Glumica Marija Borić: Maštam o dobroj filmskoj ulozi
Svi koji pozornije prate program Nove TV, sigurno su u seriji Cimer fraj zamijetili mladu glumicu Mariju Borić. Lijepa
Tata Tomislav, poznati je operni pjevač, član ansambla Hrvatskog narodnog kazališta, a u četiri godine oroslavske gimnazije, često je glumila i vodila programe.
Nakon dva tjedna turneje na brodu s Histrionima, Marija je uspjela spojiti nekoliko dana u Stubakima, pa smo napokon mogli realizirati davno dogovoreni razgovor.
Jesi li odmah nakon gimnazije željela biti glumica?
Marija Borić: Ne. Bila sam nadobudna i htjela sam mijenjati svijet. Upisala sam pravni fakultet, ali sam ubrzo shvatila da to nije nešto što me interesira. Ah, užasno su bili hladni zidovi, ljudi koji su samnom studirali nisu razmišljali na sličan način… Tada sam odlučila da ne mogu mijenjati svijet, ali da možda mogu uveseliti ljude. Ispalo je da je to gluma, predstaviti se ljudima, pokušati ih razveseliti, rasplakati, doći do njihovih srca. Kako je meni tata u kazalištu, tako sam u kazalištu završila i ja. Makar kad sam došla, mislila sam, kaj ću sad ja, neka mala iz Stubičkih, nema šanse… No, skupila sam hrabrosti.
Zašto, pa bilo je i prije naših tamo- Adam Končić, Ronald Žlabur?
Marija Borić: Oni su muški i njima je puno, puno lakše. Na prijemni za glumu dođe 200 ljudi, od čega je 160 ženskih i 40 muških, a prima se šest cura i šest dečki. Ako si žensko, puno je veća konkurencija.
„BITANGE I PRINCEZE“ NAPUSTILA ZBOG „CIMER FRAJA“
Krenula si na studij i vrlo brzo počela raditi?
Marija Borić: Na kraju prve godine paralelno sam radila histrionsku predstavu i četiri praktična predmeta, što je bilo naporno, ali uz dobru organizaciju vremena, sam sve uspjela napraviti. Krajem lipnja imala sam zadnji ispit iz glume, a početkom srpnja premijeru. Bila je to predstava Lažna barunica u režiji Vida Baloga. Nakon toga sam počela raditi novu predstavu s Histrionima, Hercegovci za volanom , koja je 22. lipnja 2005. svoju prvu izvedbu imala tu, na Kapelšćaku i od onda je konstantno igramo. Nešto sam malo „igruckala“ u HNK. Većina ljudi zna za crtić Laku noć Hrvatska , a jako malo tko ga radi. Ja sam jedan od glasova, od nas šest koji smo radili i pokrivali sve likove. Radilo se svaki dan i to je bio prekrasan trening. Morala sam izvlačiti karaktere, glasove, izmišljati svoj jezik i to je bila odlična škola i uživala sam u tome. Krivo mi je što ne ide dalje. U razgovoru se svi sjete toga, a jedan moj prijatelj, glumac iz Bosne, rekao mi je da mu je najbolji hrvatski proizvod Laku noć Hrvatska . Kroz studij sam stalno snimala neke crtiće i reklame. Na trećoj godini smo radili kao ispit Balade Petrice Kerempuha s Borisom Svrtanom. Kad je prošao ispit, nastavili smo raditi predstavu u Gavelli na poziv Darka Stazića i za to dobili rektorovu nagradu.
I onda je krenula TV, po čemu te ljudi najviše prepoznaju. Ali,zapravo, prije Cimer fraja , što neki nisu možda zamijetili, ti si igrala šminkericu u seriji Bitange i princeze ?
Marija Borić: Da, s vremena na vrijeme sam se pojavljivala u prve dvije sezone. U trećoj sezoni nisam mogla igrati jer sam počela snimati Cimer fraj , pa jednostavno fizički više nisam stigla.
Kako je došlo do angažmana u seriji Cimer fraj ?
Marija Borić: Ne znam (smijeh). Ja sam isto bila jako iznenađena s tim. U listopad prošle godine sam počela snimati Nad lipom 35 , a kako je to na Novoj TV, zvali su me kao gosta u Cimer fraj . Gostovala sam u šestoj epizodi. Nakon što sam snimila tu epizodu, producentica je rekla da bi režiser htio nastaviti raditi samnom, da Jelena Lopatić odlazi iz serije jer je počela snimati Kazalište u kući i da bi htjeli da im se pridružim do kraja. Ta dva dana kad sam snimala tu epizodu bilo mi je predivno, super atmosfera, malo glumaca, nema pritiska. Kad su me nazvali, nisam mogla doć´ k sebi. Može se to nekome sviđati ili ne, ali meni, kao nekome tko je prošle godine završio akademiju, to je odlična škola pred kamerama.
