Četiri i pol tisuće žena ´viška´
Autor
Mirjana Bašak
Rađa se sve manje Zagoraca, no još uvijek se dobro držimo. Prevladava žensko stanovništvo, pa dolazimo do zaključka da n
Natalitet je u Hrvatskoj u silaznoj putanji, a bacimo li oko na Hrvatsko zagorje, statistike će pokazati da se rađa sve manje Zagoraca i Zagorki. Nekada davno naše bake i prabake rađale su po 10-ero djece. Danas se parovi odlučuju na jedno, najviše dvoje djece ili se uopće ne odlućuju na brak, a time i na osnivanje djece. Najčešći razlozi koje navode su nezaposlenost, te nesređeni životni uvjeti.
Tuđmanova djeca
U vrijeme političkog vladanja prvog hrvatskog predsjednika i samog Zagorca dr. Franje Tuđmana, htjelo se povećati hrvatski natalitet, pa je Tuđman najavljivao zakon po kojem bi svaka majka koja rodi četvero ili više djece dobila status odgajateljice. Time su se povodile neke hrvatske obitelji i povećale svoj broj djece, no zakon se nikad nije sproveo, a ta djeca su često nazivana i Tuđmanova djeca. No, šalu na stranu, svaka obitelj koja se odluči na djecu čini to prvenstveno radi ljubavi.
Činjenica je da mladi sve kasnije stupaju u brak, a nastavak školovanja, nezaposlenost ili prezaposlenost ostavljaju malo vremena da se mladi odluče na osnivanje obiteljskog života i rođenje djeteta, a žene se ili udaju samo kada to ´´moraju´´. Ima i onih koji puno ´´prebiraju´´, pa ostanu bez životnog suputnika. Hrvatsko zagorje je po nekim stereotipima poznato kao područje sa puno ´starih dečkov´. Ima i neudanih cura, no ipak prednjače neženje. Za cure se kaže da su puno prebirale, a za dečke da su ili bili previše sramežljivi ili su se odali pijači.
Sramežljivi neženje
Najviše takvih ima u manje naseljenim mjestima, te zabačenijim područjima gdje veliki broj samaca živi s roditeljima ili s majkom. Takvim stanjem Zagorje je počelo gubiti na težini. Naravno, ima i onih neženja koji se ne odlučuju na brak jer jednostavno ne žele obvezu. Neki od nasumce odabranih neženja nisu htjeli pred naš objektiv, a nisu bili ni razgovorljivi, pa nismo uspjeli saznati njihovo mišljenje. Postoji priča kako zagorske puce neće delati na gruntu, pa su otišle u grad i ostavile naše dečke.
Ima naravno i svijetlih primjera. Jedna od takvih je obitelj Rihtarić iz Vojnovca. Majka Ivanka rodila je 9-ero djece. - Sva djeca rođena su iz ljubavi, nikada se nije brojilo koliko bi ih trebalo biti- ispričala je požrtvovna 47-godišnja mama koju smo samu zatekli doma jer je nemoguće svu djecu držati na okupu; neki su već odrasli pa rade, a manji klinci još idu u školu. –Prva se rodila 26-godišnja Ankica, zatim 25-godišnji Mihael, pa 23-godišnja Ljiljana, pa 22-godišnji Ivan, Mladen koji ima 21 godinu, Martin 19, Tomislav 12, Nikola 11, a najmlađe dijete u brojnoj obitelji Rihtarić je 10-godišnja Katarina. Glavni hranitelj brojne obitelji je otac Ivan koji preko 30 godina radi u Njemačkoj.
Bog je za svakoga odredio šnitu kruha
- S djecom mi nikada nije bilo teško, pomagala je baka i najstarija kći Ankica koja je svu svoju mlađu braću odgajala, kuhala im i mijenjala pelene, te puno pomogla majci u odgoju. Troje djece obitelji Rihtarić još uvijek ide u školu, Tomislav u 5. razred, Nikolina u 4., te Katarina u 3., dok 23-godišnja Ljiljana ide na studij teologije. Ankica i Mihael su zaposleni, dok trojica sinova iako su završili školovanje još nemaju stalno zaposlenje. Mama nikada nije radila jer uz rad na poljoprivredi i uz brojnu obitelj, za drugo nikada nije imala vremena.
- Svu našu djecu suprug i ja odgojili smo i zaškolovali sami bez ičije pomoći na što smo ponosni-kaže Ivanka i dodaje kako se ona uvijek povodila po onoj staroj izreci: ´´Koliko god imaš djece, Bog je za svakoga odredio šnitu kruha´´. Ivanka je prvi put rodila s 20, a zadnji put sa 37 godina, a kako je bila skoro svake godine redovita pacijentica u zabočkom rodilištu znali su je i zezati.
