Alarmantan broj teških oblika nasilja u zagorskim obiteljima: 'Razbijao mi je glavu, a nisam smjela ići kod doktora'

U ovom trenutku jedna od njih viče u sebi da ne probudi dijete. Druga pažljivo spušta prekidač da to ne učini preglasno jer će inače pokupiti šamarčinu. Treća zbraja polomljena rebra, četvrta nanosi šminku na lice da prekrije masnice stare nekoliko dana, a preko podljeva krvi koji je nastao nježno nateže pramenove kose. Peta, iako sunce nemilosrdno prži, oblači majicu dugih rukava i navlači duge traperice.

Sustav
Jedna je devetomjesečna djevojčica 10. kolovoza oko podneva ležala u lokvi krvi na pločicama terase i plakala dok joj je otac mobitelom snimao kako do neprepoznatljivosti prebijenu majku ubija hitcem iz pištolja. Majku koja polako, a istovremeno nepomično klizi niz drvenu klupu. Sve se to odvijalo uživo na Instagramu. Policija je snimku s interneta uklonila nakon ''samo'' tri sata, Toliko im je trebalo. Prijavila ga je nekoliko puta zbog obiteljskog nasilja. Pobjegla je. Osmi ju je dan pronašao. Ondje ju je, zajedno s bebom oteo pa ubio. Ubio je još dvije muške osobe, ranio još tri.

Jedino što treba danas ubiti je rodno uvjetovano nasilje. Uloga muškarca nije da bude zlostavljač, niti je uloga žene da bude žrtva. Femicid je ozbiljna prijetnja ka postizanju rodne ravnopravnosti, ljudskih prava i mira. Trebaju nam jači zakonski okviri i zdravija politika. Njena je zemlja bila jedna od prvih potpisnica Istanbulske konvencije. Sustav je zakazao. Po koji put?! Ovo je sramota za naše društvo, ma u kojoj god zemlji živjeli. Vlada sistem koji je izgubio sve vrijednosti, a kojeg, očito, njegujemo kao da nam donosi bolje sutra. Sramota je da su Nevzetu, osim Nermina, ubili i njegovi ljudi koji djeluju u institucijama.

Statistike
U BiH je prošle godine ubijeno 11 žena. Hrvatska je treća u Europskoj uniji po broju ubojstava počinjenih na štetu žena. Lani ih je ubijeno 13, 2021. godine ubijeno ih je 14, od čega je njih 11 stradalo od ruku bliske osobe. Prema službenim podacima, u posljednjih 20 godina, u Hrvatskoj je ubijeno gotovo 400 žena. U Krapinsko – zagorskoj županiji, prema podacima Policijske uprave krapinsko – zagorske u 2018. godini ubijena je jedna žena, 2020. također, 2021. njih dvije od čega jedna od strane bliske osobe. Previše. S druge strane, od 2018. do 2023. godine ubijen je jedan muškarac.

Nasilje u obitelji
Daleko je veći broj osoba koje svakodnevno trpe nasilje. U Zagorju, u razdoblju od 1. siječnja 2018. godine do 31. srpnja 2023. godine evidentirano je 369 kaznenih djela. Od ukupnog broja oštećeno je 311 ili 84,3 posto žena i 58 ili 15,7 posto muškaraca.

- Važna je činjenica razgraničavanja prekršaja i kaznenih djela radi izmjene zakona koja je nastupila 2015. godine kada je ( Hrvatski sabor izglasao je na 17. sjednici, 8. svibnja 2015., Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona kojim je, među ostalim, u Kazneni zakon dodan novi članak 179. – nasilje u obitelji, koji obuhvaća teže oblike nasilništva u obiteljskom okruženju (teška vrijeđanja, zastrašivanja i sl.). Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona stupio je na snagu u svibnju 2015. tako da se prije 2015. godine radilo o prekršajima, a nakon izmjena i dopuna KZ-a, radi se i o samostalnom kaznenom djelu – objasnili su nam iz PU krapinsko – zagorske.

CESI
O ovoj smo temi porazgovarali s Centrom za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) koji ima područni ured u Zaboku od 2012. godine kada je osnovan SOS telefon za žene žrtve nasilja, a 2017. godine otvoreno je i savjetovalište gdje žrtve mogu osobno doći.

