Ivanković: "Zagorje je Bogom dani kraj"

Razgovarao: Drago Lončar

Već oko 15 godina stanovnik našeg Zagorja je i Nenad Ivanković, novinar, publicist i političar. Kupio je i uredio staro zagorsko imanje u Strmcu kod Stubičkih Toplica, i kako sam kaže, veći dio tjedna tijekom cijele godine provodi u Zagorju koje sve više smatra svojim prvim domom.

Na imanju ima i staru staju, ali kravu još nije kupio, pa smo sir i vrhnje na koje nas je pozvao ipak morali kupiti na tržnici u Zaboku.

Što zapravo ljudima želiš reći propagirajući zagorski sir i vrhnje i boreći se na taj način protiv Europe?

Europsku problematiku ljudima sam želio približiti kroz one dnevne, najobičnije stvari s kojima se svakodnevno susreću. U Njemačkoj je svako četvrto jaje zaraženo salmonelom. Dosta sam dugo živio u Njemačkoj, pa sam se jednom prilikom zarazio tom bolešću i zamalo umro. Kada su Nijemci shvatili da su njihova jaja zapravo vrlo loše kvalitete, počeli su kokoši hraniti prirodnom hranom i pustili su ih da se pasu. No, i ta jaja, ali i meso kokoši, bilo je zaraženo dioksinom jer su i njihov zrak i zemlja zagađeni. Zagorje nije kontaminirano s otrovima, pa ga onda treba i sačuvati. S tog stajališta treba gledati na tunel i na razvoj Zagorja. Ovim primjerom želim zapravo reći da su naši standardi u prehrani puno bolji nego europski. Naše je voće i povrće puno zdravije, pogotovo u Zagorju gdje se sve proizvodi na ekološki način. S tog stanovišta Zagorje je danas oaza zdravlja i čistoće gdje bi ljudi, po meni, trebali dolaziti da se odmore. S perspektive ekološke čistoće Zagorje bi svojom proizvodima na tržištu u Europi moglo postići veliku cijenu s obzirom da su zagorski proizvodi nezagađeni.

Jesi li ikad bio na pravom zagorskom ili slavonskom kolinju?

Na 'mesarama' sam bio možda i više nego pojedini Zagorci. Naime, moja majka je iz Ludbrega i ja sam kao mali često bio na 'mesarama' po Podravini. Kad jednom uđemo u Europsku uniju takva kolinja će nestati jer će Unija nametnuti takve uvjete koje običan čovjek neće moći ispuniti. Isto tako gradnja kuće bit će puno teža jer će razne dozvole puno više koštati. Za gradnju kleti bit će potreban nacrt, a arhitekt u Europi danas košta i do 50 tisuća kuna.

Kakva je zapravo gospodarska perspektiva Zagorja?

Zagorje se treba razvijati u ekološko-turističkom smislu. Zagorje ima šanse da bude mali, turistički raj. S jedne strane ono je komplementarno s vrijednostima koje pruža Jadransko more, s tim da u Zagorju turistička sezona može čak i dulje trajati. Osim toga, Zagorje ima i toplice, pa se može i s te strane razvijati. Krapinske, Tuheljske i Stubičke toplice bi trebalo povezati i stvoriti «brand»,

Bio si dopisnik Vjesnikove kuće u Njemačkoj. Zar nosiš loše uspomene iz tog vremena?

