Preminuo poznati zagorski svećenik i intelektualac, dr.sc. Stjepan Sirovec
Preminuo je danas u Općoj bolnici Zabok
Poznati umirovljeni zagorski svećenik iz Svetog Križa Začretja, doktor humanističkih i bogoslovnih znanosti, bivši sveučilišni profesor i sudac Metropolitanskog suda u Zagrebu, dr. Stjepan Sirovec, preminuo je u četvrtak, 29.12.2022. godine u 14 sati u Općoj bolnici Zabok u 77. godini života.
Inače, dr. Sirovec rodio se u subotu, 13. travnja 1946. u Švaljkovcu, općina i župa Sv. Križ Začretje, od oca Julija i majke Dragice rođ. Majsec, koji su imali sveukupno osmero djece. Osnovnu školu završio je u Svetom Križu Začretju, a gimnaziju prirodoslovnog smjera završio je u Krapini 1965. godine. Stjepan se, kako je sam napisao u svom životopisu, „nakon mature kanio upisati na Medicinski fakultet i već je ispunio potrebne papire, da bi baš tada shvatio da je pozvan u svećenike“ te je upisao studij teologije na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i primljen za bogoslova Zagrebačke nadbiskupije.
Studirao je filozofiju na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (KBF 1965.-1969.) te potom služio vojni rok u Sinju i Rajlovcu blizu Sarajeva (6+12 mjeseci). Na proljeće 1969.godine u zagrebačkoj katedrali prima niže redove: akolitat, egzorcitat, lektorat i ostariat, te tonzuru. U srpnju i kolovozu 1969. polazi „GOETHE INSTITUT“ u gradu Passau (Bavarska). U rujnu 1969. odlazi - na prijedlog nadbiskupa i kardinala dra Franje Šepera - u Rim, da na Papinskom sveučilištu GREGORIANI i međunarodnom zavodu GERMANICUMU nastavi svoje školovanje. Za vrijeme ljetnih studentskih praznika kao praktikum radi u katoličkoj tiskari "Echter Verlag" u Würzburgu (srpanj-rujan 1968. - 1971.) i katoličkoj bolnici "St. Etienne" u Parizu (srpanj-kolovoz 1972.).
Kao pitomac Germansko-ugarskog zavoda (Germanicum et Hungaricum) studira na Filozofskom i Teološkom fakultetu Papinskog Grgurovskog sveučilišta u RIMU (Pontificia Università Gregoriana, 1969.-1980.). Tu postiže bakalaureat iz mudroslovnih (1970.) i bogoslovnih znanosti (1972. - kod nas diploma profesora filozofije i teologije). Red subđakonata podijelio mu je mons. Georg TEWES, pomoćni biskup u München-Freisingu 26. veljače 1972., a Sveti red đakonata primio je 18. ožujka 1972. (mons. Franjo Kuharić) u crkvi Sv. Petra Kanizija u Germanicumu. Pripada zadnjoj generaciji koja je primila red do-đakonata, jer je liturgijskom reformom Drugog Vatikanskog sabora taj red dokinut.
U utorak, 10.10.1972. u rimskoj bazilici Sv. Ignacija sa sedmoricom kolega (4 Nijemca, 2 Austrijanca i 1 Švicarac) zaređen je za svećenika po rukama bečkog nadbiskupa i kardinala dr. Franza Königa. Kao mladomisničko geslo izabrao je misao iz knjige Mudrosti poglavlje 7. redak 15: "Neka mi dragi Bog dade govoriti kako me savjetovao i misliti misli dostojne darova njegovih, jer on je vođa svih mudraca...".
Svoju Prvu Sv. Misu slavi sutradan, u srijedu, 11. listopada u hrvatskoj nacionalnoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu. Zagrebačku Mladu misu slavi u župnoj crkvi Sv. Blaža na Božić 1972. godine, svoju Mladu misu u Njemačkoj slavi na USKRS 1973. u hrvatskoj katoličkoj misiji u Würzburgu, dok Zavičajnu Mladu misu slavi u nedjelju, 1. srpnja 1973. na trgu pred župnom crkvom Sv. Križa u svom rodnom Začretju.Odmah po svećeničkom ređenju imenovan je kapelanom u ljetnikovcu Germanicuma "SAN PASTORE" i nadležnoj župi Sv. Andrije apostola u Gallicanu. Kapelansku službu vrši samo subotom i nedjeljom – uglavnom okuplja i katehizira mlade, studente i radničku omladinu.
Magisterij iz bogoslovnih znanosti sa specijalizacijom u ćudorednom bogoslovlju, Sirovec postiže završnim ispitom i obranom magistarskog rada u lipnju 1975.: Absolutheit und Geschichtlichkeit sittlicher Handlungsnormen innerhalb der deutschen katholischen Moraltheologie der letzten zehn Jahre (1964.-1974.), Rim-PUG 1975., u strojopisu 167 stranica (Apsolutnost i relativnost ćudorednih moralnih normi unutar moralne teologije njemačkih katoličkih moralista posljednjih 10 godina: 1965.-1975.).
Doktorat iz humanističkih i bogoslovnih znanosti u istoj specijalizaciji postiže obranom disertacije 11. lipnja 1980. Radnja je pisana i u cijelosti objavljena na njemačkom jeziku u poznatom znanstvenom nizu "Abhandlungen zur Sozialethik'" br. 19 pod naslovom: Ethik und Meta-ethik im jugoslawischen Marxismus. Analyse und Vergleich mit katholischen Positionen, Ferdinand Schöningh Verlag, Paderborn, München, Wien und Zürich 1982., 420 stranica (Etika i meta-etika u jugoslavenskom marksizmu. Analiza i usporedba s katoličkim stavovima, naklada 1.000 primjeraka).
Nakon dugog staža sveučilišnog profesora, nekoliko godina prije umirovljenja proveo je kao župni supsidijar u Svetom Križu Začretju, gdje je ostao živjeti i nakon odlaska u mirovinu, a gdje je upravo u listopadu ove godine proslavio i zlatnu misu, odnosno, 50 godina svećenstva.
