Hoće li zabrana rada nedjeljom donijeti više štete ili koristi?

Zabrana rada nedjeljom je pred vratima nakon više od dvije godine rastezanja te teme i promjena konačnog oblika odluke. U sabor je upućen prijedlog novog Zakona o trgovini, prema kojem bi trgovine nedjeljom uglavnom bile zatvorene, piše Index.

Postoji puno iznimaka, a onima kojima je zabranjen rad nedjeljom ipak je ostavljeno pravo da odrede 16 radnih nedjelja u godini. U tim tjednima će maksimalan dopušten fond radnih sati biti povećan s uobičajenih 90 na 105.

Zabrana se ne odnosi na cijeli niz radnih mjesta; trgovine koje su unutar ili čine sastavni dio cjeline željezničkih i autobusnih kolodvora, zračnih i trajektnih luka, luka unutarnje plovidbe, brodova, zrakoplova i trajekata za prijevoz osoba i vozila, benzinskih postaja, bolnica, hotela, prostora kulturnih i vjerskih ustanova te drugih subjekata u kulturi, muzeja, centara za posjetitelje odnosno interpretacijskih centara, nautičkih marina, kampova, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te proglašenih zaštićenih područja prirode u skladu s posebnim propisima.

Iznimke se odnose i na otkup primarnih poljoprivrednih proizvoda, prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na malo i prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na veliko, prigodnu prodaju na sajmovima i javnim manifestacijama te prodaju putem automata, prodaju na daljinu i distribuciju tiska putem kioska.

Iako su i pekarnice trebale biti izuzete, na kraju je ipak i njima zabranjen rad nedjeljom. Zakon bi trebao stupiti na snagu 1. srpnja ove godine. Kritika novog zakona ne nedostaje, od poslodavaca u trgovini, preko ekonomskih stručnjaka, do političke oporbe.

Hrvatska udruga poslodavaca je u više navrata objašnjavala kako će zatvaranje trgovina negativno utjecati na zapošljavanje i rast BDP-a. Naglašavaju da je vrijeme pred očekivanu recesiju u 2023. posebno opasno. "Napominjemo i da zabrane nikada nisu dovele do razvoja tržišta ni pozitivnih utjecaja na tržište rada", kažu iz HUP-a.

Istraživanje koje je u rujnu 2021. objavio ekonomist Vuk Vuković o utjecaju zabrane rada nedjeljom na gospodarstvo pokazalo je da se može očekivati pad plaća radnika do 4 posto, pad broja zaposlenih u maloprodaji, manji rast BDP-a za 0.4 posto u prosjeku (u recesijskoj godini to znači veći pad BDP-a za taj iznos) i 167 milijuna kuna manje prihoda od PDV-a, a 5 do 7 tisuća radnika bi moglo ostati bez posla.

Zabrana je diskriminatorna za radnike

S obzirom na broj iznimki od zabrane rada u trgovini i činjenicu da većina ljudi ne radi u tom sektoru, zabrana je diskriminatorna. Zbog toga je Ustavni sud čak tri puta srušio zakon - 2002., 2009. i 2020. U obrazloženju 2009. godine naveo je da se zabranom narušavaju Ustavom zajamčena prava trgovaca bez opravdanog razloga.

Zabrana rada nedjeljom imala je i previše iznimaka koje su trgovce međusobno dovodile u neravnopravan položaj. Sud je smatrao kako je zakonsko pravo svakog radnika da za rad nedjeljom dobije veću plaću i da u svakom radnom tjednu u kojem je radio nedjelju dobije dan odmora.

Vlada se poziva na Konvenciju 106 Međunarodne organizacije rada o tjednom odmoru u trgovini i uredima prema kojoj se „propisuje kako se razdoblje tjednog odmora mora, kad god je to moguće, podudarati s danom u tjednu koji je prema tradiciji ili običajima te zemlje određen kao dan odmora“.

Ako se pravda tradicijom i hrvatskim običajima, zbog čega se zabrana odnosi na trgovine, ali ne i na kafiće, trgovine u vjerskim ustanovama, otvorene tržnice poljoprivrednih proizvoda i sajmove? Uvođenje zabrane rada nedjeljom samo u trgovini, a ostavljanje prava ostalim djelatnostima da rade nedjeljom, koje zapošljavaju i više ljudi, pobija sam argument "tradicije i običaja".

Onima koji rade u trgovinama se zabranjuje ostvarivanje dodatnog prihoda

Prema analizi Vuka Vukovića na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku i Ministarstva uprave, nedjeljom redovito radi oko 110 tisuća ljudi (podaci se odnose na 2020.), a od toga dva puta više radi u sektorima koji neće biti izuzeti od zabrane rada nedjeljom.

Stoga se zabranom obuhvaća tek 2.3 posto radnika u Hrvatskoj pa to, osim što nužno stvara diskriminaciju, pobija argument vlade o poštovanju prava radnika na odmor u skladu s "hrvatskom tradicijom i običajima".

Radnicima u trgovini koji možda žele raditi više od 16 nedjelja godišnje, zbog drugačijeg životnog stila ili želje za boljom satnicom, to će biti zabranjeno. Potencijalno se tako sprječava neke radnike da ostvare veća primanja. Zabrana je uvedena bez analize učinaka na dohotke radnika na koje se odnosi, koji, ponovimo, čine samo 2.3 posto ukupnih radnika.

Posebno su ranjivi mali trgovci, veliki će se lakše prilagoditi

Osim za radnike, novi Zakon o trgovini diskriminira i poslodavce. Za početak, veliki trgovački lanci su u prednosti. Oni mogu lakše rasporediti dopuštenih 16 radnih nedjelja među velikim brojem trgovina. Posebno će profitirati trgovački lanci koji su se orijentirali na male prodavaonice. Oni s manjim brojem prodavaonica teže će organizirati poslovanje.

