Karikaturist Nik Titanik: 'Kolinda je prigovorila da joj crtam preveliki dekolte'

Zagorje.com: Mali broj ljudi u Hrvatskoj zna tko je Nikola Plečko, ali Nik Titanik je poznat i vrlo popularan karikaturist. Kako je nastao taj vaš pseudonim, odnosno, to vaše umjetničko ime?

Nikola Plečko: Kako mi je Nikola ime, svi su me oduvijek zvali Nik. Za vrijeme studija, ekipi s kojom sam se tada družio, bilo je fora stavljat još neki dodatak na moje ime, kao nastavak, a da se rimuje s Nik. I oni su to mijenjali, onako, prema potrebi, pa sam za njih povremeno bio Nik Gubitnik, Nik pobjednik, Nik ovo, Nik ono, a kako je u to vrijeme, 1997. godine, bio hit film Titanic, onda su mi dodali taj nastavak, Nik Titanik. To se tak nekak 'primilo' i ostalo za stalno, odnosno, to mi je postao nadimak. Nije više bio Nik, nego Nik Titatnik. Ostao je samo taj, bez drugih nastavaka. I kad sam se počeo baviti političkom karikaturom, negdje 2000. ili 2001., radeći za Monitor, Nedjeljni Vjesnik, nešto manje za Večernji list i Slobodnu Dalmaciju, onda sam se potpisivao s Nikola Plečko. No, razmišljao sam o tome da moram imati neki pseudonim i odlučio sam se za taj svoj dotadašnji nadimak. Bili su to neki počeci interneta u Hrvatskoj, Google se tek pojavio i zaista sam razmišljao, nek bude Nik Titanik, jer će sigurno puno ljudi ići pretraživat popularni film Titanic, pa će se zeznut i napisat Titanik, sa slovom K i tako doći do moje stranice, jer ja sam tad već imao svoju web stranicu. Eto, i tako je nastao taj moj pseudonim.

Zagorje.com:  Od ranog djetinjstva bavili ste se crtanjem i slikanjem, a sudeći prema nekim vašim izjavama, čini se da baš niste u tome imali podršku roditelja?

Nikola Plečko: Pa znaš kaj, ne bi bilo lijepo kad bih rekao da nisam imao podršku. Imao sam ja podršku, ali su moji roditelji, da tak velim, "stara škola socijalizma". Znaš, to je ono: "Nema ti u tome kruha. Kaj buš ti s tim? Ti budeš lijepo završio škole, pa buš si našo neki posao, pa buš to radio do penzije, a onda kad budeš došao s posla doma navečer, malo buš si odmorio pa budeš si onda crto ak buš htio." To je bila politika mojih roditelja. Zato ja i nisam završio školu primjenjene umjetnosti koju sam htio, nego sam moro ić u PTT školu. Zato kaj su mi starci radili u HT-u i tad je bilo logično i običaj da se sva djeca školuju i zaposle u firmi u kojoj im rade roditelji. I završio sam PTT i poslije diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ali ipak sam se bavio i bavim se s onim čime sam htio.

Zagorje.com:  Vaš otac, djed i baka su iz stubičkog kraja. Pretpostavljamo da ste upravo zbog toga već u predškolskoj dobi počeli crtati neke scene Seljačke bune?

