'Povratak u Hrvatsku nije opcija, u inozemstvu su nam bolje poslovne prilike i daljnje edukacije'

Danas više nije rijetkost da se mnogi mladi odlučuju upisati studije u inozemstvu, pa tako i mnoge Zagorke i Zagorci uspješno studiraju u bližim i daljim zemljama u Europi, ali i na drugim kontinentima. Za neke je odlazak iz rodnoga kraja više, a za druge manje težak, no snaći se u sasvim novoj sredini, s drugačijim mentalitetom ljudi, jezikom, kulturom iziskuje mnogo, prije svega, volje i želje za uspjehom.

Iz Hrvatske za znanstvenim istraživanjima

Tridesetogodišnja Sanja Sviben iz Gornje Stubice radi doktorskog studija na Max Planck Institutu za molekularnu fiziologiju biljaka, u Postdam u Njemačku odselila je prije 5 godina, nakon što je završila diplomski studij molekularne biologije na Prirodoslovno matematičkom fakultetu u Zagrebu.

– Tijekom studija volontirala sam na Institutu Ruđer Bošković gdje sam se upoznala s temom biomineralizacije te sam odlučila upisati doktorski studij gdje bih mogla naučiti više o toj tematici. Nažalost, u Hrvatskoj to nije bilo moguće zbog čega sam odlučila nastaviti svoje školovanje u inozemstvu – započela je Sanja svoju priču. Nakon tri godine, doktorat je obranila iz područja stanične biologije, a svoje je školovanje odlučila nastaviti na Max Planck Institutu za koloidnu kemiju i međufaze, gdje je trenutno zaposlena kao postdoktorand i proučava skakavce te se bavi elektronskom mikroskopijom. Sanja nam je otkrila da se doktorski studij na Max Planck Institutu ne plaća, što joj je zapravo uvelike olakšalo odluku i mogućnost studiranja u inozemstvu.

- Ako kandidat nakon intervjua bude prihvaćen kao doktorand, to podrazumijeva stupanje u radni odnos te potpisivanje ugovora o zaposlenju u trajanju od 3 do 4 godine. Tijekom trajanja ugovora doktorand prima mjesečnu plaću kojom pokriva troškove življenja – kaže Sanja, dodavši kako se u početku služila engleskim jezikom kao službenim na Institutu kojega i usavršava, a njemačkim se mogla dobro služiti s temeljnim znanjima iz srednje škole.

Prestižne nagrade

 Iako su joj život i svakodnevica uglavnom uvjetovani zvanjem i većinu vremena provodi baveći se istraživanjima jer, kako kaže, voli se baviti znanošću, s kolegama znanstvenicima rado se druži i izvan instituta. – U prirodi, gradu, biciklirajući ili pripremajući jela tipična za njihovu ili moju kulturu. Što se tiče života studenta/mladog čovjeka u Hrvatskoj naspram Njemačke, definitivno je više sadržaja u smislu kulture, edukacije i zabave ovdje. Potsdam je vrlo internacionalan grad u kojem boravi mnogo studenata i mladih obitelji. Često vrvi turistima, ali ima jednu ležernu dinamiku koja mi odgovara. Kultura življenja je drugačija što se pozitivno odrazilo na moju kvalitetu življenja – ispričala nam je Sanja i zaključila kako trenutno nema planove za povratak u Hrvatsku.

- Razlog tome je velikim dijelom faza moje znanstvene karijere, gdje mi je vrlo važna kvaliteta i stručnost znanstvene sredine u kojoj radim te mogućnost učenja i razvijanja tehnika koje su relativno nove u svijetu znanosti. Mislim da bi u Hrvatskoj to bilo znatno teže ostvariti. S druge strane, razlozi su i privatne prirode budući da je moj partner također znanstvenik i mislim da bi se teško prilagodio na život u Hrvatskoj. Glede budućnosti, na trenutnom institutu se namjeravam zadržati dvije do tri godine nakon čega bi voljela promijeniti znanstvenu sredinu i preseliti se u neku drugu državu – rekla je Sanja, koja se tijekom studija u inozemstvu može pohvaliti i mnogim malim znanstvenim otkrićima koja su joj omogućila objavu njenog istraživanja u prestižnom časopisu Nature Communications, ali i nagrade koje je dosad primila.