Živio sam i radio u Njemačkoj deset godina i bio sam dobro integriran u taj sustav tako da znam kako se zapravo u toj Europi živi. Čak sam prvi u Hrvatskoj dobio i najviše njemačko odlikovanje za svoj novinarski posao tzv. križ za zasluge. Osim toga moje dvije sestre žive u Švicarskoj. Jedna od njih je udata za bogatog Švicarca, a obje imaju djecu. Neki od njih su čak tu u Hrvatskoj i studirali. Ja sam recimo kao student radio u Švicarskoj. U Europi ima puno dobrih stvari, no ja nikad više tamo ne bih htio živjeti jer su tamo jako loši socijalni odnosi. Ta dinamika rada i života ubija dušu u čovjeku. Ona ti ne da se opustiš, da s prijateljima popiješ gemišt u miru. Ljudi puno više teže k materijalnom, a kad čovjek dostigne jedan pristojan standard osjeća se prazan i izgubljen. Upravo zbog toga sam ja za to da stvorimo jedan kvalitetan život u Hrvatskoj i da sačuvamo tradicijske vrijednosti. Hrvatska ima svoju duhovnu i socijalnu tradiciju, kod nas su odnosi među ljudima puno bolji i na kraju krajeva puno ljudskiji.

Zagorski sir bolji je od njemačkog

Znači, mi u Zagorju živimo bolje nego Nijemci, samo to ne znamo?

Postoji nešto u politici što se naziva psihologija siromaštva. Ne možemo reći ljudima da dobro žive, ako znaju da ne mogu platiti račune, da je recimo benzin sve skuplji. Sigurno da je u Hrvatskoj puno siromaštva i da je puno ljudi bez posla. To je sramota Hrvatske. Isto tako, kad naš čovjek dođe iz Njemačke s dobrim autom, ljudi koji su do jučer ovdje bili njegovi susjedi loše se osjećaju i pitaju se zašto oni nemaju više. Oni ne znaju što je taj čovjek trebao sve napraviti da zaradi taj auto. Iako ljudi loše žive danas skoro svaki Zagorac ima svoj krov nad glavom, dok recimo u Velikoj Britaniji samo 12 % ljudi ima svoju nekretninu. Zagorci jedu kvalitetno meso i povrće koje sami uzgoje. Ljudi su zbrinuti i kad netko ostane bez posla. Tu su roditelji ili prijatelji da ti pomognu.

Treba li Zagorju tunel ispod Sljemena?

Kada na taj problem gledam iz perspektive mojeg stanovanja u Zagrebu, onda sam za gradnju tunela. Vrijeme putovanja do moje vikendice u Zagorju značajno bi se smanjilo. Veliko je pitanje što bi zapravo gradnja tunela pozitivnog donijela Zagorju, jer ono je na neki način zapravo Medvednicom zatvoreno i sačuvano. Zagorje je sačuvano kroz način života koji je puno prihvatljiviji nego u nekom velikom gradu. U Europi oko 65 tisuća ljudi umire od posljedica zagađenja. Pitanje je što bi se dogodilo sa Zagorjem da se sada prokopa taj tunel kroz Sljeme.

Kako ćemo sami živjeti ako ne uđemo u Europsku uniju?

Najbolji su primjer dobre povezanosti s Unijom, kakva bi i nama odgovarala, Švicarska i Norveška. Oni s Unijom imaju tzv. privilegirano partnerstvo. Danas predsjednik Češke, Vaclav Klaus oštro napada europski ustav. Po njemu je europski ustav taj koji će upropastiti i Europu i narode u Europi. Neki političari kažu da ako ne uđemo u ujedinjenu Europu, da ćemo biti u izolaciji. To naprosto nije točno. Mi ćemo otvoriti svoja seljačka domaćinstva, svoje toplice koje bi trebali učiniti privlačnim tim Nijemcima, Austrijancima itd. Ne možemo dopustiti da nam Europa propisuje kakvu ćemo vodu piti. Dakle, cijela poanta je u tome da mi možemo itekako dobro surađivati s Unijom, a da u nju zapravo ne moramo ući.

Kako to da mi Zagorci nemamo baš utjecaja na vlast u Zagrebu, nemamo svoj lobi?