HELENA JE TREBALA GOVORITI „ PRAF ZAGORSKI“
U svojoj ulozi sobarice Helene, govoriš kaj i to je specifično?!
Marija Borić: Kad sam došla tamo, moja prva ideja je bila da radim na tvrdom zagorskom. Televizija je preplavljena s Dalmatincima, Bosancima i jako malo se čuje našeg kaja. U seriji je jedna Dalmatinka, Zuhra koji igra Dalmatinca i Bosanac koji je Bosanac. Onda se tu nema kaj izmišljati. Takva sam kakva jesam i ja u seriji govorim kao i doma. Da imamo više vremena radila bi je na čistom kajkavskom, zagorskom, da me pola ljudi ne razumije, ali bi počeli istraživati o čemu se radi.
Bez obzira na promjene, ti si ostala u seriji. Zuhru je zamijenio Žarko Radić, a Arijanu Čulinu, Ljiljana Bogojević.
Marija Borić: Od rujna kreću nove epizode koje smo snimili do kraja godine. Za dalje- ne znam. Meni je bilo jako teško kad je Zuhra otišao, jer je stvarno prekrasan čovjek. Mi smo se baš povezali, postali kao mala obitelj. Više sam ih viđala nego roditelje. Bilo nam je lijepo raditi skupa i na odjavnim špicama se vidi da smo se dobro zabavljali. Teško mi je bilo kad su otišli, ali družba je družba, a služba je služba.
Cimer fraj je snimljen. Čime se sada baviš, kakvi su ti planovi?
Marija Borić: Sad sam se vratila s histrionske turneje. U rujnu ćemo igrati u Histrionskom domu. Nastavljam raditi na predstavi skupine nizozemskih autora Kralj A , koju smo započeli u svibnju u Maloj sceni . Igram Guinivere uz četiri dečka, kralja Arthura, Lancelota, Kaya i Merlina. Nije baš doslovno priča o kralju Arthuru, već temelj obiteljske predstave od 9 do 99 godina. Tekst je predivan i jedva čekam da predstava izađe.
Je li težak glumački posao?
Marija Borić: Kad čovjek hoće raditi, ništa mu nije teško. Zna biti naporno. Sad sam osam mjeseci bila svaki dan u studiju, a do diplome me dijeli tek jedan ispit. Diplomski sam već pripremila. To je sasvim druga koncentracija. Svaki dan novi scenarij, novi tekst koji moraš zapamtiti. Ali je škola i zahvalna sam što mi se pružila ta mogućnost da odmah nakon akademije mogu provesti toliko vremena u studiju i pred kamerama. Imali smo puno gostujućih glumaca koje sam upoznala i to je stvarno lijepo iskustvo. Istrenirala sam mozak da scenarij od 50 stranica pročitam za 15 minuta.
MAŠTAM O DOBROJ FILMSKOJ ULOZI
Radila si u kazalištu, na TV-u, a film?
Marija Borić: Imala sam prošle godine u studenom snimanje, malu slatku ulogicu u filmu Moram spavat anđele , Dejana Ačimovića. Imala sam tri dana snimanja i uživala sam. Snimati film je prekrasno. Iskreno se nadam da će mi se u budućnosti, možda kad budem zrela, dogoditi neka lijepa filmska uloga.
Za Zagreb si vezana poslovno, koliko često si doma u Zagorju?
Marija Borić: Svaki svoj slobodni trenutak. Dođem doma, obiđem stariju sestru, nećakinje, malo se družim s prijateljicama. U Stubičkima punim baterije.
Više nije rijetkost da Mariju prepoznaju na ulici, da je pokoji djedica upita ti si Zuhrina glumica ili da u nekon dućanu u Istri prodavačica veli vaš glas mi je poznat . No, najviše joj je u sjećanju ostao nastup u Voćinu. Kad je izašla na pozornicu sedam redova klinaca izvadilo je mobitele te počelo dovikivati Helena okreni se . A kad je izašla i Slavica Knežević, uz stalno dozivanje Đurđa , bilo je vrlo teško raditi. No, pravi šok uslijedio je nakon predstave. Nakon što su se glumci naklonili i krenuli jedan po jedan na novi naklon, Marijin izlazak izazvao je pravi stampedi i klinci su u trenutku ispunili pozornicu okruživši je. Stvar je spasio tehničar zamolivši klince da je puste da se presvuće, pa je kasnije uslijedilo slikanje i autogrami. Ali u trenutku biti okružen sa stotinjak klinaca, u prvi trenutak bilo je malo zbunjujuće.
Razgovarao: Sebastijan Fuštin
