Ivan Habulin, predsjednik Udruge mladih antifašista Zagorje: "Fašizam ima tisuću lica"

Prema nekim razmišljanjima, današnjem duhu vremena ne odgovara dihotomija fašisti-antifašisti. Je li anakrono danas govoriti o 'antifašističkoj borbi'?

Habulin: Danas neki pojedinci pokušavaju manipulirati ljudima, prije svega mladima, te im nastoje ustaške simbole, znakovlje i parole plasirati kao ikonografiju i retoriku domoljublja. Mladi ljudi željni bunta, lako nasjedaju na primitivne pokušaje tih istih ljudi, kojima je cilj ustaštvo promicati kao ljubav prema domovini! Nitko tko je pod tim istim znakovljem i simbolima zatvorio, mučio i na kraju pogubio na tisuće i tisuće nevinih ljudi ne može se nazivati domoljubom, a režim koji je poklonio svoj teritorij, a samim time i njegove žitelje okupatorima, sasvim je suprotan od bilo kakve ljubavi prema toj istoj domovini! Danas, u 21. stoljeću i 65 godina nakon pobjede antifašizma smatram da je krajnje neprimjeren pokušaj rehabilitacije ustaštva odnosno promicanje neofašističke i neonacističke propagande! Da, slažem se s vama, žalosno je da i danas treba promicati vrijednosti koje su davno obranjene, al' na žalost nužno je!

Profašistički simboli i preblago rečeno 'koketiranje' s fašizmom postala su u nas opća mjesta. Kako bi se vlast trebala postaviti prema ljudima koji se često 'kite' simbolima najgoreg zla koje je zadesilo čovječanstvo?

Habulin: Jedan od razloga osnivanja antifašističkih udruga danas upravo je taj, jer inertna i nadasve nezainteresirana vlast za tu problematiku, zatvara oči pred pokušajem revitalizacije, za hrvatsku povijest sramotne ideologije koja je glavno uporište temeljila na mržnji prema svima koji nisu bili njima odgovarajuće vjere, rase, narodnosti ili su se usudili razmišljati drukčije! Dapače, neki članovi te iste vladajuće garniture posjećuju koncerte gdje se šire poruke mržnje i rasizma. Samim time, usudio bih se reći, ne samo da se ne bore protiv tog oblika primitivizma već ga i toleriraju, a uz to i slušaju nadasve lošu glazbu. Smatram da vlast treba jasno i bez zadrške osuditi svaki oblik neofašizma odnosno neonacizma i što je najvažnije početi sankcionirati promicatelje istih, jer na posljetku Vlada je predstavnica svih građana ove zemlje.

Nekim čudom, sa simbolima ustaškog režima može se ponekad dovesti i donekle nedovoljan odmak Crkve od zbivanja tijekom prošlog rata i poraća. Kako je to moguće i kako gledate na govor kardinala Bozanića koji se konačno odvažio kročiti u Jasenovac? Je li se trebao ispričati?

Habulin: Ne bih želio generalizirati, te katoličku crkvu, ponajprije iz doba drugog svjetskog rata etiketirati kao bliske ustaškoj vlasti, jer iz pouzdanih povijesnih saznanja znam da su mnogi katolički svećenici spoznali svo zlo ustaškog režima te ga već i tad osudili zbog čega su i mnogi nastradali. Ali za razliku od njih mnogi svećenici iz tog vremena nisu skrivali, a poneki ni danas ne skrivaju simpatije prema ustaškom režimu. Stoga smatram kako se kardinal Bozanić trebao ispričati u ime Katoličke crkve za sve one svećenike koji su svojim djelovanjem pomagali i promicali ustaški režim. No bojim se kako u tom posjetu nije bilo previše istinske sućuti prema žrtvama, već da je to prije svega politički motiviran posjet. Zastajanjem na pola puta do Kamenog cvijeta te okretanjem i odlaskom, kardinal Bozanić odaslao je meni neshvatljivu poruku te manjak iskrene sućuti prema svim žrtvama tog stravičnog logora.

Koji su danas pojavni oblici fašizma? Tko su ti koji se usude izgledati i misliti te govoriti 'crno'?