- Rodna neravnopravnost se ogleda u mnogobrojnim aspektima društva i života. Nasilje nad ženama i djevojkama ima mnogo oblika i duboko pogađa svako društvo. Svaka treća žena doživi fizičko ili seksualno nasilje tijekom svog života, uglavnom od strane svog intimnog partnera. Nasilje nad ženama je najčešći oblik kršenja ženskih ljudskih prava. Na području Krapinsko - zagorske županije pružamo razne usluga ženama žrtvama nasilja, ali i žrtvama i svjedocima kaznenih i prekršajnih djela. Naš se dan sastoji od primanja poziva, pružanja savjetovanja, pravnih i psihosocijalnih do pružanja pratnji na relevantne institucije u svojstvu osobe od povjerenja. Dakle žrtvama pružamo pratnju na policiju, sud i druge institucije. Pomoć i podrška koju pružamo prisutni su tijekom cijelog procesa, dok nasilje još nije ni prijavljeno, tijekom prijavljivanja, pa do završetka sudskog postupka i nakon. Pružamo pravno, psihološko i psihosocijalno savjetovanje i sve naše usluge su besplatne. Broj poziva i korisnica nam je u konstantnom rastu, svake godine premašujemo brojeve prethodne godine. Dakle, nema dana bez poziva, nekad su dva a nekad ih je deset. Imamo četiri linije i dvije osobe koje se javljaju. Mjesečno je oko stotinjak poziva – kažu iz CESI-ja.

Pozivi koji stižu svakodnevno različiti su - od žena koje se samo žele informirati o svojim pravima, postupku razvoda i sl., žrtava u tijeku prijave ili sudskog procesa koje trebaju pomoć i podršku, žrtava koje se boje za svoj život i život svoje djece te trebaju hitni smještaj u sklonište do žrtava koje su završile s postupkom pa trebaju emocionalnu ili psihološku pomoć da bi se osnažile nakon proživljenog nasilja.

- Svjedočanstva su različita. Prema našim statistikama najčešće je prisutno psihičko nasilje koje je često popraćeno s fizičkim, zatim slijedi ekonomsko, seksualno pa strukturalno nasilje. Kao što volimo isticati obiteljsko nasilje jest rodno uvjetovano nasilje, dakle nasilje od strane muškaraca prema ženama – pojašnjavaju nadalje.

A muškarci nisu žrtve?
Pitanje koje se često spominje u javnosti je zašto se priča isključivo o nasilju nad ženama, iako postoji i nasilja nad muškarcima. Nisu li i muškarci ponekad žrtve?

- Mogu biti, ali odgovor stoji u pitanju koliko je godišnje muškaraca ubijeno od strane žena, a svi smo čuli i znamo što je femicid koji je u Hrvatskoj i globalno svake godine u porastu. Uvijek se iznova iznenadimo koliko je hrvatsko društvo i dalje neosjetljivo na žrtve nasilja. Još uvijek se i u raznim institucijama, kada se žene odluče na prijavu nasilja, gleda i njihov dio odgovornosti. a nikako da naučimo da žrtva nikada nije odgovorna za nasilje koje je preživjela. Nasilje je isključivo odgovornost počinitelja nasilja. On je taj koji odabire kako će se ponašati. Nasilje nikada nije ni opravdanje, ni odgovor na bilo što – poručuju iz CESI-ja.

Dakako, ističu kako su institucije samo preslika društva. Podbacujemo kao društvo dokle god će se žrtvu silovanja prvo pitati što je imala obučeno, za žrtvu obiteljskog nasilja u “šali” reći da možda nije znala šutjeti i dokle god će se uživo prenošenje femicida masovno gledati, dijeliti i podržavati lajkovima i komentarima.

- Smatramo da je užasno bitna edukacija i prevencija, dakle od najmanje dobi, radionice i edukacije u školama, učenje dječaka i djevojčica od najranije dobi što je zdrava veza i odnos. Naše, ne tako staro istraživanje u srednjim školama, pokazalo je kako u velikim postocima srednjoškolci smatraju kako je ljubomora prihvatljiv oblik ljubavi te kako jedan šamar nije nasilje.