Napomenimo kako je svaka beba koju je Ivanka rodila težila do 4 kg, pa i preko 4 kg, sva djeca su bila zdrava, a ni s trudnoćama nije imala komplikacija. I obitelj Blašković iz Mihovljana odlučila se za veći broj djece nego što to čini hrvatski prosjek. Ružica i Miro imaju osmero djece, i naravno da su sva djeca rođena jer su tako odlučili njihovi roditelji
Najstariji sin ima 18 godina, a najmlađa beba tek je navršila 4 mjeseca i također je muško. Blaškovići imaju 4 curice i 4 dečka, a mami Ružici u odgoju uz supruga pomažu i baka i djed. - Ima težih i lakših dana- kaže majka Ružica. Mladim parovima savjetuje da se odluče za veći broj djece, sami neka odluče koliko, ali jedno nikako, smatra mama koja je rodila 8 puta, i time povećala natalitet svoje općine Mihovljan.
Prazni razredi
Neka mjesta bilježe i jako smanjen broj djece. Jedan od primjera je i Petrova Gora u čiju Područnu školi u 4 razreda ide ukupno 18-ero djece, a nastava se u toj školi odvija u 2 odjeljenja, odnosno zajedno u učionici sjede 1. i 2. razred, te 3. i 4. Prvi razred broji 6-ero učenika, dok u drugi polazi samo troje. Isti je slučaj sa 3. i 4.razredom, zajedno ih je 8-ero, od toga 4-ero učenika ide u 3.razred, a 5-ero u četvrti.
Učiteljice se moraju dobro pripremiti jer kontinuirano rade na jednom školsko satu s 2 grupice učenike i svakome predaju gradivo koje im slijedi po nastavnom programu.- Jedan razred uvijek ima tihi rad, dok drugi obrađuje neku temu- ispričale su nam nastavnice u Područnoj školi u Petrovoj Gori Štefica Hendija i Ivanka Jurinić. Lani je bilo još manje učenika, svega 16 u sva 4 razreda, a najesen ih se očekuje 15, dok predškolu u Petrovoj Gori pohađa svega troje klinaca. Nekada je u Petrovoj Gori bilo puno više ljudi, a time i puno više djece. Raselili su se i otišli, a danas prevladava više starije stanovništvo, što je jedan od razloga što Područnu školu pohađa manji broj učenika, nego prije. Bilo je nekih mišljenja da se Područna škola zatvori i učenici presele u matičnu školu u Lobor.
Ravnateljice škole Franje Horvata Kiša iz Lobora Verica Ivančić stajališta je da ukoliko bi se Područna škola u Petrovoj Gori zatvorila, a učenici se preselili u Lobor, u Petrovoj Gori sve bi stalo i dodaje kako je škola oduvijek bila centar okupljanja, u njoj se razvija i pokreće život. Njenim zatvaranjem škola bi polako postala ruševina, a život bi zamro- dodala je. Područna škola izgrađena je daleke 1928. godine. Obnavljana je, u nju se puno uložilo, a opstala je zahvaljujući raznim donacijama koje redovito dobivamo svojih bivših učenika koji žele da područna škola opstane. Školstvo do sada kod nas nikada nije stalo i zato mi to želimo očuvati-naglasila je ravnateljica Ivančić. Bez obzira što ih ima mali broj, učenici savršeno funkcioniraju, Učiteljice su dodale da bez obzira na mali broj djece svejedno ima posla, a možda je ponekad i teže. Uhodali smo se i dobro funkcioniramo-dodale su.
Škola je centar života
Osnovnu školu u Loboru pohada 183 djece, a pribrojimo li i Područnu ukupno ih je 201. I u samom Loboru je broj polaznika u padu, ali ne drastično. -Uvijek se vrtjela brojka oko 200, a na tom broju se mislimo i održati- rekla je ravnateljica. U prosjeku na području općine umre 60-ak ljudi, dok ih se rađa 30-tak. I sama Općina Lobor je puno pomogla razvitku svojeg mjesta. Zajedno sa Županijom kompletno financira prijevoz za učenike srednjih škola, Općina sufinancira predškolski odgoj, plaća malu školu i s 50 % financira vođenje igraonice i dječjeg vrtića. Od 2001. za svako rođeno dijete Općina daje poticaj od 1000 kuna, 500 kuna u novčanom iznosu i privjesak u iznosu od 500 kuna, te cvijeće za svaku novopečenu mamu. Taj trend darovanja novorođenčadi slijede i drugi zagorski gradovi i općine.
Četiri i pol tisuće žena ´viška´
Prema popisu iz 2001.godine u Krapinsko-zagorskoj županiji živi 142.432 žitelja. Prevladava žensko stanovništvo, što znači da nam fali muškaraca. Žena ima 73.019, a muškaraca 69.413.. U našoj županiji živi 29.039 obitelji. S jednim djetetom ima 13.123 obitelji, s dvoje djece 12.376 obitelji, s troje 2.841 obitelj, s petero 130 obitelji, a s devetero i više djece samo petero obitelji. Ukupno 545 djece (s 25 godina i više), ako se još mogu nazvati djecom, živi sa svojim roditeljima i to najviše jedinci.
