[IZNIMNO TALENTIRAN] Krapinčanin Martin Grđan prava je glumačka nada

Kvarnerska metropola, grad Rijeka, iduće će godine biti Europska prijestolnica kulture. U velikom i raznolikošću bogatom mehanizmu predstavljanja kulture i portretiranja Rijeke, jedan od kotačića bit će i Krapinčanin, Martin Grđan, sada student druge godine diplomskoga studija glume. Najmlađi koji kuca na vrata Talijinih dvora, koja je smatrana i božicom muzike, plesa i pjesme. To će reći kako će dogodine imati i diplomu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci i tako povećati zagorsku obitelj visokoobrazovanih glumaca, koja traži mjesto, ali i svoju afirmaciju, u našem konkurencijom bogatome glumačkom svijetu.

No, mlađahni Grđan, sin inženjera strojarstva Slavena, zaposlenoga u OMCO-u, i Renate, laboratorijske tehničarke u krapinskome Domu zdravlja, već je zakoračio na profesionalnu kazališnu pozornicu. I to onu riječkoga HNK Ivana pl. Zajca, na kojoj je 17. svibnja sudjelovao u premijernoj izvedbi predstave „Leica format“. Ansambl hrvatske drame u suradnji sa studentima glume i medija Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci pripremili su zanimljivu predstavu prema istoimenom romanu Daše Drndić, predstavljenu sa sloganom „Rijeka u predstavi - predstava o Rijeci!“. Potkraj travnja u RI Teatru glumio je u komediji apsurda „Koza, ili tko je Silvija“ američkog dramskog pisca Edwarda Albeeja – najpoznatijeg po drami »Tko se boji Virginije Woolf?«. Dobra kritika nije ga zaobišla, spominjući kako su „glumački solidni Emir Mulalić kao Martin i Martin Grđan u ulozi Roka“.

Šerbedžijin student

- Emir je Banjalučanin, moj „cimer“ s kojim dijelim podstanarstvo. Ove godine završava studij glume – kaže Martin kojemu su prve tri godine studija profesori bili ovogodišnji dobitnik Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo, ugledni glumac Rade Šerbedžija i njegova supruga Lenka Udovički. Sada njegov razred vode Damir Orlić i Jelena Lopatić, oboje sa zagrebačkim diplomama, što nam je „šlagvort“ za pitanje kako to da ne studira na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti?

- U Zagrebu sam dvaput bio na prijamnom ispitu. Jedanput za preddiplomski i drugi put za diplomski studij. Za prvi pokušaj nemam negativnih misli, a za drugi mi je žao što se nisam bolje pripremio. Zadovoljan sam u Rijeci. Do sada sa ispitima nisam imao većih problema. Teoretske predmete manje volim, pa zahtijevaju veći napor od praktičkih – odgovara.

Martin je završio četverogodišnju strukovnu školu za komercijalista u Krapini. Gluma mu je konstantno bila prisutna u životu, ponajprije kao izvor zabave u trenucima dosade. Ozbiljnije ga zaintrigirala početkom srednjoškolskog obrazovanja, kada je u dramskim skupinama sa vršnjacima počeo raditi skečeve, improvizacije i predstave. - Meni je ljepota glume u tome što rad na karakteru nikad ne prestaje, priča nikada nije savršeno ispričana, a svaka se slika uvijek iznova - slika. Gluma se mijenja, kao što se i čovjek mijenja kroz život '. Nikada nije ista. Privlače me ti životi koji mi prolaze kroz glavu, neprestana preispitivanja sebe, promatranje drugih i odgovornost koja dolazi uz sve to - obrazlaže Martin koji je treće dijete svojih roditelja, odnosno drugi sin. Najstariji je Nikola (28), godinu mlađa od njega je Ana (27), a najmlađi je Petar (16).

Upala gušterače

Sve sam rjeđe s obitelji u Krapini koja me neprestano uči, voli i uzdržava, premda nisam zahtjevan. Možda malo razmažen. Kako imamo vikendicu u Portu kraj Malinske, odvezem se busom na Krk, do bake Biserke i djeda Dragutina, koji tamo često borave za lijepa vremena. Studentsku menzu tada zamijeni bakina kuhinja- kaže Martin koji je još u fazi oporavka od upale gušterače, što nije bezazleno. Naime, platio je danak načinu i tempu studentskog života u Rijeci.

- Živio sam preaktivnim životom, nepravilno se hranio, dugo ne bih jeo pa bih se potom prejeo, mnogo sam izlazio…što je sve pridonijelo neugodnoj bolesti – priznaje Martin koji je zbog bolesti morao otkazati i jedan projekt u riječkome HNK. Poslije tromjesečnog mirovanja polako se vraća omiljenom sportu. Ponajprije tjelovježbi, zatim trčanju, košarku još ne igra tako da će trice malo pričekati, a tome dodaje sviranje bubnjeva, pjevanje i repanje. Fan je rap muzike. Sklon je i pisanju.

- Uglavnom riječi koje se rimuju. Često vulgarne i neumjesne šale na svoj i tuđi račun. Nije bog zna kaj, ali služi svrsi“ - kaže budući glumac koji bi volio raditi na filmu. Takvu priliku tek čeka.