Dugogodišnja ravnateljica i odgojiteljica u mirovini: 'Tradicionalan odgoj treba ostaviti po strani, od njega jedino sačuvati učiti djecu poštovanju'

Koliko su odgajatelji važni u životu djece i koliko veliku ulogu imaju u njihovom odgoju, znaju dobro roditelji koji s tetama (ili 'stričekima' kojih je malo) u vrtiću komuniciraju na svakodnevnoj bazi. Povjerenje koje ukazujete nekome nepoznatome i povjeravate mu svoje dijete, kao i povjerenje koje jedna odgajateljica treba izgraditi s djetetom koje više od polovice dana provodi s njome, zasigurno su jedna od najvažnijih stvari koje očekujemo i trebamo kada svog mališana svakodnevno ostavljamo u vrtiću. Stoga je odgajatelj puno više od osobe koja nam 'čuva' dijete – on je djetetov prijatelj, osoba od povjerenja, osoba koja ga uči i odgaja, zbog čega se i pri zapošljavanju odgajatelja na to radno mjesto traže visoke kompetencije.

Dinamičan posao

Upravo u tome itekako velikog iskustva ima Gordana Pavlinić iz Velikog Trgovišća – dugogodišnja ravnateljica tamošnjeg Dječjeg vrtića 'Rožica', s cjeloživotnim iskustvom odgajateljice. Iako je od 2021. godine u mirovini, Gordana ne krije da joj posao koji je dugo godina radila fali. – Posao je bio dinamičan, imala sam puno obaveza, akcija, projekata. No, nakon što sam to radila cijeli život, sada je teško samo tako napraviti rez – ispričala nam je 60 – godišnja Gordana, rođena u Svetom Križu Začretje, koja je iz Zaboka sa suprugom preselila u Veliko Trgovišće, gdje živi posljednjih 15 godina. Nakon srednje škole u učiteljskog fakulteta, svoj je radni staž 'punila' u nekoliko dječjih vrtića, pa i izvan Zagorja. – Započela sam raditi kao studentima u OŠ Sveti Križ Začretje, kao zamjena, u takozvanoj 'maloj školi' s tridesetero djece. Moje jedine suradnice bile su spremačice teta Jelka i kuharica teta Mira, a vrtić je tada radio i subotom – prisjetila se naša sugovornica. Nakon toga zaposlila se kao voditelj 'male škole' na tri lokacije u Zaboku, a kasnije i ravnateljica zabočkog Dječjeg vrtića 'Zipkica'. – Biti ravnateljica u to poratno vrijeme bilo je prije svega pripremiti svu zakonsku regulativu za osnivanje samostalne ustanove, u čemu su mi pomogli moj suprug pravnik Mladen i Ana Kos, referent i Općini, kasnije Županiji. Trebalo je bez ijednog stručnog suradnika organizirati odgojno – obrazovni proces i djelovanje vrtića, koji je već tada imao snažan i motiviran tim ljudi – rekla je, dodavši kako je stručni poticaj u svemu tome imala od svoje majke, umirovljene učiteljice Ljubice Bosić, koja joj je najveći pedagoški uzor.

Pokrenula je i stručni časopis 'Zipkica' u kojem su sudjelovali i odgojitelji i stručni suradnici drugih vrtića, kao i Dane zagorskih dječjih vrtića, s ciljem objedinjavanja razvoja, napretka i problema malih vrtića, kroz stručne, sportske, dječje i razne druge susrete. Osnovala je i Županijsko vijeće odgajatelja i Županijsko vijeće ravnatelja, kako bi se razmjenjivala iskustva te uz stručnjake unapređivali odgojno – obrazovni procesi u zagorskom području.

Povratak u Zagorje

Nakon dobivanja Plakete Grada Zaboka, nije ponovo izabrana za ravnateljicu zabočkog vrtića, stoga je otišla raditi kao odgajateljica u DV Malešnica u Zagreb, gdje je, kako kaže u jasličkoj skupini još više napredovala, a potom se vratila u Zagorje, gdje se u dječjem vrtiću u Velikom Trgovišću zaposlila kao ravnateljica. – Bila sam oduševljena: novi, mali vrtić, mladi stručni kadar i ja doista puna iskustva, energije, znanja, misije i vizije. Počeci su bili teški, a uz posao ravnatelja, odrađivala sam i program predškole na tri  lokacije – prisjetila se, dodavši kako je unatoč svemu, vrtić napredovao u svakom pogledu te je postao prepoznat po svojoj publikaciji 'Hižica', organizaciji stručnog skupa stručnjaka s područja nekoliko županija, ali i brojnim županijskim i međudržavnim projektima.

Promjene

Ističe kako su danas vrtići prenatrpani, izvan državnog standarda. – Jedinice lokalne samouprave moraju omogućiti veći broj upisa djece u vrtić, ali ne na način da je broj djece iznad državnog standarda – ističe, dodavši kako se u njenih 38 godina staža kao ravnateljice i odgajateljice desilo mnogo promjena, da bi se došlo do toga da su danas zagorski vrtići odgojno – obrazovno – razvojno – istraživačko mjesto u kojem djeca dobivaju sve što im za njihov razvoj i treba. - Današnji program djece vrtićke dobi iziskuje od njih prije svega praćenje njihovih interesa i potreba, pa tako nastaju brojni projekti koje odgajatelj treba pratiti, poticati i bilježiti. Djeca imaju mogućnost pohađanja raznih programa… No, djeca će uvijek biti djeca i nek' to budu čim duže. Ipak, toliko su bombardirana neposrednim informacijama, u ovo novo doba novih generacija drugačijeg odgoja. Pa je i komunikacija s roditeljima danas drugačija – kaže, dodavši kako je kvalitetnom odgajatelju potrebna teorija, ali i praksa te kompetencije koje se sve više traže, jer odgajatelj nije samo onaj koji čuva djecu, on ih mora usmjeravati i biti i model.

– Zbog toga je potrebno dobro promisliti prije kretanja u to zanimanje, kako bi na kraju bio zadovoljan. – Ja to jesam. Moj se cijeli život okretao oko djece, njihovih potreba i prava. Kad sam se doselila u Veliko Trgovišće, pokrenula sam i rad Društva Naša djeca koje je pokrenulo brojne zabavne, dobrotvorne i odgojne akcije. Stoga se ni sam u mirovini nisam 'maknula' od struke. Stalno pratim nova zbivanja s područja ranog i predškolskog odgoja, pišem programe, na neke se pozive odazivam i posjećujem zagorske vrtiće, a prošlu godinu sam bila predavač u SŠ Pregrada polaznicima tečaja za stjecanje zvanja dadilje – otkrila nam je, dodavši kako se uvijek držala one 'jednom odgajatelj – uvijek odgajatelj', dodavši kako u današnja, moderna vremena tradicionalan odgoj u vrtićima treba ostaviti po strani, a od njega jedino sačuvati učiti djecu poštovanju.