Nikola Plečko: Je, tak je, tak je. Ja sam cijeli život fasciniran sa Seljačkom bunom i uvijek se zezam da sam u jednom od prošlih života sigurno nekaj osto dužan u Stubici u šesnaestom stoljeću, odnosno 1573. Nekaj sam sigurno grdo zeznuo tad. Uglavnom, kao dijete sam uvijek crtal neke ratove, ratne scene i vojnike. I kad sam imao nekih četiri ili pet godina, napravil sam jedan crtež, još ga čuvam doma, koji je ono, baš Bitka kod Stubice. Naravno, crtano dječjim stilom, ali ima na tom crtežu skoro dvjesto likova. Dakle, to traje još od onda. S druge strane, strip je moja prva ljubav, pogotovo Alan Ford. I onda sam u srednjoj školi odlučio da se idem ozbiljino bavit stripom, po pravilima zanata, onako kako se to uistinu radi. To je bila prva polovica devedesetih. A kako sam išao u školu u koju nisam htio, niti me je zanimala ta elektronika, elektrotehnika, pa mi je bilo izuzetno teško i morao sam biti vrlo koncentriran i puno učiti da ju uopće završim, onda za vrijeme trajanja škole nisam crtao. Nego prek ljeta, za vrijeme praznika. Tak sam tri ljeta zaredom radio na stripu Seljačka buna. Pristupio sam tome ozbiljno, htio sam ozbiljne teme, pročitao sam povijesne knjige o Seljačkoj buni i dosta to proučavao. To je, dakle, bilo u srednjoj školi. Onda sam počeo crtati karikature pa sam taj strip zapostavio. Prošle su godine i 2019. sam rekao da moram konačno napraviti taj strip, ponovno sam sve proučavao i krajem 2019. izdao sam taj svoj strip "1573." i na taj način sam konačno sam sebi priuštio to zadovoljstvo.

Zagorje.com:  Uz strip, još jedan zanimljiv projekt u kojem ste nedavno sudjelovali kao ilustrator je slikovnica o vjetru, koju ste radili u suradnji s popularnim Zoranom Vakulom. O čemu je tu riječ?

Nikola Plečko: To je prva od dvanaest planiranih slikovnica s meteorološkim temama. Kao neki serijal. A sad, bumo videli, ko živ, ko mrtav, dal ćemo ga uspjeti do kraja izrealizirat. Velim, u planu je dvanaest slikovnica s time da svaka slikovnica obrađuje jednu meteorološku temu, a tema ove prve, koja je izašla sad u svibnju, je vjetar. U drugoj slikovnici, koja bi trebala izaći krajem ove godine, tema su oblaci. I onda idemo dalje.

Zagorje.com:  Osim crtanja stripa, karikatura i ilustracija, vi odlično radite i portrete. Zapravo, njih ste radili od samog početka, jel tako?

Nikola Plečko: Da. Osim crtanja, ja volim i slikarstvo. Posebno sam oduševljen s Vlahom Bukovcem. Tako sam još 1992. godine počeo raditi portrete u ulju, s pastelama, s voštanim bojama i kad sam vidio da bi se to moglo i unovčit, onda sam se time i bavio. Naime, kak je moj stari radio u pošti, a nekad su se sastanci održavali po birtijama, tak se on vidio svaki dan s milijun ljudi. I tak je jednom moj stari pričao svom poznaniku da ja crtam, da sam nacrtal kardinala Kuharića, a ovaj mu je reko da bi on to kupio, odnio na sajam u Mariju Bistricu i probao prodat. I on je to prek mog starog od mene kupio. Taman su se uveli oni hrvatski dinari i ja sam dobio 900 dinara. A to je meni bila lova s kojom sam godinu dana izlazil, kužiš. To je zbilja bila velika lova za mene. I tak je to krenulo. Onda sam počel tadašnje političare radit u olovci: Tuđmana, Mesića, Manolića, Valentića, Šuška, Izetbegovića, a prvi ozbiljniji angažman sam dobil 1994. u političkom tjedniku Danas, gdje sam objavljivao te portrete. I tak je to krenulo.

Zagorje.com: Kasnije ste se počeli baviti političkom karikaturom i do sad ste objavili oko 12 tisuća karikatura. Jeste li zbog svojih, nerijetko satiričnih karikatura, imali kakvih problema, neugodnosti ili prijetnji?

Nikola Plečko: Pa jesam. Imao sam nekih neugodnosti i prijetnji. Ne puno, ali bilo je toga. Evo, nedavno je isto bilo, nevezano uz politiku, kad sam objavio karikaturu u kojom sam komentirao Severinu i njene životne ljubavi. Neki ljudi su to shvatili kao da se ja šovinistički i seksistički rugam njoj, kako je ona imala puno partnera. A to uopće nije bilo tako. I onda su me napali sa svih strana, a uopće nisu skužili karikaturu. To je bilo svojevrsno "sprdanje" s njenom poznatom izjavom kojom ona svaku svoju novu vezu proglašava svojom životnom ljubavi, a ne na temu broja njenih partnera. No dobro. Najvažnije žene u mom životu znaju kakav sam i da nisam ni seksist, ni šovinist.