Veliki trgovački lanci često imaju nekoliko trgovina na određenom prostoru jer je lokacija bitna za promet. Oni će samo preusmjeravati promet s jedne trgovine na drugu u bliskom području, čime će pad prometa biti limitiran.

Mali trgovci, koji nisu dovoljno izrasli da imaju nekoliko prodavaonica u području od nekoliko kvadratnih kilometara, bit će relativno teže pogođeni zabranom rada nedjeljom. Još gore, zbog toga što su mali prisiljeni biti zatvoreni nedjeljom, a veliki trgovački lanci mogu premještati promet iz jedne trgovine u drugu, promet će se zapravo preliti iz malih u velike trgovine.

Nedjeljna potrošnja kod malih trgovaca se neće prebaciti na ponedjeljak i subotu, kako tvrdi vlada, nego na velike trgovačke lance. Dobar primjer tog efekta je lockdown za vrijeme pandemije, kada se potrošnja iz trgovina prelijevala na benzinske postaje i kioske.

To je sasvim protivno slobodnom tržišnom natjecanju i direktno se protivi članku 49. Ustava Republike Hrvatske, u kojem piše da "država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu". Ne samo da se zabranom rada nedjeljom gazi taj dio Ustava zbog velikog broja iznimki nego se i unutar same djelatnosti trgovine na malo uništava jednak pravni položaj poduzetnika na tržištu.

Vlada manipulira statističkim podacima

Vlada manipulira i podacima o prometu po danima u tjednu. U Nacrtu konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini navodi se da najveći tjedni promet trgovine na malo ostvaruju subotom i petkom.

To je, pak, statistička manipulacija jer ne uzima u obzir da neki trgovački lanci već sami od sebe ne rade nedjeljom. Zbog toga ispada da je nedjelja dan s najmanje prometa u trgovini na malo (7.89 do 9.50 posto), što je statistička iluzija uzrokovana time što dio trgovačkih lanaca uopće ne radi nedjeljom.

Priznaje se kako je promet nedjeljom puno veći kada se eliminiraju trgovački lanci koji vlastitom odlukom ne rade nedjeljom, pa je tako za velike trgovačke lance nedjelja drugi dan u tjednu po prihodima. Iz toga proizlazi da je nedjelja jako važna za promet i da ljudi taj dan preferiraju za kupnju.

Podaci o nacionalnoj ekonomskoj politici prikupljaju se na nepouzdan način

Spominje se i da, prema anketi koju je 2020. provela agencija Ipsos na temelju terenskog anketiranja 1000 osoba, 72 posto ispitanika uglavnom ili u potpunosti podržava zabranu rada nedjeljom. U 2022. je postotak pao na 63 posto.

Prva i osnovna stvar koja je oko toga problematična je činjenica da se podaci o nacionalnim politikama prikupljaju terenski, anketiranjem od prolaznika do prolaznika. Poznato je da terensko anketiranje nije pouzdana metoda prikupljanja statističkih podataka, a sam način postavljanja i izrade pitanja može utjecati na rezultate.

Načinom postavljanja anketnog pitanja može se utjecati na ispitanika, ispitanicima može biti neugodno odgovarati na pitanja ako nisu anonimni, ujednačena distribucija ispitanika prema spolu, dobi i drugim karakteristikama je često narušena itd. Uglavnom se anketna istraživanja smatraju statistički upitnima i izbjegava ih se pri donošenju bitnih odluka, kao što je promjena državnog zakona.

Ljudi kažu jedno, a rade drugo

Velika je razlika između toga što ljudi kažu da preferiraju i stvarnog načina na koji se ponašaju. Analiza agencije GfK, koja je pratila stvarni promet i kupovne transakcije, pokazala je da u Hrvatskoj samo 2.6 posto kućanstava ne kupuje namirnice nedjeljom, odnosno od 1.52 milijuna kućanstava, koliko ih ima u Hrvatskoj, nedjeljom kupuje njih 1.48 milijuna.

Velika je razlika između onoga što ljudi tvrde da rade/ne rade i onoga kako se zaista ponašaju. Hrvati vole u anketama (pretpostavimo da su kvalitetne) izjavljivati da podržavaju zabranu rada nedjeljom, ali gotovo svi prakticiraju odlazak u trgovinu na taj dan.

To potvrđuje slutnju da građani Hrvatske neće prebaciti potrošnju s nedjelje na druge dane, nego će tražiti trgovine koje su otvorene. A kako smo objasnili, to najviše odgovara velikim trgovačkim lancima s većim brojem trgovina na malom području.

Nastavlja se serija loših ekonomskih politika

Kao i većina stvari u Hrvatskoj, zabrana rada nedjeljom uvodi se uz loše argumente, bez temeljite analize učinaka, bez temeljitog savjetovanja s onima na koje će politika djelovati. Politika koja će imati dalekosežan ekonomski utjecaj i za koju većina ekonomista smatra da nikome neće koristiti donosi se bez ikakvog konzultiranja sa strukom.

Jedinu analizu s ekonomske strane samoinicijativno je napravio ekonomist Vuk Vuković, ona pokazuje da se radi o kolosalnoj pogrešci. Tipično za institucije Hrvatske, jedan stručnjak napravio je kvalitetniju analizu u svoje slobodno vrijeme nego svi državni birokrati kojima je to posao.

Nema veze, nagledali su se građani Hrvatske i gorih politika pa su preživjeli. Doduše, jako puno ih je zbog promašenih ekonomskih politika našlo zaposlenje, nov život i sreću u drugim državama EU, ali to nikad nije sprječavalo političare u Hrvatskoj da povlače loše poteze, piše Index.