Habulin: Fašizam danas nažalost ima tisuću lica te se pojavljuje u svim sferama našeg društva, a manifestira se ponajviše u skupinama mladih i neinformiranih ljudi na ulicama, stadionima, koncertima… Fašizam se danas pojavljuje prije svega kod izmanipuliranih mladih ljudi. Nažalost, te iste mlade ljude nitko ne informira o svim zločinima koji su počinjeni pod tim istim simbolima koje nose na majicama, torbama ili ih ispisuju u obliku grafita po pročeljima zgrada. Danas se antifašizam pokušava izjednačiti sa komunizmom i samim time ga označiti kao nešto protuhrvatsko, a time se ostavlja velik prostor pojedinim primitivnim manipulatorima koji taj prostor koriste za promociju trule ustaške ideologije. Danas se bez imalo susprezanja i bojazni od javne i ponajprije državne osude koketira s ustaštvom, antifašizam koji je duboko utkan u fundamente naše državnosti pokušava se strpati u zaborav, a njegove vrijednosti na kojima počiva cijeli civilizirani svijet minorizirati.

Smeta li vas kada se antifašizam i fašizam kod nas poistovjećuje samo s ustašama i partizanima?

Habulin: To poistovjećivanje nije slučajno, a razlog takve komparacije je veoma jednostavan. Smatram da bi se povjesničari trebali ozbiljno zapitati kakve to knjige plasiraju u hrvatske škole učenicima? Naprosto je nevjerojatno da se takve usporedbe danas događaju. Ja, a duboko vjerujem da i ostale članice i članovi iz udruge, antifašizam ne vežu niti bi ga ikad vezali uz bilo kakvu ideologiju. Antifašizam je prije svega pokret koji ne poznaje razlike između ljudi, ne zna za granice, nema narodnost ni politički predznak, a mi kao antifašistkinje i antifašisti dužni smo boriti se protiv bilo kakvog oblika diskriminacije i mržnje te smatram da nas to čini istinskim i pravim domoljubima.

Povijest pišu pobjednici. Tko je revidirao povijest nakon tzv. demokratskih promjena ranih '90. godina? Čega su oni pobjednici?

Habulin: Nažalost, i ja sam bio svjedok pokušaja revidiranja povijesti jer sam i sam tih godina sjeo u školsku klupu te po prvi put otvorio povijesni udžbenik. Tada naravno još nisam znao što je prava istina već sam smatrao da knjiga uvijek pruža točne i vjerodostojne informacije. Naravno s određenim vremenskim razmakom shvatio sam da mnogi povijest pokušavaju interpretirati na svoj način i da je baš njihovo sagledavanje povijesnih događanja točno. Tih godina svatko si je davao za pravo da prekraja povijest prema svom nahođenju te da ima pravo mijenjati povijesne činjenice. No, to je bilo ratno vrijeme i na neki način mi je shvatljivo da su mnogi samozvani povjesničari dobivali legitimitet da nama osnovnoškolcima nametnu svoju iskrivljenu verziju povijesti. Ono što danas iz svog kuta gledišta mogu zaključiti, nakon što sam tijekom školovanja bio izložen raznim tumačenjima povijesti, je da sam ponosan što živim u zemlji koja je bila, a i danas je na pobjedničkoj, antifašističkoj strani.

Koji su ciljevi udruge i kako ćete ih provoditi? Kakav je interes i odaziv te tko su ti mladi koji se žele aktivno uključiti u rad?

Habulin: Prije svega iznimno sam ponosan na činjenicu da smo formirali Udrugu mladih antifašistkinja i antifašista-Zagorje te da već sad brojimo preko dvadeset članica i članova. Moram napomenuti kako me iznimno obradovala potpora koju smo na osnivačkoj skupštini dobili od župana Siniše Hajdaša-Dončića, njegove zamjenice i predsjednice SDP-a KZŽ gđe Sonje Borovčak, saborskog zastupnika i gradonačelnika grada Zaboka, gospodina Hanžeka, gradonačelnika Oroslavja, gospodina Tuđe, a posebno me obradovao dolazak i podrška dr. Vesne Čulinović.Konstantinović, predsjednice SABA Hrvatske. Iskoristit ću ovu priliku da se zahvalim na velikoj podršci i pomoći gospodinu Borisu Blažiniću i Mišku Baliji iz Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista KZŽ-a. Na osnivačkoj skupštini svi smo se obvezali da ćemo prije svega promicati toleranciju i solidarnost te da ćemo reagirati na svaki oblik diskriminacije. Cilj nam je privući što više mladih ljudi da se aktivno uključe u rad Udruge kako bi učinkovitije i glasnije promicali antifašizam i sve vrijednosti koje on zastupa.

Razgovarala: Ljiljana Pavlina