Što je femicid?
Dakle edukacija je prijeko potrebna – ističu i pojašnjavaju što je femicid:

- Femicid je najekstremniji oblik rodno uvjetovanog nasilja. Femicid ili feminicide se razlikuje od drugih oblika ubojstva jer se radi o rodno povezanim ubojstvima žena samo zato što su žene. To ukazuje da se temeljni uzroci femicida razlikuju od drugih vrsta ubojstava i povezani su s općim položajem žena u društvu, diskriminacijom žena, rodnim ulogama, nejednakom raspodjelom moći između muškaraca i žena, uobičajenim rodnim stereotipima, predrasudama i nasiljem nad ženama. Svaki femicid treba nazvati femicidom, dakle važno je razumijevanje problema. Femicid nije izolirani incident, niti djelo ljubomornih, pijanih duševnih bolesnika. Počinitelji su svih društvenih skupina. Važno je educirati medije da ne iznose osobne podatke, otkrivaju identitete, osobito u slučaju djece, da ne relativiziraju i izruguju žrtve i umanjuju ogroman i gnjusan čin iz mržnje prema ženama što femicid jest.

Kuhanje žive žabe
Pitanje koje se često postavlja jest i zašto žene na vrijeme ne prijasvljuju nasilje, ili ga uopće ne prijavljuju.

- Psiholozi vole reći da je najbolje odgovoriti na to pitanje opisom kako skuhati živu žabu - tako da je staviš u hladnu vodu i lagano je zagrijavaš, dakle skuha se, a da nije bila svjesna. Tako je isto sa ženama koje trpe nasilje, ni jedna žena ne dobije šamar na prvom spoju jer bi pobjegla glavom bez obzira isto kao što bi žaba iskočila iz vruće vode. Dakle kontrola i manipulacija kreće sitnim koracima “slatke “ ljubomore, do šaputanja o lošem utjecaju prijateljica i žrtva se brzo nađe izolirana te malo po malo ima samo zlostavljača i sama je, u njenim očima. Jako je teško izaći iz kruga nasilja o potrebna je ogromna hrabrost. Nasilnici često prijete da će im uzeti djecu i da ih više nikada neće vidjeti. I kada ti netko dugo ponavlja: glupa si, jadna si, kurvo, ništa ne vrijediš, ti u nekom trenutku to i povjeruješ. I misliš si: ja sam bez njega stvarno nitko i ništa, imam sreće da me i on uopće želi. Ako uz to još žrtva nema financijsku sigurnost, ona ostaje u tom odnosu – objašnjavaju iz CESI-ja i dodaju kako žrtve, osim straha, često osjećaju i sram. Sram ih je priznati što proživljavaju. Sram ih je osude društva i okoline. No, važno je naglasiti da izlaz postoji, on je moguć, ali svakako nije jednostavan. Ono što je apsurd našeg društva jest da, kako praksa pokazuje, obiteljski zlostavljači najčešće dobivaju uvjetne kazne, jer su, primjerice, osobe starije životne dobi i do sada nisu bili osuđivani. Žrtva, s druge strane, ostaje s trajnim fizičkim posljedicama što je slučaj kod prijeloma kostiju. Te stvari su dosta frustrirajuće.

- Iznimno je važan rad svih nas na osvještavanju i borbi protiv obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama, njegovoj prisutnosti u svim slojevima društva te promoviranju nulte stope tolerancije nasilja nad ženama i nasilja u obitelji! Apel svima, prijavite nasilje, žrtve to možda ne mogu. Prijavom nasilja nekome možete spasiti život, postoji i mogućnost anonimne prijave MUP-u pomoću aplikacije – poručuju iz CESI-ja.

Je li ovo posljednji dan mog života?
Prvi put je imala dva slomljena rebra, oba oka su joj bila zatvorena, a imala je i brojne ozljede po glavi i tijelu. Muž ju je tada odveo kod svog prijatelja liječnika, a tijekom idućih deset godina se takva situacija redovito ponavljala, ispričala je Jasna. Ponekad je prevladavalo psihičko nasilje nad fizičkim, a nasilje je trpio i njezin stariji sin iz prvog braka.

