Ak bu smrt ko i život bu bilo loše
Jelica Turjak iz Svetog Križa Začretja proslavila je danas u društvu obitelji i mnogobrojnih sumještana svoj 100. rođend
Gospođu Jelicu, rođenu u Štrucljevu 1906. godine, život nije mazio, no unatoč svim teškoćama i nevoljama koje su je zadesile, vitalna starica koju danas muči samo reuma, ne žali se previše. Prežaliti ne može samo preranu sinovu smrt.
- Sin mi je umrl u 54. godini od raka. Stalno ga se setim i mislim si hoću ga videti kad tamo dođem kad se tolke godine nismo videli. Ak bu smrt kakav je bil život, onda bu loše - požalila se baka.
Prije 11 godina ostala je i bez supruga, pomrla su joj i sva braća, tako da o njoj danas brinu rođaci Ivan i Nadica Turjak.
- Ostala sam sama ko bogec, ko izgubljena ovčica. A volim ljude tak da stalno pazim kroz prozor jel bu ko došel. Imam svoju susjedu Katicu koja me, srećom, stalno posjećuje - ispričala nam je na kraju druženja baka Jelica, silno dirnuta pažnjom svoje rodbine i sumještana.
Izvor: Jutarnji list
