Mijenjaju se pravila za doživotno i dosmrtno uzdržavanje, evo koje promjene donose
Kako bi se stalo na kraj zloupotrebama i profesionalizaciji ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, nakon izmjena Zakona o obveznim odnosima i Zakona o parničnom postupku u prosincu, u javno je savjetovanje pušten Pravilnik o registru ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju. Svaki će davatelj uzdržavanja moći sklopiti najviše tri ugovora, a javni bilježnik ili sudac u Registar mora odmah unijeti svaki podatak, odnosno svaki ovjereni ugovor, njegove izmjene ili dodatke, kao i svaki raskid ugovora i svaki pokrenuti postupak poništenja ili raskida.
“Najvažnije je što zakonske izmjene izričito propisuju da se precizira služnost stanovanja i stvarni teret uzdržavanja, odnosno da u ugovoru bude jasno gdje će uzdržavana stranka živjeti, u svom domu, u domu uzdržavatelja ili u domu umirovljenika i tko će u tom slučaju plaćati dom”, kaže Rankica Benc iz Javnobilježničke komore. Kad se strankama detaljno objasni razlika između doživotnog i dosmrtnog uzdržavanja, ističe Benc, većina ih izabere doživotno jer u tom slučaju njihova imovina na uzdržavatelja prelazi tek nakon njihove smrti, piše Poslovni.
Kod dosmrtnog, imovina odmah po sklapanju ugovora prelazi u ruke uzdržavatelja, a čak 75% starijih uopće ne shvaća tu razliku na vrijeme. Godinama su ovi ugovori u velikoj mjeri služili “lešinarenju” i mnogi su na prijevaru izbačeni iz svojih domova. Ovo jest korak naprijed, ali problem nije do kraja riješen, ističe Jasna Petrović iz Sindikata umirovljenika Hrvatske, piše Večernji list.
“Pristup podacima iz Registra nije javan pa umirovljenik koji želi provjeriti ima li osoba koja mu nudi uzdržavanje još s nekim sklopljen ugovor, mora za to platiti. Zašto taj uvid preko javnobilježničke komore nije besplatan?”, pita Jasna Petrović. Umirovljenici su razočarani što nije ukinut institut dosmrtnog uzdržavanja.
Umirovljenički sindikat zamjera i što se nije uvažio njihov prijedlog da socijalna služba prije sklapanja ugovora napravi anamnezu svakog slučaja te da nakon sklapanja ugovora obavlja nadzor “kako se ne bi ponovio slučaj iz Gospića gdje su uzdržavanu ženu vezali za radijator”, navodi Petrović. