EMOTIVAN GOVOR DUNJE ŠPOLJAR: "Željela sam ohrabriti parove na izvjesnom putu do roditeljstva"

….Dozvolite mi da vas upoznam s mojom kćeri. Prohodala je s devet mjeseci, a rečenice izgovarala već na prvom rođendanu. Zdrava je, ne budi se noću, ne sanja bijele kute. Zadnji antibiotik popila je s 18 mjeseci. Sada ide u osmi razred. U prvom razredu je slomila ruku, a s pet godina je imala vodene kozice. Odlična je učenica, članica je planinarskog društva i redovita polaznica mažoretkinja. Nespretna je za sve sportove s loptom, a soba joj je i više nego često neuredna. Ovisna je o slatkišima i Facebooku. I da, moja kći je dijete iz epruvete. Njezina budućnost potpuno je neizvjesna u ovom trenutku: hoće li odabrati najbolju školu za sebe, hoće li je savladati, hoće li upisati i završiti fakultet, udati se rano ili ne, ostaviti karijeru, biti majka.

Majka djeteta iz epruvete

No, ima mogućnost izbora. Neizvjesno je kako će njezin život teći od sadašnjosti nadalje, ali izvjesno je da smo mi, njezini roditelji izabrali nju, jer smo imali mogućnost i pravo izbora.

Potpuno je izvjesno da, da je 1997. bio na snazi važeći, tzv. Milinovićev zakon, nje danas ne bi bilo. Kao majka djeteta iz epruvete, koja je nakon osam godina liječenja, 13 izvantjelesnih hormonskih agresija i osam izvantjelesnih oplodnji postala roditelj, dajem si za pravo reći, liječenje neplodnosti tko god nije upoznao posredno ili neposredno, ne može razumjeti.Kao majka djeteta iz epruvete, koja je nakon osam godina liječenja, 13 izvantjelesnih hormonskih agresija i osam izvantjelesnih oplodnji postala roditelj, dajem si za pravo reći, liječenje neplodnosti tko god nije upoznao posredno ili neposredno, ne može razumjeti.

Veliko iskušenje za roditelje

Ne postoji veće iskušenje za roditelje nego li je takvo liječenje. Zajednica koja to stoički izdrži i ustraje u želji da ima dijete, bez obzira bila ona heterogena, homogena, bračna, izvanbračna, zaslužila je to dijete i takva će zajednica znati cijeniti dijete i kao Božji dar. Stoga vas molim, raspravimo ovaj prijedlog dostojanstveno, učinimo ga optimalnim kako bi pomogao liječiti neplodnost bez nepotrebnih ograničenja i na kraju, prihvatimo ovaj prijedlog zakona u moje ime, u ime moje kćeri, u ime moje obitelji, u ime svih majki djece iz pomognute oplodnje i u ime svih budućih majki iz epruvete i na kraju, ne manje važno, iz razuma…

Emotivan je to i hrabar govor SDP-ove saborske zastupnice Dunje Špoljar koja je ispričavši svoje dugogodišnje iskustvo u liječenju neplodnosti prošlog tjedna u Saboru kada se raspravljalo o Izmjenama zakona o medicinsko potpomognutoj dirnula zastupnike i hrvatsku javnost. Dunja Špoljar zagorska je saborska zastupnica SDP-a, učiteljica razredne nastave i živi s obitelji u Radoboju. Osim kćeri ima i mlađeg sina koji ne nekim čudom, budući da ima dijagnozu primarnog steriliteta, došao prirodnim putem.
 

