MAJINA VELIKA LJUBAV JE JAHANJE: 'Kad sam dobila prvog konja plakala sam i skakala od sreće'

Jahanje mi je u krvi, rekla nam je 19-godišnja Maja Piljek iz Ciglenice Zagorske. Maju i njezinu obitelj posjetili smo na njihovom OPG-u povodom nedavno održanog projahivanja kojeg su organizirali. Majina ljubav prema konjima krenula je kad je imala 7 godina. - Moj susjed Dragutin Tovernić imao je konje i moja sestra Elena i ja smo često išle k njemu gledati ih. Njegova kobila zvala se Bona, bila je smeđa i jako dobra i draga. On je vidio da volimo konje i poklonio nam je konja. Potekle su suze radosnice i skakala sam od sreće - ispričala nam je Maja dodajući kako je problem bio u tome što je konj bio mlad i pravi pastuh. Nije se mogao jahati i maziti pa je tata Miljenko kupio Maji šar arapa na kojem je naučila jahati.

Mnogo pehara i medalja

- Naučila sam jahati s 8 godina, a prvi pehar sam osvojila s 11 godina. Natjecala sam se u Zaboku i Začretju, u Zelendvoru, Ludbregu, Križevcima, u Sloveniji u Središću ob Dravi, u Zelini … Najznačajniji uspjeh mi je iz Zelendvora gdje sam bila prva. Tamo se natječe oko 70 jahača i mnogo kočija. Turnir je međunarodnog karaktera i najveća je konkurencija - govori Maja, a kao zadnji uspjeh spominje turnir iz Ludbrega gdje je pobijedila u sve tri utrke. Njezin ponosni tata Miljenko govori kako Maja ima 51 pehar i 18 medalja.

- Položila sam licencu za endurance jahanje što znači da se na razini države i šire mogu natjecati u daljinskom jahanju. Na nekim trkama se računa vrijeme, odnosno brzina, pa tko prvi prođe, taj je pobjednik. Ima i utrka gdje su postavljene razne prepreke, poput prepona ili se s konjem ide između čunjeva - priča Maja dodajući kako treba neprestano trenirati i poznavati svojeg konja. Njezin konj zove se Sokol i lipacanac je.

Maja obožava jahanje jer je na natjecanjima i projahivanjima stekla mnogo prijatelja iz Hrvatske i Slovenije s kojima se druži. Budući da studira u Zagrebu, ondje je kad traje akademska godina. - Kad god dođe neka 'rupa' u slobodnom vremenu ili ako nemam predavanja, odmah idem doma kako bi provela vrijeme s konjima. Preko ljeta sam po cijele dane s njima - priča nam Maja. Zanimalo nas kako to da je upisala glazbenu pedagogiju, a ne veterinu. - Veterina mi je bila želja od malena, jer volim životinje no bio mi je problem kad sam shvatila da moram operirati životinje i gledati krv te uspavati neku životinju. Shvatila sam da nemam srca za to i onda sam se okrenula glazbi - priča Maja i napominje da ju naprijed gura njezina obitelj koja joj je velika podrška, a već zna kakvi su joj planovi za dalje. - Želim završiti fakultet i baviti se konjima te želim sagraditi možda još koju štalu na svojem OPG-u - zaključuje Maja.