sljedeći: ječmeni slad se namoči u vodi na 67 stupnjeva te se procesom ukomljavanja pretvara u šećer, a potom se iscijedi u drugu bačvu gdje mora otkipjeti zajedno s hmeljem. Nakon kuhanja, ohlađeno pivo se stavlja u fermentore gdje zajedno s pivskim kvascem fermentira. Nakon dva do tri tjedna pretoči se u bačve gdje se gazira i iz kojih se kasnije toči. Boce puni preko punilice tako da u njima nema taloga.
Zlato za dvije godine staru pivu
Pivo je to potpuno različito od onih komercijalnih iz dućana, zbog toga jer, kaže Anđelko, veliki proizvođači imaju određena pravila koja moraju ispoštovati, potput filtracije i pripreme da bi mogla dugo stajati na policama. - Moja piva može trajati godinama. Ona je praktički živa, mijenja se sa starenjem. Zapravo, ova za koju sam dobio zlato bila je stara dvije godine – kaže Anđelko, pojasnivši kako piva, ako se čuva po pravilu na tamnom i hladnom mjeastu, nema roka trajanja. Pive koje on skuha uglavnom sadrže od 4.5 pa čak i 8, 9 ili 10 posto alkohola, ovisno o stilu. - Postoje dvije vrste kvasaca: lager i ale. Lager su najčešći u industriji, a za domaću proizvodnju ljubitelji pive uglavnom koriste aleove pa eksperimentiraju s raznim vrstama – pojasnio je Anđelko koji svoja iskustva dijeli s drugim pivarima hobistima na raznim druženjima i natjecanjima. Iako proizvodi uglavnom za vlastite potrebe, kao i za prijatelje koji se u njegovom pivskom podrumu okupljaju barem jednom tjedno, Anđelko razmišlja i o otvaranju OPG – a, kako bi svoj hobi, za koji kaže da je najbolji da svijetu, mogao i unovčiti. No, za to bi trebalo puno više ulaganja u opremu kako bi mogao napraviti velike količine, koje bi, kaže, bez problema prodao, ali onda to više ne bi bio hobi, već posao koji bi iziskivao puno više vremena nego sada.