Zagorje.com:  Ono što ste već u javnosti spominjali jest i da su vam neki politički moćnici, indirektno, preko redakcija, davali do znanja da im se neke vaše karikature "ne sviđaju". Je li istina da je u redakciju "24 sata" stigao i svojevrsni službeni, pisani prigovor na jednu vašu karikaturu?

Nikola Plečko: Tako je. Iz ureda tadašnje predsjednice Kolinde stigao je prigovor. Zamestalo ju je..., a vidiš, sad bi me tu opet mogli proglasiti šovinistom i seksistom. Kvragu. Morat ću više pazit kad ću obrađivat takve teme. No, uglavnom, prigovorili su da joj radim preveliki dekolte. Takvu sam poruku dobio iz svoje redakcije. Da je njima to stiglo službeno. Znači, nikad to meni nije stiglo, nego redakciji. Uglavnom, prigovorili su da predsjednici crtam preveliki dekolte i da ih smeta kad joj radim lakirane nokte. Iskreno, na stranu sad političke preferencije i to, ali svatko normalan će reći da je Kolinda zgodna žena. Jel tak? Ja volim gledat zgodne žene, jednu takvu sam i oženil, a još više ih volim crtat. Onak, putene žene. Počevši od mog lika Štefice Jambreščak, pa do Kolinde. I u principu sam je nacrtal onak, finu, lijepu, putenu, seksi... a sad ak to nekom zvuči šovinistički i seksistički, onda to valjda i jesam, kvragu. No, velim, to je u tom nekom kontekstu zasmetalo, da li Kolindi, da li nekom od njenih savjetnika pa su spriječili da to uopće dođe do nje, mada sumnjam u to jer mislim da je to osobno nju zasmetalo. I onda sam dobio preporuku, odnosno, zamolbu da joj više ne ističem tako dekolte i da joj ne radim nalakirane nokte. No, kako god, ipak sam ja gentelman pa samo joj na kraju izašao u susret i nisam je više tako radio.

Zagorje.com: I dobro, već ste spomenuli nastavak suradnje s Vakulom, no kakvi su vam neki drugi planovi za budućnost, osim svakodnevnih karikatura i portreta? Hoće li možda vaš strip "1573." dobiti nastavak?

Nikola Plečko: Znaš kaj... čak sam pri kraju sa scenarijem. Planirao sam ga i prije, ali korona je malo zeznula stvari. No, uz rad na scenariju, počeo sam već i malo crtat, tak da sam već pet stranica drugog dijela napravio. Bum videl kak će mi ić s vremenom, zbog drugih obaveza, a i kak će mi bit s voljnim momentom, ali nadam se da bi u prvoj polovici 2023. godine nastavak mogao izaći. Možda i prije. Bumo vidli. Uglavnom, sva ta naša ekipa, nažalost bez Gupca, koji je skončao u prvom dijelu, u nastavku ide dalje. Ne svojom voljom, a to 'zašto ne svojom voljom' to ćete otkriti u nastavku u kojem oni idu u Dalmaciju. Tako da bu to isto štos spojiti ih s Dalmatincima, Mlećanima, Turcima, gusarima.... Ma bit će tu svega.

Zagorje.com: I za kraj, kad sve saberemo, a dodamo i tome vaš studio za dizajn, svakodnevne narudžbe portreta, karikatura... očito ste vrlo zaposleni. Trpi li vaša obitelj zbog toga?

Nikola Plečko: Nažalost, obitelj uvijek trpi. No, moja supruga i dvoje djece, kći od 17 godina i sin od 11, već smo nakon svih ovih godina, barem si ja tako utvaram, da smo uspjeli naučit kako živjeti sa svime time. Uvijek je to izazov, kako sve to uskladit da supruga što manje pati i da je što manji teret na njoj. No, eto, pokušavam to sve nekako usklađivati, koliko god je moguće.