PROSENIK: „Naša lipa stara je k'o i Gupčeva“
Gupčeva lipa i lipa u Desiniću višestoljetna su stabla pod zaštitom kao neprocjenjivo prirodno bogatstvo, a mi smo jednu sličnu lipu pronašli i u Proseniku pokraj Tuhlja. Bratići i susjedi, Petar i Zvonko Herceg ispričali su nam priču o ovom starom stablu
Vožnjom od Tuhlja prema Velikoj Horvatskoj skrenuli smo ulijevo prema selu Prosenik kojega, kao i mnoga druga sela krase pitomi zeleni bregi te njivama i livadama prošarani zagorski pejzaži. Zastali smo na omanjem bregu na kućnom broju 77 gdje nam je pažnju privukla stara lipa, doista impozantne veličine i lijepo formirane krošnje čija se starost procjenjuje na preko 400 godina.
„Naša lipa stara je k'o i Gupčeva“
– Bili su tu s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta iz Zagreba i uzeli plenke, a njenu starost su procijenili da je tu negdje k'o i Gupčeva, jer ni ona nije krupnija – ispričali su nam Petar i Zvonko Herceg danas vitalni umirovljenici u 7. desetljeću života koji se iste lipe sjećaju i u svojim dječačkim danima te dodaju da je i tada bila ogromna. – Mi kad smo kopali vinski podrum, korijen je bil sve do unutra. Nismo merili, tak da ne znamo koliki joj je promjer, ali trebaju sigurno 3 do 4 čoveka da ju obgrle. Kad sam bil mali, ova lipa je bila isto takva – ispričao nam je Zvonko Herceg čije dvorište i danas sa starom lipom, uredno pokošenim travnjakom i patkama koje bezbrižno šeću uokolo nudi sliku idiličnog zagorskog dvorišta.
„Legenda o turskom blagu“
Uz lipu su vezane i mnoge obiteljske anegdote, a postoji i legenda. – Ko dečeci uvijek smo se igrali na njoj, Tarzana i slično. I danas se deca koja tu dojdu vole penjati po njoj. Postoji i predaja koja veli da su Turci, kad su išli prema Beču v te provale, da su zakapali zlato ispod nje. No nikad nismo niš našli – kroz smijeh su nam ispričali naši domaćini. Kroz minula vremena lipa je uporno odolijevala svim nedaćama, jedino je stradala uslijed velikog nevremena koje je tuheljski kraj snašlo 1998. godine.
– Kad je 1998. bila oluja, nju je totalno rasipalo, onda smo ju obrezali. Jedna je grana pala do hiže, jedna do štale, još je vidljivo i gledajte kak' se obrasla, obnovila se. A s druge je strane kompletno šuplja, ali ona se ne da – pokazuju nam na staro drvo Zvonko i Petar Herceg.
„Kad cvate, celi kraj miriši“
Lipa iz Prosenika privlači pažnju svakome tko je vidi. Primjerice, tuheljski župnik Božo Belinić bio je posebno oduševljen njome, a lipu su Hercegi prijavili i Općini Tuhelj s namjerom da je se zaštiti od propadanja. – Došli su s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i pregledali lipu, jer to je prirodni spomenik, to se retko kad vidi. Obnovila se je i to su učvrstili sajlama. Zrinjevac je dolazil kaj su je obrezali i održavali. Ljudi, kad ju vide, ostanu fascinirani. Kad cvate, celi kraj miriši, u njoj tada ima tisuće i tisuće pčelica. Deca kad dojdeju, plaziju vu tom, velim „Nemoj iti nutra, ko zna, da se ni zavlekla kakva zmija, ili stršljeni...“ – kažu nam Hercegi ponosni na drevno stablo kojem bi svakako trebalo pružiti zasluženu pažnju i zaštiti ga kao prirodno dobro tuheljskog kraja.
