FOTOGALERIJA: Poznati zagorski ugostitelj primio priznanje Hrvatske obrtničke komore!

'Lojzekova hiža' iz Gusakovca u Gornjoj Stubici ovogodišnji je dobitnik priznanja Hrvatske obrtničke komore za iznimne zasluge u obrtništvu i doprinos u promicanju ugostiteljsko turističke struke. Vlasniku obrta Ugostiteljstvo – turizam – vinogradarstvo – voćarstvo 'Grden', Darku Grdenu, nagrada je uručena na Kongresu ugostitelja i turističkih djelatnika u Opatiji, čime je stekao vrijednu potvrdu više od 30 godina dugovječnog rada u ugostiteljstvu na seoskom turizmu kojega je osnovao njegov otac.

Brend Zagorja

'Lojzekova hiža' prvi je otvoreni objekt seoskog turizma u Hrvatskoj. Još 1992. godine pokrenula ga je obitelj Grden, sa željom da svoje vlastite domaće proizvode ponude gostima. Alojz Grden ideju je dobio obilazeći zemlje poput Austrije i Slovenije, gdje su već imali razvijenu takvu gastro seosku priču, koju je on želio preslikati na Zagorje. – Tada, 1992., nije bilo zakonskih okvira za takav način poslovanja seoskog turizma, tako da smo na početku radili kao poduzeće, a tek 1999. otvorili seosko gospodarstvo tipa današnjeg OPG – a. No, nismo mogli raditi kao obrt, nego kroz paušalni sustav. Obrt sam otvorio 2002. i otada radimo kao izletište, klijet i sa smještajnim kapacitetima – priča nam vlasnik Darko Grden, koji je preuzeo brend 'Lojzekove hiže' od oca. Kažemo brend, jer to 'Lojzekova hiža' zaista i jest. Poznata ne samo kao pionir seoskog turizma u Hrvatskoj, već kao i obiteljski obrt koji nudi domaću hranu iz vlastite proizvodnje, vlastita pića i sve to u prekrasnom okruženju u koje se malo tko ne zaljubi na prvi dolazak.

FOTOGALERIJU SA SEOSKOG TURIZMA 'LOJZEKOVA HIŽA' POGLEDAJTE OVDJE

Zagorski starinski recepti

Dugačka tradicija poslovanja s jasnom vizijom posebne ponude gostima, kakva nije baš uobičajena, a u potpunosti je sljubljena sa zagorskom tradicijom, dovela je 'Lojzekovu hižu' na kartu jedne od najomiljenijih destinacija u Zagorju. – Kao i svaki restoran, pretežito imamo svoje stalne goste, koji su zadovoljni i redovito nam se vraćaju. U 90 posto tu su gosti iz Zagreba, dok ostatak čine Zagorci i ostatak svijeta. U zadnje vrijeme nam dosta dolaze i Dalmatinci, koji su u Zagorju na odmoru nakon sezone, pa dolaze k nama pojesti i popiti – kaže Grden. A gosti traže upravo to što oni nude – autohtonost, nešto drugačije. Stoga se u restoranu 'Lojzekove hiže' nerijetko slave manje svadbene svečanosti, krstitke, promocije, pričesti, firme, rođendani i razne druge prigode. – Možemo primiti oko 150 osoba u restoranu, što u unutarnjem, što u vanjskom dijelu. Uz to imamo i salu za kongrese te smještaj. Gostima u restoranu nudimo vlastite domaće proizvode, zbog čega nam se, prema povratnim informacijama koje redovito dobivamo, oni i vraćaju. Zadnjih su godina svi restorani postali 'konfekcija', svi nude isto, gotovo da nema razlike. Mi se trudimo i želimo naše starinske recepte ponuditi gostima, hranu koju su nekad radile naše bake, na kojoj su rasli naši stari. Kod nas možete pojesti juhu s domaćim rezancima, pečenu puricu s mlincima, buncek sa kiselim zeljem, kuruzni kruh koji sami radimo i starinske slastice poput štruklja, gibanice, zlijevke. Uz suhomesnate proizvode nudimo vlastiti domaći suhi sir, ali i svježi s vrhnjem. Trudimo se da na stolu bude naša zagorska, domaća hrana i vjerujem da to privlači goste – ističe vlasnik.