Naime, Institut joj je lani dodijelio Jeff Shell nagradu za najuspješnijeg doktoranda, a ovaj mjesec primila je i prestižnu Otto Hahn medalju za znanstvena dostignuća. Zapravo se njenim dostignućima, uspjesima i nagradama malo tko može pohvaliti, a upravo joj ona daju vjetar u leđa za daljnjim istraživanjima i karijerom koja ju, kako sada stvari stoje, neće vratiti u Hrvatsku.

Diploma iz političkih znanosti i njemačkog

A o povratku u Hrvatsku ne razmišlja niti 24 – godišnja Doroteja Postonjski iz Sv. Križa Začretja, koja je iskoristila priliku i nakon tri razreda jezične gimnazije u Zaboku, sa stipendijom na dvogodišnjem programu na United World College of the Adriatic, preselila u Italiju. Iako je tada još razmišljala o povratku doma i upisati pravni fakultet, odlučila se ipak za studij ''preko bare''. Na jesen 2013. upisala se na Macalester College u Saint Paulu u Minnesoti, a u svibnju prošle godine diplomirala je političke znanosti s fokusom na međunarodne odnose i pravo, a uz to i njemački jezik. - Nakon diplome odlučila sam ostati ovdje i raditi. Radim već 10 mjeseci kao pripravnik u jednoj odvjetničkoj firmi, gdje planiram ostati još godinu dana, a onda upisati doktorski studij. Gledam na život otvorenih očiju i povratak u Hrvatsku nije nešto o čemu ne razmišljam, ali trenutačno se vidim u inozemstvu zbog prilika u smislu posla i daljnje edukacije - rekla nam je Doroteja, napomenuvši da je u Americi obrazovanje privatizirano i cijeli je sistem obrazovanja drugačiji od onog u Hrvatskoj. Troškovi studija kreću se od 10 tisuća do 70 tisuća dolara godišnje, no ona je dobila punu stipendiju, baziranu na financijskim prilikama kao i prijašnjem uspjehu te je, kaže Doroteja, neizmjerno zahvalna na prilikama i financijskim resursima, koji su joj omogućili studij i priliku za karijeru o kojoj je sanjala.

Podrška obitelji

 No, kaže, mladi Amerikanci nisu previše drugačiji od mladih Hrvata u smislu zabave ili studentskog života. - Možda je drugačije jer za vrijeme studija živiš na kampusu i većina stvari se dešava na samom kampusu. Mislim da je najveća razlika da su mladi Amerikanci više angažirani u društvu – kaže Doroteja. Ni njoj jezik nije stvarao probleme, zahvaljujući profesorima i učiteljima u osnovnoj i srednjoj školi, što joj je omogućilo puno lakšu prilagodbu u Americi, u čemu ju je njezina obitelj, kaže sto posto podržala. – Bez njih ne bih uspjela. Jako sam bliska sa svojim roditeljima i sa svojom sestrom i bratom i naravno da mi nedostaju. Ali nakon toliko godina života u inozemstvu nekako se privikneš na nedostajanje. Nikad nisam imala problem pretvoriti mjesto gdje radim i živim u dom i nisam previše vezana za samo mjesto koliko za ljude. A imati to sidro u ljudima znači da si doma svugdje. U Zagorje dolazim jednom godišnje. Za vrijeme studija je bilo lakše jer imaš više slobodnih dana. No, mislim da je uspjeh činjenica da je jedna Dorica iz Mirkovca u Zagorju koja je odrasla u radničkoj obitelji  dospjela do jednog elitnog fakulteta u Americi, diplomirala s 3.7 GPA i počela profesionalnu karijeru na drugom kraju svijeta. Veliki dio mog uspjeha je zasluga mojih roditelja koji možda nisu uvijek mogli biti materijalno uz mene, ali njihova podrška i način na koji su me odgojili su me do doveli do onog što sam danas – zaključila je.

