Darko Rundek: Mojih šest zagorskih godina

Autor

Posjet Zaboku Darka Rundeka iskoristili smo za kratki razgovor s njim. Rundek, inače porijeklom iz Konjščine, nije često

p_335336rundek.jpg
Posjet Zaboku Darka Rundeka iskoristili smo za kratki razgovor s njim. Rundek, inače porijeklom iz Konjščine, nije često u Zagorju. Živi u Parizu. Ovog puta došao je kod svog prijatelja i člana legendarnog Haustora, Nikole Santra.


- Došao sam kod prijatelja Nikole tražeći malu pomoć oko Isabelinog kofera za opremu koji se od stalnog nošenja i nepažnje nosača potrgao. Kao čovjek poznat po tome da može sve popraviti, velim si, ako netko može to popraviti onda je to on. Nije instrument, ali možda kofer i prosvira na kraju – rekao je u šali naš poznati glazbenik, koji u posljednje vrijeme ima sve više uspjeha na svjetskoj pozornici te sa svojim Cargo orkestrom ima mnoštvo koncerata širom Europe.

Često je na relaciji Francuska-Hrvatska, no ovog će puta ipak ostati malo duže. - Radit ćemo Isabel i ja glazbu za novu predstavu Šerbedžijinog Ulysses teatra na Brijunima Balade Petrice Kerempuha .

Glumit će Mladen Vassary, Vili Matula, Danko Ljuština i mlada glumica Maja Posavec. U predstavi ćemo direktno sudjelovati i svirati uživo. Osim toga čekaju nas i nastupi u Danskoj na jednom festivalu, u Portugalu i Italiji – priča nam Rundek.

Šest ´zagorskih´ godina

Nezaobilazno pitanje je i ono o Zagorju. Prvu godinu života proveo je u Konjščini i još pet u Jertovcu, gdje su mu roditelji radili u elektrani.-

U Zagorju sam zadnji puta bio s bratom, vozili smo se do Kumrovca, pa smo bili u Velikom Trgovišću, fino smo papali, popeli se na jedan brijeg. U Konjščini nisam bio već par godina od kad je baka otišla – veli Rundek koji osim svirke s Cargo orkestrom i drugih nastupa puno radi za kazalište, pa tako u Francuskoj radi bar dvije predstave godišnje.

S Darkom Rundekom u Zabok je došla i violinistica njegovog benda Isabel. Budući da je često u Hrvatskoj, ovdje se odlično osjeća, a i navikla se na stalna putovanja u Hrvatsku.

- To je naš život i stalno putujemo. Lijepo je doći ovdje jer tu je publika odlična, zapravo na prostoru bivše Jugoslavije je fenomenalno, bolje nego u Francuskoj. Uvijek je zadovoljstvo doći ovdje. Zanimljivo mi je i to što iako ne govorim jezik, pokušavam razumjeti što se događa, posebice zvukovima, osjećajima – rekla nam je Isabel.
-
A kad su novinari otišli društvo je nastavilo uživati u kavici u hladu terase bara Fulir.
NAjčitanije