Vlastiti proizvodi

Uz autohtonu domaću hranu, nude i vlastita domaća pića. Proizvode prirodne sokove, ali i žestoka pića i rakije u vlastitoj destileriji te vina u vlastitom podrumu, isključimo za svoje goste. Osim toga, u 'Lojzekovog hiži' kušati možete i najbolju domaću zimnicu te kupiti ciklu, ajvar, feferone, krastavce, hren umak, grah s povrćem, pa onda i najukusnije pekmeze i džemove od voća koje raste u njihovom voćnjaku, pa čak i domaće brašno, čajeve i sušene gljive. – Radimo sve što se inače radilo u jednoj obitelji, samo malo više za goste – kaže Darko. No, to 'malo više' treba bome i odraditi, što znači dobro se organizirati, da bi se odradili svi poslovi, kako u restoranu, tako i u podrumu i voćnjaku, a onda i na održavanju prekrasnog okoliša s velikim dječjim igralištem. – Ima nas dosta u obitelji. Uz mene, tu su supruga, dva sina, pridonosi još i moja majka, zatim sestra i nećak, a imamo i zaposlene djelatnike. Preko tjedna se uglavnom radi priprema, a najviše posla u restoranu je za vikend. Poljoprivreda, životinje, zimnica, rakije, sirevi… Velik je to posao, uz restoran. No, trudimo se koliko možemo. U ovom poslu nema radnog vremena. Kad se mora delati, onda se dela – kaže Darko.

Manjak radne snage

U planu je i investicija proširenja smještajnih kapaciteta. – Projekt je tu, građevinska isto. Radi se o objektu s dvadesetak soba, kako bismo mogli raditi s turističkim agencijama i smjestiti autobus ljudi. Uz to, gradili bismo bazen. Nije to mala investicija, stoga je 'na čekanju'. Nažalost, trenutno nisu vremena za ulazak u velike kredite. Korona je pokrenula ovo nesigurno vrijeme i  donijela probleme, koji su se samo nastavili s uvođenjem eura i inflacijom – priča Grden. Trenutno se svi ugostitelji bore s visokom cijenom ulazne robe i manjkom radne snage, kao glavnim problemima koji im otežavaju poslovanje. – Ne znam zbog čega je ugostiteljski posao toliko omražen, da ga nitko ne želi raditi, makar je plaćen više od mnogih drugih zanata. Imamo neke svoje stalne djelatnike, no pokušavamo zapošljavati sezonski, ali u tome ne uspijevamo. Ljudi dođu i brzo odu, zaključe da to nije za njih. Što se tiče stranih radnika, smatram da to nije za njih. Nisu kvalificirani, a nemaju niti volju raditi to. Oni samo žele doći, odraditi godinu dvije, da im budemo odskočna daska za odlazak u neke druge zemlje. Tako da se, što se tiče radne snage, moramo uzdati sami u sebe i odraditi onoliko koliko možemo u ovom postavu – priča Grden i pojašnjava kako manjak radne snage, zajedno s poskupljenjem robe, a onda i svim porezima i naknadama, izuzetno utječe na budućnost ugostiteljstva u Hrvatskoj. – Zbog manjka radne snage, visokih ulaznih cijena robe i namirnica, PDV – a i mase naknade koje plaćamo, i mi bismo svako malo trebali dizati cijene, a to nije moguće. Ljudi žele izaći van, dolaziti k nama, zbog toga ne možemo stalno dizati cijene, onako kako bismo i mi trebali, zbog svega što nama poskupljuje – pojašnjava.

