KAMO ZA MARTINJE?

Legenda o sv. Martinu, na čiji se imendan mošt krsti i postaje vino, seže u 4. stoljeće kada je sam Martin i živio. On je, prema legendi, bio rimski legionar koji je bio veliki ljubitelj vina. Školovao se u Francuskoj, u školi svetog Hilarijusa te je trebao postati kršćanski biskup. No Martin to nije želio. Na dan imenovanja, kako priča legenda, Martin je odlučio napraviti baš sve da se ono ne dogodi. Među ostalim, Martin se sakrio u gušćak, ali su ga guske svojim gakanjem odale te je Martin na kraju ipak postao visoki crkveni dostojanstvenik. Unatoč funkciji koju je dobio, Martin nije prestao štovati vinsku kapljicu.

Martinje je vrlo važan događaj za svakog vrijednog vinogradara, ali i za sve ljubitelje dobre kapljice. Na taj dan, s 10. na 11. studeni mošt se i službeno pretvara u vino. Danas se Martinje njeguje kao narodni običaj uz bogat stol domaće hrane, pjesmu i glazbu. Običaj je to koji se danas vrlo intenzivno njeguje na području Zagorja i u Slavoniji dok u Dalmaciji i Istri ta tradicija nije zaživjela. Legenda o sv. Martinu, na čiji se imendan mošt krsti i postaje vino, seže u 4. stoljeće kada je sam Martin i živio. On je, prema legendi, bio rimski legionar koji je bio veliki ljubitelj vina. Školovao se u Francuskoj, u školi svetog Hilarijusa te je trebao postati kršćanski biskup. No Martin to nije želio. Na dan imenovanja, kako priča legenda, Martin je odlučio napraviti baš sve da se ono ne dogodi. Među ostalim, Martin se sakrio u gušćak, ali su ga guske svojim gakanjem odale te je Martin na kraju ipak postao visoki crkveni dostojanstvenik. Unatoč funkciji koju je dobio, Martin nije prestao štovati vinsku kapljicu. Prema legendi, upravo je biskup Martin uveo ceremoniju krštenja mošta, odnosno Martinje, koja se do tada smatrala isključivo poganskim običajem. “Dok Martin dojde v pol noč na vrata, mošt bu čist kak nebe bez oblaka... Krstil bu mošteka, ime mu Vinček dal, mnogi bu pajdaš radi njega v klancu ili v grabi zaspal”, jedan je od stihova koji se u Hrvatskom zagorju izgovara prilikom Martinja. U ceremoniji krštenja mošta u zagorskim klijetima i podrumima neizbježne su uloge: domači, stoloravnatelj,vinotoča, gospon sudec, kum mladom vinu, i na kraju biškup sa svojom svitom bez kojih se taj posel ne more zabaviti. Svi prisutni u ceremoniji “kršenja mošteka” oslovljavaju s “pajdaš” i” pajdašica”, te kako je svaki sa svakim na 'ti'. Na 'vi' je samo jedna osoba u cijelome društvu,a to je gospon sudec. Na taj se dan, na druženjima, uglavnom jede guska s mlincima. Upravo se ta perad priprema i jede zbog anegdote iz legnde koju smo spomenuli, a govori da se Martin sakrio u gušćak da ne bi bio imenovan za biskupa. Često se spravlja i kiselo zelje i kiseli buncek te tradicionalne slastice. U našoj, Krapinsko – zagorskoj županiji postoji i kapelica čiji je zaštinik sveti Martin. Riječ je o kapelici svetog Martina u Bojačnom iz 17. stoljeća, u općini Zagorska Sela gdje se već niz godina redovito održava županijska proslava Martinja. Sveti Martin zaštitnik je Francuske, vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, izlječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka, Švicarske papinske garde te mnogih mjesta u Europi uključujući Beli Manastir, Dugo Selo i Virje.