Frizerka Terezija (70): „Planiram raditi još 10 let. Nosili buju me van iz salona!“

Terezija Vdović (70) iz Benkova, u frizerskom je poslu već pola stoljeća. Godine 1973. otvorila je prvi frizerski salon u Tuheljskim Toplicama te otad desetljećima uljepšava generacije mušterija. Gospođa Tereza dočekala nas je u salonu svoje unuke kojoj rado pomaže, u punom radnom zanosu, s veseljem uređujući novu frizuru stalnoj mušteriji, a usput je pronašla vremena te ljubazno odgovarala na naša pitanja. Frizerski put gđe Tereze počeo je prije točno 50 godina, sad već daleke 1971. godine. – U Pregradi sam završila za naučnicu, a kasnije sam u Desiniću dobila najam lokala kao vjenčani dar. I meni se to nije sviđalo. Tam je bila birtija, hodnik, ja i doktor. To je sve bilo knap i ti pijanci su hodali tam gnjaviti, reko' ja: „odo' ja v Tuheljske“. A ženske z Tuheljskih, par njih je delalo gore u zadrugi v Desiniću, pa su rekle da zašto nejdem ja tam. Tuheljske su bile nekakvo turističko mjesto, a nisu imale frizera. Nazvala sam Vrbanića, tadašnjeg direktora, predstavila mu se i rekla što hoću, a on veli: „Kaj se mene tiče, sutra možete početi“ – opisala nam je svoje početke u frizerskim vodama Tereza.

„Tuheljske Toplice su 1973. godine bile tek jedno malo selo“
Od dolaska u Tuheljske pa do današnjih dana frizerski salon gđe Tereze izmijenio je četiri lokacije, a prvi salon je bio smješten Jakobsfeldu, staroj, prije tridesetak godina srušenoj zgradi, nadomak Dvorca Mihanović, gdje se danas nalazi parkiralište. – U Tuheljske sam došla u lipnju 1973. godine. Direktor Vrbanić odveo me do Jakobsfelda, tri su prostora bila slobodna, rekel mi je da si izaberem koji mi odgovara. Ja sam si zbrala, opremila ga i počela raditi. Iako skromno, imala sam sve uvjete za rad. Baš mi je bilo lepo. Imala sam korektan odnos s hotelskim osobljem i upravom. Vrbanić je rekel da je ovaj smještaj samo privremen, jer da bu se uskoro počel graditi novi kompleks i onda bude napravljen i prostor za mene. Al' to je trajalo skoro deset godina – opisuje nam svoj dolazak u Tuheljske Toplice Tereza.

Dodaje kako su Tuheljske Toplice 1973. godine s malim hotelom, Dvorcem Mihanović i prije spomenutom starom zgradom bile tek jedno malo selo.– U početku sam imala salon i za žene i za muške, sve sam delala, jer sam završila i za friziranje muških. Onda kad smo se 1982. preselili u prostor novoizgrađenog hotela, očekivala sam više posla pa sam pozvala bricu z Krapinskih i pitala ga ak' hoće on preuzeti mušku stranu. Rekla sam nadređenima v hotelu da ja hoću samo ženski frizeraj, a da ću ja naći čoveka koji bude vodil muški dio. I to je bilo – to. Svaki je dobil svoj ugovor, svoj prostor. To je onda dosta dugo tak' funkcioniralo, od otvorenja novog hotela. Brico se zval Janko Jakopić. On je negdi iza 2000. godine otišel u penziju pa sam ja opet preuzela mušku stranu i zaposlila radnicu – ispričala nam je Tereza.

„U modu se vraćaju frizure koje su se nosile 50 godina“
Posao frizera, kaže nam Tereza, umnogome se promijenio, a frizure koje su nekad bile popularne sad se ponovno vraćaju u modu. – Kad sam počinjala popularni su bili vikleri, ni bilo fen-frizura, sad se to opet vraća. U našoj branši ima puno edukacija, seminara, sad je to moguće pratiti i preko interneta. Moraš napredovati, inače nemreš opstati – kaže Tereza.

Ljubav prema frizerskom poslu prenijela je unuci Romani
Tereza je ljubav prema frizerskom poslu prenijela unuci Romani koja je krenula bakinim stopama. – Ja sam ju nagovarala da neka ide u prosvjetu, tam je malo bolje, fizički manje naporno, pa ni htela. Veli: „ja bum išla v frizerke“. Romana je recimo to tako, nastavila taj Vaš obiteljski biznis i nadam se da bu zdurala – kaže Tereza o svojoj unuci. Tajna Terezinog uspjeha je ljubav prema poslu, a posebno ju veseli vjernost mušterija koja traje već pola stoljeća. – Imam od prvog dana sigurno još deset mušterija. Ima ih kaj su i iz Desinića došle i njihovu decu, to su već ljudi, dedeki i bake, dosta ih je i iz Pregrade. Ovaj posao obožavam i da moram birati još jedanput, opet bi ga zbrala. namjeravam ga raditi bar još deset let. Ne mogu zamisliti život bez da delam frizure. Nosili buju me van iz salona – zaključila je naša simpatična sugovornica kojoj želimo još puno sretnih frizerskih godina.
'