Djeca uz mame, tate i bake učila o fosilima i prapovijesti te posjetila zanimljivu špilju

Na Hušnjakovu je prošlog tjedna održan 3. ROK – radionice za odrasle i klince, koji je okupio tridesetak sudionika, odnosno petnaestak djece u pratnji majki, očeva i baka.

Kroz razne su se radionice upoznali s muzejskim temama, obišli su stalni postan Muzeja krapinskih neandertalaca te nalazište Hušnjakovo.

Učili su o evoluciji života na Zemlji i geološkim periodima te životu ljudi u prapovijesti, izrađivali geološke stupove i igre s kamenčićima. Djeca su iskopavala fosile u pješčaniku te izrađivala njihove glinene modele.

Proučavali su minerale i ispitivali njihova svojstva, izrađivali dinosaure i oslikavali svoje suvenire te tražili fosile uz obližnje jezero Dolac.

Posljednji je rad radionica bilo rezerviran za posjet špilji Veternica. Ekipa je busom stigla na Medvednicu i nakon lagane šetnje posjetili su najdužu špilju u Hrvatskoj, gdje ih je dočekala Andrea Kostelić iz Parka prirode Medvednica te ih provela kroz špilju i upoznala s njezinim zanimljivostima i posebnostima.

Autorica i voditeljica programa ROK na Hušnjakovu koji se ove godine održao po treći put je Lorka Lončar Uvodić, a u realizaciji radionica sudjelovali su i muzejski djelatnici Eduard Vasiljević, Nikolina Ileković i Stipe Komić.

Muzej krapinskih neandertalaca prošlog je tjedna, 23. kolovoza, obilježio i 124. obljetnicu otkrića Hušnjakova. Bila je to vruća i sparna srijeda 1899., kada je parnjačom iz Zagreba u Krapinu stigao Dragutin Gorjanović - Kramberger, ravnatelj Geologijsko-paleontologijskog odjela Narodnog muzeja i profesor paleontologije i geologije na Sveučilištu u Zagrebu, na poziv Krapinčana koji su već neko vrijeme na Hušnjakovu pronalazili neobične kosti. No, stigavši na Hušnjakovo, već iz određene udaljenosti od otvorene špilje, Gorjanović je u pješčanoj stijeni zamijetio pruge pepela, isprženog pijeska i drvenog ugljena. Naravno, bili su to tragovi ognjišta, a da je u toj maloj špilji boravilo biće koje je znalo paliti vatru, Gorjanoviću je potvrdio i ljudski zub kutnjak kojega je također otkrio toga dana, stoga je Gorjanović odmah shvatio da stoji ispred prastarog čovječjeg naselja. Ispitivanja i iskopavanja trajala su do 1905., a tijekom toga vremena pronađene su brojne fosilne kosti neandertalaca te životinja poput špiljskih medvjeda, toplodobnih nosoroga, bizona i golemih jelena. Uz oko 900 kostiju koje su pripadale neandertalcima različitog spola i dobi, pronađeno je i oko 1200 artefakata, neandertalskih kamenih alatki, a krapinska zbirka je najveća zbirka neandertalskog čovjeka pronađena na jednome mjestu.