Je li trebalo hrabrosti da pred svima govorite o svom životnom iskustvu?
ŠPOLJAR: Ne bih to procijenila hrabrim. U liječenju neplodnosti, koje obično traje godinama, čemu smo svjedoci moj suprug i ja, hrabar je svaki korak: osvijestiti da nešto nije kako treba, priznati jedno drugom zabrinutost, krenuti liječniku, prihvatiti dijagnozu neplodnosti, podijeliti je s obitelji, prijateljima, kolegama, prihvatiti liječenje, riskirati zdravlje, očekivati, nadati se, ponovno i ponovno ... Najhrabrija je, svakako, borba s neuspjesima na svakom koraku dugog i neizvjesnog puta.
Obzirom na sve što smo prošli, kako mi, tako i mnogi drugi parovi u Hrvatskoj, moja je obaveza bila, obzirom na poziciju koja mi pruža tu mogućnost, da progovorim i upoznam svoje kolegice i kolege u Saboru, ali i širu javnost, kako je osjetljiv, težak, i osoban problem svake žene ili obitelji suočene s liječenjem neplodnosti. U Saboru postoje MPO očevi, ali samo sam ja MPO majka, što me dodatno obvezalo. Ne zaboravite pri tome, da je moje životno iskustvo, kako ste ga nazvali u pitanju, sretno završilo. U Saboru sam progovarala najviše zbog onih kojima je potrebno ohrabrenje na neizvjesnom putu do toliko željenog roditeljstva, jednako kao i zbog potrebe da oni, koji to žele, a imaju dvojbe, spoznaju kako je trenutačni, Milinovićev zakon, loš i nedjelotvoran, te da naš prijedlog zakona valja podržati. Neće se svako liječenje neplodnosti završiti rođenjem djeteta, ali jednom kad prođe fertilno životno razdoblje, svaki dan se pretvori u preispitivanje propuštenog.

Jeste li očekivali ovakve reakcije?
ŠPOLJAR: Iskreno moram priznati da nisam. Naime, danima sam pripremala stručnu raspravu u kojoj se korak po korak referiram na članke novog prijedloga te ga uspoređujem s važećim. U utorak na večer, nakon što sam tu raspravu pospremila u torbu za sutra i već legla u krevet, razmišljajući o sutrašnjem danu, shvatila sam da će stručnih rasprava i za i protiv biti zasigurno mnogo, ali da nitko ne može približiti emocionalnu težinu neposrednog iskustva MPO liječenja, osim mene. Ustala sam i u dahu napisala ono što ste čuli. Nisam mijenjala ni jednu riječ. Reakcije svjedoče da sam dobro postupila, a posebno me u to uvjerio jedan kolega zastupnik koji je rekao: Dunja, da sam do sada i imao nekih dvojbi, sada bih bio siguran da jer MPO OK. Hvala svima koji su mi se javili na podršci.

Može li nam ukratko objasniti što Izmjene zakona o medicinsko-potpomognutoj oplodnji sadrže da upoznamo i Zagorke mogućnostima začeća i liječenja neplodnosti.
ŠPOLJAR: Najvažnije je da su smanjena ograničenja: umjesto tri može se oploditi 12 jajašca, u maternicu se vraćaju dva ili u posebnim slučajevima tri, ostala oplođena ili neoplođena jajašca mogu se zamrznuti kako žena u idućem ciklusu ne bi morala biti izložena opet hormonskoj agresiji koja je za ženino zdravlje najopasniji dio MPO postupka. Imam potrebu na ovom mjestu objasniti da je potpuno nepotrebna slika koju protivnici prijedloga zakona žele plasirati u javnost, kako će sad ogroman broj embrija zaboravljen ležati tamo negdje u nekim frižiderima. Činjenica je da će ovaj prijedlog zakona, ako i kada bude usvojen, uvesti red registrom, ali i odredbom da nema novog postupka hormonske stimulacije dok se ne zbrinu sva zamrznuta oplođena i nakon njih neoplođena jajašca ako ih ima.Na kraju: neplodnost je bolest, kako ju je 1997. proglasila Svjetska zdravstvena organizacija, a svatko u ovoj državi ima pravo na optimalno liječenje. Stoga, ako i jedna par ili žena u našem Zagorju koji nemaju djece iako poduzimaju sve kako bi postali roditelji , nakon mog istupa u Saboru ili pročitavši ovaj tekst , odluče krenuti svom osobnom ginekologu kako bi započeli liječenje neplodnosti, moja misija je uspješna. Pri tom vjerujem da su Zagorke i Zagorci, iako pretežito žive u seoskom okružju, i do sada dokazivali kako vjeruju u napredak. Medicina u liječenju neplodnosti nudi mogućnosti. Najvažnije je spoznati da imamo izbor. Mi smo izabrali našu kćer.