JEDINA U HRVATSKOJ: Tvrtka iz Zagorja proizvodi konzerve za slane inćune za generala Gotovinu

Tvrtka Vladimira Pugara iz Huma Bistričkog jedina u Hrvatskoj proizvodi limenke, odnosno kante za usoljene inćune koji su hit na europskom i svjetskom tržištu. Trenutno rade za tvrtku Pelagos u vlasništvu generala Ante Gotovine, a godišnje proizvedu od 200 do 250 tisuća komada takvih limenki.  Limenke za inćune koje se proizvode u zagorskoj radionici idu kompletno za izvoz i to za talijansko tržište.

- Ta se prehrambena limenka sastoji od bijelog lima koji je za prehranu. Debljine je 0, 38 mm i u takvu limenku stane pet kila inćuna, a pakiraju se samo inćuni prve klase. Riječ je o velikoj ambalaži i pakiranju inćuna koji se distribuiraju u hotele, restorane, bolnice, a potražnja na europskom i svjetskom tržštu je takva da ni nema dosta inćuna koliko ih se može prodati - govori nam vlasnik Vladimir  Pugar, koji se između ostalog bavi i proizvodnjom  druge limene ambalaže za kemijsku i prehrambenu industriju,  proizvodnjom čeličnih konstrukcija, ograda, specijalnim zavarivanjem i strojnom obradom.  Proizvode i za njemačko tržište, za naša dva Končara te za hrvatsku kemijsku industriju.

Lim od kojeg se proizvode limenke za pakiranje usoljenih inćuna naručuje iz Srbije i Italije, jer ga kod nas nema. Nakon što stigne narudžba, vozi se u Rijeku na lakiranje i onda natrag u Zagorje u radionicu. Sezona lova inćuna kreće od ožujka i traje do srpnja, tako da u obrtu Pugar kroz zimu rade zalihe da na proljeće ne bude gužve jer je potražnja velika. Zadovoljni su kupcima i naplatom na vrijeme, što je danas rijetko. Pugar ukupno zapošljava 20 ljudi, a u planu je i gradnja nove hale. Jedan od problema koji ga muče, i to ne samo njega nego  i druge kolege iz metalske branše je nedostatak bravara i strojobravara na tržištu. Jednostavno ih, kaže, nema.

-  Mi ne školujemo  strojobravare, mi smo naše školstvo uništili.  Kaj misle da budu kompjutori varili? Ono malo bravara kaj se školuje, ostaje u obiteljskoj firmi. Mi smo u zadnje vrijeme zaposlili dva radnika od 55 godina, dakle, s iskustvom i kad oni odu u mirovinu, ako se nešto ne promijeni mi više nemamo školovanog kadra. Ne shvaćam kako to država ne shvaća –pita se Pugar, koji ima obrt već 30 godina, od 1986. godine.

U to je vrijeme, prisjeća se, bilo daleko bolje nego sada. -Tada je porez bio 12 posto za sve. A sve kaj nisi mogel naplatiti,  rješavalo se drugačije. Račun si dao na Općinu i oni su riješili porez. Danas nama država na zasluženih 100 kuna uzima skoro 70. PDV na zaposlene, nezaposlene, mirovinsko, zdravstveno, Hrvatske vode, Hrvatske šume, hrvatsko ono, hrvatsko ono... Obrtnička komora, koja ne znam za što služi...., cestarina je skupa. A priče ove i one Vlade da su pokrenuli gospodarstvo su gluposti. Nitko nije niš napravil niti nigdar ne bu. Ja se borim cijelog života,  počeo sam od nule, s jednim strojem da bi sada imao oko  60. Zapao u krizu, imao kredit, morao poslati radnike na burzu. Sada je to, hvala Bogu, iza nas. Radimo i odlučio sam raskinuti sa svim neplatišama i tako savjetujem drugima  - zaključio je Pugar.