BABIČINI RECEPTI: Mario snima seriju u kojoj otkriva što kuhaju zagorske bake

ZL: Tko je Mario Krog? Čime se bavi u slobodno vrijeme?

Mario: Hm, to je dosta teško i kompleksno pitanje na koje ni sam ne znam odgovor. Nemam baš neko posebno slobodno vrijeme jer ja kad nešto radim radim to praktički cijeli dan i živim za to. Tak sam prije 10 godina snimal različite reportaže i igrane serije, pa sam otvoril OPG i farmu raca pa kad već nisam mogel hraniti patke napravil sam novu farmu gdje sam prvo hranil koze, a onda i krave te sagradio ˝Milk bar siranu˝. Na kraju svega toga zbog sveopće krize i svih tih poskupljenja odlučil sam ipak baviti se nečim što osobno najviše volim, a to je dobra hrana i domača bakina kuhinja.

ZL: Nedavno si otvorio obrt ˝Babice produkcija˝. O čemu se radi? Čime se baviš?
Mario: Otvoril sam obrt jer sam prošle godine izdal knjigu s receptima moje bake Đurđe, a ove godine sam odlučil to sve dići na jednu novu razinu. Kak svi živimo danas h moderno doba i nema ko nema internet i YouTube odlučil sam napraviti seriju i snimati dokumentarno putopisne serijale posvećene isključivo bakicama i zagorskoj tradicijskoj kulturi.

ZL: Proteklog si četvrtka imao premijeru prve epizode serije ˝Babičini recepti˝ u Svetom Križu Začretju. Tematika je vidljiva iz naslova koji nosi ime istoimene kuharice čiji si autor... Kako si odabrao recepte koji se u njoj nalaze? Ima li neki recept koji ti je posebno drag?
Mario: Premijera je bila super posjećena i to je znak da ljudi jako vole gledati kuhinju, recepte i slušati savjete baka po tom pitanju. Već sam spomenul, serijal je nastal po kuharici da sad otkrijem zapraf kaj druge bake kuhaju po našem lijepom Zagorju. U kuharici je vrlo lako bilo odabrati recepte jer je podijeljena na 12 mjeseci u godini, znači sve sezonske namirnice i sva jela koja meni moja baka, ali i mama kuhaju. Išel sam za tim da za svaki mjesec složim jedan tipičan jelovnik od juhe, glavnog jela z prilogom i nekih deserata, a i pozval sam u goste svoje drage prijatelje foodblogere, kuhare I da mi i oni otkriju neke svoje obiteljske recepte. Najdraži recept u kuharici kojeg kad je sezona praktički jedem svaki dan je regmet z jajci.

ZL: Jesi li se i sam okušao u pripremi tradicionalnih kolača? Znaš li napraviti ljetnu kraljicu bučnicu?
Mario: Naravno, priprema kolača nije mi strana, oduvijek to volim. Sudjeloval sam u emisijama ˝Večera za 5˝ i ˝3,2,1 kuhaj hohoho božićno izdanje˝ gdje sam stvarno imal priliku upoznati divne ljude, čuti puno savjeta i recepata i to mi je bila inspiracija za knjigu, a danas seriju. Mene je moja bakica sve nahčila kuhati pa tak i bučnicu, ali bum ti priznal da ju opće ne delam jer zasad to delaju ona i mama.

ZL: Kakvu ulogu igraju uspomene i tradicija u tvojim receptima?
Mario: Uspomene i tradicija jako su mi bitne i to je jedan od razloga nastanka knjige. Lijepo je da moreš svaki dan nazvati mamu ili baku i pitati za neki savjet oko kuhanja, al svi znamo da dođe vrijeme kad to više nebude moguće i zato sam ja zajedno s njima i napravil kuharicu gdje su mi one otkrile sve svoje tajne i savjete. Bakica je na početku stalno nekaj znala napraviti, a da mi nije rekla ili bi rekla pa to se podrazumijeva, ali ja sam inzistiral da svaki korak pripreme hrane zabilježimo, izvažemo i zapišemo da buduće generacije imaju točnu uspomenu na naše stvaralaštvo.

ZL: Kako je izgledao jedan dan snimanja serije?
Mario: Joj, snimanje serijeje puno napornije od knjige, jer se kod knjige recepti planiraju danima, može se kuhati isto danima, pa se stigne slikati i sve je ležerno i lagano. Kod snimanja je sve vrlo brzo i treba snimiti puno kadrova da bi sve to lijepo izgledalo i da bi na kraju bili vjerno prikazani postupci kako speći to kaj bakice prezentiraju. Cilj mojeg serijala nije samo da se lijepo vidi nego da se i drugi okušaju i pripremi tih recepata putem video uputa. Snimanje započne prvo s receptima, uvijek su dva recepta - jedan slani i jedan slatki kolač. Onda treba snimiti bakicu samu sa slikama iz djetinjstva i predstaviti nju kao osobu. Kasnije dolazi njezina familija i svi se lijepo druže i jedu kaj je ona skuhala i to je najljepši dio snimanja jednog dana. Obično se snima i još koji dan, većinom su to panorame koje radi kolega Rikard Jadan i neki kadrovi koje je bakica spomenula u priči o sebi, a da ih treba odigrati ili dosnimiti.

