Izložba 'Krovovi zagorskog sela' - Od slame do crijepa

U izložbenom i galerijskom prostoru muzeja 'Staro selo' u Kumrovcu prošle subote otvorena je zanimljiva izložba 'Krovovi zagorskog sela', autorice Mirjane Drempetić Hanžić, (udana Smolić), ak. kiparice, likovnog pedagoga koja je kao predložak za pripremu izložbenog prostora izradila likovne uratke – simulacije krovova u fotografski dokumentiranom prostoru tehnikom kolaža.

– Postava ove izložbe kao ambijentalne instalacije u autentičnom prostoru zagorske 'hiže' u muzeju na otvorenom dinamično, vjerno i suvremeno prezentirala sam temu ovog projekta: tradicijske zagorske krovove od autentičnog materijala: slame, drvenih greda, pletera, kolja, crijepa, gline, betona i postavila tri vrste krova u tri zasebne prostorije sa stvarnim doživljajem izloženog krovišta, poetski dočaravši osjećaj samog krova iznutra, kako je biti u krovu na tavanu, osjetiti mirise, teksturu, evocirati uspomene naših predaka, postići stvarnost zagorskih starih krovova – kaže autorica ove zanimljive izložbe.

Krovovima je opčinjena i Branka Šprem Lovrić, voditeljica muzeja 'Staro selo' koja je stručno proučavala ovu temu.

– Realizirajući projekt Tradicijska arhitektura Hrvatskog zagorja, već na terenu uočila sam da krovovi zagorskih 'hiža' pričaju bezbroj priča – o ljudima koji žive pod tim krovovima, o nepoznatim narodnim graditeljima i majstorima koji su ih izrađivali, prekrivali.. Gledajući s etnološkog, istraživačkog aspekta može se reći da je čovjek od pradavnih vremena uočio prirodne materijale koji ga okružuju, a koje može iskoristiti za prekrivanje krova nad glavom – rekla je gospođa Šprem Lovrić, pojašnjavajući kako je jedan od prirodnih materija na prostoru Hrvatskog zagorja pšenična i ražena slama.

Njenom obradom čovjek je vrlo brzo uočio da dobiva kvalitetan slamnati pokrov. Krovišta stambenih i gospodarskih objekata koje su majstori krovopokrivači prekrivali slamom (šopom, škopom) mogu biti roženična u narodu zvana krovišta na škare. Takav roženični krov postavljao se na objekte raspon kojih je bio 6 – 7 metara. Kose grede roženice polažu se na veznu, nosivu gredu, a svojim krajevima, rogovima na sljemenu krova ukrštavaju se pod pravim kutom i nose gredu sljemenjaču, a s njom i čitavo krovište. Osim roženičnih tu su i krovišta s pajantom – razuporom tj. razupornim gredama u gornjem dijelu krovišta. Takva krovišna konstrukcija radila se na objektima raspon kojih je bio veći od 9 metara.

Graditelji krovišta na škare i razupornih krovišta bili su ukućani koji su znali uz pomoć susjeda, rođaka sami izvesti krovnu konstrukciju. Osim što su narodni graditelji sami izrađivali i postavljali krovišta, također su i sami ukućani pripremali slamu kojom se prekrivao krov.

Druga vrsta krovišta koja se prekrivala težim materijalima kao što su cementni utoreni crijep, odnosno kupovni biber crijep zahtijevao je znatno čvršću krovnu konstrukciju. Takva krovišta izvedena konstrukcijom na stolac izrađivali su majstori tesari, cimermani. Vrlo često na krovištima nad ulaznim vratima može se vidjeti trokutasta nadstrešnica, kukrlin, koja je štitila ulazna vrata od kiše. Zabatna strane krovišta, svisla, također nam priča svoju priču. Zabati sa začelkom ili bez njega zatvarali su se isprva prirodnim materijalima kao što je slama, kukuruzovina, pleter, a kasnije daskama odnosno ciglom.

Osim već spomenute slame kojom su se prekrivala krovišta na škare, krovišta izvedena konstrukcijom na stolac prekrivala su se betonskim, u narodu zvanim cementnim utorenim crijepom, kasnije tvornički proizvedenim biber crijepom.