Život studenata sportaša

Devetnaestogodišnja Dorotea Hanžek iz Bedekovčine maturirala je prošle godine u Gimnaziji Antuna Gustava Matoša u Zaboku te je trenutno na prvoj godini studija na University of Montevallo u Montevallu u Americi, smjer kineziologija, vježba i nutricionizam. Živi na kampusu, a kako kaže, zadovoljna je uvjetima na američkom koledžu. Prima punu stipendiju, a kako kaže sretna je zbog toga jer je studij u Americi dosta skup. - Cijene studija su vrlo različite i ovise o mnogim faktorima odnosno o renomeu fakulteta, veličini, radi li se o privatnom ili javnom fakultetu, u kojoj državi ili gradu se nalazi – ispričala nam je Dorotea koja je inače vrsna tenisačica te i u Americi trenira tenis. - Prema ugovoru koji smo potpisali s fakultetom cijena jedne godine studija (tu spadaju predavanja, stan i hrana, osiguranje od sportskih ozljeda, trening i sve u vezi treninga i putovanja na susrete  protiv drugih fakulteta itd.) je oko 38.000 $ - priča Dorotea i dodaje kako je njezina obaveza prema fakultetu je da igra za njih tenis, poželjno je da što više pobjeđuje i da ispunjava zadani kriterij prosjeka ocjena. - Od idućeg semestra  planiram i malo raditi na fakultetu kako bi zaradila dodatni džeparac jer sada vio-karte na relaciji Hrvatska-SAD plaćaju moji roditelji – rekla je Dorotea koja se, kako je ispričala, ispočetka nije mogla zamisliti da će studirati na drugom kraju svijeta. 

– Zadovoljna sam s postignutim. Nedavno sam dobila pismo s fakulteta u kojem me obavještavaju da sam obzirom na svoja postignuća  i ocjene imenovana na Dean's List, a to je poput Dekanove nagrada u Hrvatskoj – pohvalila se Dorotea. Tu su i nezaobilazni sportski uspjesi koje je postigla. - Imali smo odličnu sezonu u kojoj smo postavili nekoliko rekorda: omjer pobjeda i poraza nam je fantastičnih 21-3, prvo smo uspjeli dobiti i regionalni rang, a potkraj sezone smo i prvi puta u povijesti sveučilišta dobili nacionalni rang 30. To je zaista veliki uspjeh, pogotovo kada se zna koliko sveučilišta u Americi se natječe. Također i konferencija prati i akademske i sportske uspjehe svih natjecatelja  pa sam nedavno uvrštena i na 2018 GSC Academic Honorr Roll – govori Dorotea.

Povratak u Hrvatsku

S prilagodbom života u Americi, kako kaže, nije imala problema jer je odlično govorila engleski, a tijekom srednje škole je pohađala sportska natjecanja. Ono što izdvaja kao posebnost života u Americi je organiziranost i isplaniranost.

- Studenti sportaši nemaju nikakvih privilegija kod profesora, jedino što možemo izostati povremeno s nekog predavanja i to uz potvrdu trenera. Svaki dan poprilično popunjen. Nekim danima imamo već u 6:30  teretanu i kondicijski trening pa onda slijede predavanja, popodnevni teniski treninzi, mali odmor i večera i onda učenje, osim ako nismo na putu na neki susret ili turnir. Kada je sezona u tijeku, raspored je jako naporan, puno se putuje, ali je i to jedno krasno iskustvo – priča nam Dorotea. Na naše pitanje planira li se vratiti u Hrvatsku odgovara kako to nije isključeno.  - Namjeravam sa što boljim uspjehom završiti svoj studij.  Moj momčadski fizioterapeut je također i moj profesor pa me već sada savjetuje i usmjerava tako da je moj krajnji cilj jednog dana raditi za profesionalnu sportsku momčad ili eventualno biti dio tima nekog profesionalnog sportaša. A opet, ovaj studij mi daje razne mogućnosti, nije niti isključeno da se vratim u Hrvatsku – govori nam Dorotea za kraj.