- Psihičko zlostavljanje se odvijalo od jutra do večeri, odnosno kad god se zateknemo zajedno u stanu. To nisu samo psovke, uvrede, to su prijetnje, omalovažavanje, ucjene, pljuvanja u lice. Najgore je kada vidite da nasilnik uživa u tome što ste vi na podu u svakom smislu. Ja sam se budila i odlazila na spavanje s tom jednom mišlju – hoće li to biti posljednji dan mog života, dokle ću izdržati i što će se dogoditi - ispričala je Jasna za N1 i dodala da ju je često tukao rukama, ali i koristio pomagala kao što su gumeni čekići, drvene motke i slično.

- Dva puta mi je razbijao glavu, koju sam isto tako sama morala sanirati kod kuće, nikada nisam smjela otići kod doktora. Jednom prilikom smo išli u bolnicu zato što su ozljede bile tolike da je pretpostavio da mi je slomio i nogu i ruku, pa sam morala ići na rendgen - rekla je Jasna kojoj je jednom prilikom njezin bivši suprug ušao u sobu dok je ona nepokretno ležala na krevetu. Htio joj je smrskati koljeno, a zatim je kći ušla u sobu, vrištala i zaštitila ju svojim tijelom.

- Tada se trgao, izašao iz sobe i tu se zaustavio - ispričala je Jasna koja zbog straha za svoj, ali i živote bližnjih, nikada nije prijavila nasilje policiji. Ipak, postojale su anonimne prijave susjeda, no nakon njih bi Jasna dobila nove batine, a policiji ništa nije smjela reći. - Nisam mogla hodati, bila sam toliko ozlijeđena da sam ležala, došli su uzeti izjavu od mene, on je sve to vrijeme meni slao poruke što smijem reći, odnosno što ne smijem. Nekako su mi pokušavali dati do znanja da me mogu zaštititi, da me ohrabre, da im kažem o čemu se radi, nisam tada priznala. Nakon dva dana on je dobio kompletne izvještaje iz policije, što je rečeno, što je napisano, kakva je procjena inspektora i što je zaključio iz razgovora sa mnom – kaže Jasna.

Nemjerljiva tuga i nepravda
Muž je prijetio i da će nauditi djeci, Jasninoj sestri i njezinoj djeci, zbog čega se ona još manje usudila potražiti pomoć. Ispričala je i da ju je bivši suprug dugo nagovarao da izvrši samoubojstvo.

- Koliko god sam u trenutku pomislila da je možda bolje da se sklonim i svima olakšam, bori se čovjek za život. On je na kraju rekao da ja to moram napraviti, da nema više odlaganja, sve je lijepo osmislio. Nisam to mogla napraviti. Kada je krenuo na mene, bili smo u spavaćoj sobi i ja sam se refleksno okrenula prema njemu, ozlijedila sam ga tim nožem, otimali smo se, znala sam da je to borba za život i da ako uzme nož, da je to kraj. To se nije dogodilo, on mi je oteo nož i izašao je - ispričala je.

Zatim je on otišao u Hitnu pomoć, a policija je pritvorila nju. Nakon tri tjedna stigla joj je optužnica za pokušaj ubojstva. Njezina je kaznena prijava odbijena, a da ju pritom nisu ni zvali na davanje iskaza. Djeca su ostala s njim.

- Kada sam vidjela potpis tužitelja, počela sam spajati imena, kontakte i odnose i sve se to počinje slagati. Dva i pol mjeseca sam provela u pritvoru, a kada sam izašla saznala sam da je plan bio da ja ne izađem iz pritvora dok se proces ne okonča. Sve je toliko orkestrirano i toliko vrijeđa inteligenciju, da morate sjediti i slušati izmišljotine protiv vas. Shvatila sam dok sam živjela tamo da je on prilično zaštićen, da se u njegovim situacijama uvijek našao netko tko je to riješio vrlo brzo. Mislim da djeca najviše trpe u svemu tome. Ja sam odrasla, mogu izdržati zbog njih, djeca to ne mogu shvatiti. Tako da ono što trpimo moja djeca i ja, je jako strašno. Nemjerljiva je tuga svakako, ali nepravda je veći problem – zaključila je Jasna.