Zna se da Dalmatinci i Hercegovci u Zagrebu imaju svoj lobi. Nekad se govorilo da je Zagreb druga prijestolnica Dalmatinaca. Postoji i jedan stvoren stereotip o Zagorcima koji je pogrešan. Domovinski rat je pokazao da su oni zastarjeli i netočni. Čak je i general Gotovina rekao da boljeg vojnika od Zagorca ne možeš naći. Dok su Dalmatinci eksplozivniji, generali bi rekli da su oni za probit' frontu, a Zagorac je taj koji će je zadržati. Kad se Zagorac odluči i krene, mogu padati i granate kraj njega, on i dalje ide naprijed. Zagorci su u ratu pokazali jednu fantastičnu psihološku volju, a osim toga oni su veliki patrioti.

Zagorje je raj na zemlji tvrdi Nenad Ivanković

Što bi Nenad Ivanković prvo učinio da postane zagorski župan?

Smatram da pravi političar ne može ništa napraviti ako nema jasnu viziju. Ja bih u Zagorju izašao s jednom jasnom razvojnom vizijom. Predložio bih da se gospodarstvo temelji na onim djelatnostima koje su za Zagorje specifične i prepoznatljive. Usmjerio bih Zagorje u smislu razvoja usluga. Zagorje treba postati mjesto u kojem će se pružati usluge. Zagorje je raj na zemlji i ono mora postati «brand». Ono što je Dubrovnik za Dalmaciju to Zagorje mora postati za središnju Hrvatsku. Ako ja kao rođeni Zagrepčanin vidim koliko Zagorje vrijedi, i ako se u njemu osjećam deset puta bolje nego u svojem rodnom gradu, onda sam siguran da ta kvaliteta u Zagorju itekako postoji. Ne samo da su voda i zrak kvalitetniji, nego su i socijalni odnosi u Zagorju puno bolji. Zagorje je Bogom dani kraj. Jedan od primjera je i Belec. Za mene je to najljepša barokna crkva u Hrvatskoj. Ne vjerujem da od 150 tisuća Zagoraca ne postoji jedan koji je sposoban i koji će znati pokrenuti gospodarstvo u njemu.

Postupa li Gotovina ispravno, ne predajući se Haagu?

Slučaj Gotovina je jako složen i kompleksan problem. On ima svoju pravnu, moralnu i političku dimenziju. Mislim da je slučaj Gotovine najbolji pokazatelj realnosti u Europskoj uniji. Jedan je biskup rekao da onako kako te tretiraju kad si pred vratima, budi siguran da će te tako tretirati i kada uđeš. I to je zapravo jedna velika istina. Nije pravedno da se danas hrvatska Vlada poziva na pravnu državu i na taj način poziva Gotovinu da se preda, kada se zna da su i jedna i druga Vlada kršile propise te iste pravne države. Ja mogu govoriti o pravednosti u Gotovininom slučaju, a to da li je on ispravno postupio to je ono što je njegov stav i odluka, te ja kao njegov prijatelj o tome ne mogu suditi.

Bio si Tuđmanov miljenik. Kakav stav imaš danas prema prvom predsjedniku?

Imao sam prisan odnos s Tuđmanom i vrlo često smo razgovarali u četiri oka. Ja i danas smatram da je Tuđman veliki čovjek i veliki Zagorac. Bez obzira što mu ljudi u njegovoj generaciji zamjeraju puno toga, on će uvijek ostati za mene veliki čovjek. Stvaranjem države, diplomacije, policije ni iz čega dogodile su se i neke pogreške. Velikih propusta bilo je u pretvorbi i privatizaciji i ljudi zbog toga lošije žive. Sigurno da danas ima onih koji se ljute na njega, ali ja ne bih bio čovjek kad bi ga se odrekao.

Znam da si oduvijek bio zaljubljenik u sport, a posljednjih godina baviš se i boksom. Čak si imao i svoj klub. Kako bi prošao da se sukob s Aleksandrom Stankovićem nakon televizijskog pretvorio u boks meč.

Mlađi je i također trenira boks?

Zar izgledam starije od njega? Tjedno treniram boks nekoliko puta, a uspješno spariram bivšim hrvatskim prvacima u raznim kategorijama. Ubio bih Boga u njemu!

Izvor: Zagorski list