'Mi sve radimo po domaći, nema kemije i tu kvalitetu prepoznaju i naši kupci'

Omiljeni brend među Zagorcima kiselo zelje i repu proizvodi po starinski već gotovo 20 godina

glavna zelje.jpg

Baš kak su se nekada naši stari od gripa i virusa branili posebnom zimskom prehranom, i danas su kiselo zelje i repa omiljene namirnice koje pripremamo po starinskim recepturama, da bi zaštitili imunitet. Zagorci koji zelje i repu ne kisele doma, na policama u trgovinama ih najradije potraže u pakovanjima Obrta Kisko iz Igrišća, koji posluje od 2000. godine, a izrastao je kao nastavak biznisa kojim su se više od 50 godina bavili roditelji sadašnjeg vlasnika, Branka Tumpe.

U pogonima Kiska sezona još uvijek traje, pa se radi ubrzano – ručno se pakira kiselo zelje i repa, ali i cikla, dok u ponudi još imaju i turšiju, ukiseljene feferone i lučice te punjenu papriku.

– Zelje, repu i ciklu nabavljamo i sve kod nas ide u proces prerade, od kiseljenja do pakiranja, dok nam turšiju i punjenu papriku rade u Bjelovaru, a lučice su uvoz iz Nizozemske, jer ih u Hrvatskoj nema, kao i feferoni iz Makedonije – ispričala nam je tajnica obrta, Tatjana Vdović, dodavši kako im je plasman odličan, a potražnja veća od proizvodnje. Surađuju s restoranima i pizzerijama u Zagrebu, njihove proizvode možete pronaći na policama Trgostila, Trgocentra, lanca NTL, Kauflanda i Spara, a osim veleprodaje na Zelenoj tržnici, prodajna mjesta imaju i na tržnicama Dolac i Trešnjevka. Ovisno o sezoni koja traje od rujna do ožujka, proizvedu oko 500 tona zelja, 150 tona repe, 250 tona cikle. Zbog visoke kvalitete proizvoda, s godinama je potražnja sve veća, stoga je potrebno širiti pogone, što je i u planu za ovu godinu.

– Koliko su zadovoljni našim proizvodima, najbolje vidimo po našim stalnim mušterijama na zagrebačkim placevima, koji već godinama kupuju od nas i dovode nam nove kupce. Mi sve radimo po domaći, nema kemije. Zelje se kiseli sa soli i vodom, ručno se slaže u bednje i gazi se, onak kak su prije kiselili bake i dede, zbog toga su naši proizvodi drugačiji od konkurencije, koja ima drugačiji način prerade – kaže Vdović.

Problem radne snage

U obrtu je devet zaposlenih te dvije prodavačice na tržnicama u Zagrebu. No, kako je u planu širenje, trebat će i novu radnu snagu koja je i do sada bila problem. – Kad je najviše posla, u studenome i prosincu, ne stignemo pakirati, obzirom da sve radimo ručno. Jedini stroj koji imamo je vakumirka i mašina za rezanje. Nije komplicirano raditi u takvom pogonu, samo treba znati na vagu. No i dosada kada smo tražili radnike, nismo ih mogli naći. Dođu na probu, rade dva dana i onda vele da im je to preteško. Tražili smo radnike i preko burze, nitko nam nije došao niti na razgovor da čuje uvjete rada i plaću, samo su nas nazvali i molili da kažemo burzi da ne zadovoljavaju – ispričala nam je Vdović. A problem bi uskoro mogla postati i nabava svježega povrća.

– Zelje kupujemo iz Varaždina i Ogulina, repu iz varaždinskih sela, a kad sve kupimo, onda uvozimo. Ove godine uvezli smo 10 tona zelja, a problem bi mogla biti repa. Ljudi od kojih sada kupujemo stariji su od 60, a kad se oni neće više time baviti, bit će teško nabaviti repu – ispričala je, napomenuvši kako su im nabavne cijene dobre, a čak i ako im se cijena u nabavi poveća radi loše godine, kupci to na policama na vide. Uskoro kada im završi sezona, krenut će detaljno čišćenje prostorija, a onda i izgradnja nove hale i nova zapošljavanja, kako bi sve bilo spremno za iduću sezonu kada ćemo se njihovim kiselim zeljem i repom opet po starinskim recepturama braniti od gripe.

NAjčitanije