ZL: Kako si odabrao lokacije i postavke za seriju?
Mario: Odmah sam znal da serija mora biti snimana na autohtonim lokacijama po Zagorju, u starinskim kućicama gdje budu bakice i gosti u narodnim nošnjama zato jer u tome leži ljepota našeg kraja, u toj različitosti i toj etno kulturi. Iz svakog grada ili općine u Zagorju nam dolazi jedna bakica i onda u suradnji s njom tražimo upravo autentičnu lokaciju na njenom području da prikažemo kako se to nekada živjelo i kako to izgleda upravo danas.

ZL: Što ti je bilo važno prilikom odabira glumaca?
Mario: Najbitniji uvjet je da je glumica baka i da se hoće snimiti, da ima ideju koje recepte prezentirati i da ima obitelj koja bude se isto istaknula u serijalu. Drugo sve dolazi. Sa svim bakicama do sad je bilo lijepo raditi i lijepo je bilo upoznati njihove obitelji.

ZL: Što tom serijom želiš poručiti publici, a što želiš pružiti ljudima koji koriste te recepte? Što bi volio da ljudi osjete tijekom pripremanja jela prema tim receptima?
Mario: Ovom serijom želim spasiti tradicijske zagorske recepte od zaborava jer je pitanja vremena kada se u pojedinim obiteljima recepti neće nastaviti prenositi usmenom predajom. Danas sve manje ljudi i kuha i priprema na način kak su delale naše bake i prabake. I tu ne mislim samo na kuhanje već i na uzgoj hrane - imati svoj vrt i njivu, sijati i saditi kulture poput bijele kuruze ili raži. Rijetki to rade, a od takvih namirnica dolazi najbolja hrana. Oni koji će pripremati jela po mojim receptima, odnosno receptima moje bake moći će okusiti mirise i okuse mojeg djetinjstva, možda će njih vratiti i u njihovo djetinjstvo, to nemrem reći, ali budu mogli vidjeti kako je bilo meni kad sam ja jeo i spremao tu hranu.

ZL: Kako bi definirao pojam tradicije? Što ti ona osobno znači?
Mario: Tradicija za mene označava nešto što se stoljećima i tisućljećima prenosi iz generacije u generaciju, neke vrijednosti, običaji, norme, recepti, rituali, prijenos svih kulturnih znanja s jednog koljenja na koljeno. Meni osobno znači sve jer to predstavlja bit života - da znaš od kud si, koji su ti korijeni, koji su ti običaji i da ih implementiraš u današnjem životu najbolje što znaš. U seriji važnu ulogu ima pjesma mojih prijateljica Kirjalesa iz Začretja koje su to najbolje opjevale, a autor teksta Željko Vučković napisao. Riječ je o pjesmi spomenek, a zadnji stih glasi ˝Najte se svoga sramiti, jer spomenek ste sami vi!˝

ZL: Koje su neke od ključnih tradicija u tvojoj obitelji? Pretpostavljam da tvoja baka ima veliku ulogu…
Mario: Dakako da baka ima glavnu ulogu u formiranju tradicije i ključni su zajednički obiteljski ručkovi i druženja, sastajanja na nekim rođendanima i obljetnicama, ali polako počinjemo mi unuci, ali i moja mama i tete raditi neke svoje običaje. Tako već godinama ja pripremam ručak za Badnjak i to se nadam da će biti tradicija dok budem mogao. Baka Đurđa se uvijek Trudi, ali svake godine ide sve starija tako da mama Lidija sad preuzima kuhanje finih purica z mlincima (koje naravno baka na šparhetu s dedom pripremi) ili nekih gulaša, čujšpajza i roštilja.

ZL: Možeš li podijeliti neku posebnu priču ili anegdotu vezanu uz tradiciju koja vam je posebno draga?
Mario: Naravno. Baka Đurđa ima poseban servis za jelo kojeg je čuvala za, rekla je ona unuka koji se bude prvi ženio i tak je pripalo to unuki Vani najmlađoj, a ja i Helena, njezina sestra, uvijek smo taj servis htjeli imati doma. Iz tog servisa se naravno nikad nije jelo i ak vas zanima kako izgleda stavio sam ga na naslovnicu kuharice i na kraju u mjesecu prosincu za svečani ručak. Vana trenutno preuređuje kuhinju pa se nadamo kad bude gotova da budemo i jeli iz tog servisa barem jedanput svi skupa.

ZL: Kako se tradicija prenosi s jedne generacije na drugu? Koji su načini na koje osiguravate da se tradicija očuva u vašoj obitelji?
Mario: Tradicija se prenosi usmenom predajom i nekim predmetima i obiteljskim naslijeđem. Način kako ju osigurati da se očuva je slušati bake i djedove i širiti njihove priče dalje i ne samo u obitelji već i među bliskim prijateljima i rodbinom.

ZL: Kako vidiš budućnost svog rada? Što možemo u narednom razdoblju?
Mario: Iskreno se nadam da ću uspjeti obići cijelo Zagorje, baš sve općine i gradove i posnimiti taj neki duh i štimung koji svako mjesto nosi. Nadam se da ću upoznati još divnih bakica i spasiti neke zaboravljene recepte od zaborava, pritom se nadam fino najesti i isprobati i otkriti još pokoju tajnu dobrog tijesta ili nekog kolača. U rujnu možemo očekivati početak projekta i vidjeti sve te obitelji kako su to pripremile i ugostile nas. Za sada mislim da će cijeli serijal krenuti 19. rujna i da će svi uživati zajedno sa mnom u otkrivanju tajni koje kriju zagorske babice.