Budućnost ugostiteljstva

Zbog svih tih problema, budućnost u ugostiteljstvu, kaže, nije baš svijetla. – Ugostiteljstvo je sada trenutno jedan od najtežih zanata. Starije generacije još se uvijek drže, no mlade generacije očito nisu za to. Zato me i strah godina koje su pred nama. Pri tom ne mislim samo na vlastiti biznis. Otac je meni usadio ljubav prema tom poslu i zbog toga se cijela obitelji  trudi i muči, posvetili smo svoj život tome. Htio bih da sinovi nastave taj posao i da se u tome nađu, no sve zavisi o njima, ali i o situaciji u okruženju, da li će taj posao više biti isplativ – kaže Grden i dodaje kako su došla vremena kada će se preispitivati kako će ugostiteljstvo u Hrvatskoj uopće izgledati nadalje. – Mnogi kafići se zatvaraju, mnogi skraćuju radno vrijeme, pa se razmišlja i o tome da restorani neće raditi preko tjedna, već samo vikendima i po narudžbama s osnovnom radnom snagom. Dobro uhodani restorani budu morali zatvarati svoja vrata, jer ne bude imal tko delati. Da bi opstalo ovakvo ugostiteljstvo kakvo smo imali do sada, treba se promijeniti politika. Pri tome mislim smanjenje cijena, poreza i doprinosa. – dodaje Grden.

Priznanje

Upravo o problemima u ugostiteljstvu bilo je riječi na kongresu u Opatiji, na kojem je Grdenu dodijeljeno priznanje za doprinos i rad u ugostiteljstvu. – Naravno da nam nagrada puno znači i ponosni smo na nju, bitno je kad netko tvoj rad ocijeni i veliko nam je zadovoljstvo što je ovo priznanje došlo k nama. No, moram spomenuti i kako smatram da je turizam trenutno na pojedincima koji se trude i imaju volju, viziju i pokušavaju, a prepušteni smo najčešće sami sebi. Trebali bi se svi ujediniti, napraviti više sadržaja, jer to gosti traže. Da mogu doći u Zagorje, obići jedan dan vinarije, svaki dan jesti u nekom drugom restoranu, uživati u spa i wellnesu, toplicama… Da imamo više sadržaja, bilo bi više posjećenosti. Mislim da nam najviše fali hotela i toplica, od toga sve kreće, a onda bi i više ljudi išlo u ugostiteljstvo poput vinarija, restorana i slično – smatra Grden. Dodaje i kako su u Opatiji ugostiteljski i turistički djelatnici tražili pojašnjenja novih zakonskih propisa te uputili zahtjeve za unapređenje struke nadležnim tijelima. – Između ostalog, ukidanje poreza na potrošnju i izjednačavanje PDV – a na 13 posto za sve usluge u ugostiteljstvu, kao i zakonska rješenja koja će omogućiti fleksibilnije zapošljavanje radnika u razdobljima povećane potrebe – istaknuo je Grden i dodao kako je izuzetno bitno da obrtnici međusobno razgovaraju, a pohvalio je i rad Udruženja obrtnika Stubica, koje je uvijek spremno na pomoć svim obrtnicima koji im se obrate. – Apeliram na ugostitelje da se više uključe u rad obrtničke komore, odnosno da se odazovu sastancima koje održavamo, da međusobno razgovaramo, definiramo probleme, a sve kako bismo radili na tome da si olakšamo poslovanje i da budućnost ugostiteljstva možda bude svjetlija nego što nam izgleda sada – zaključuje Darko Grden.

Čestitke na velikom priznanju Hrvatske obrtničke komore obrtu Darka Grdena uputio je i načelnik Gornje Stubice Jasmin Krizmanić, koji je ujedno zahvalio 'Lojzekovoj hiži' što je već godinama brend ovog kraja. – Ponosni smo, drago nam je i radujemo se budućim uspjesima, ne samo 'Lojzekove hiže' nego i svih ugostiteljskih objekata na području naše općine – rekao je Krizmanić.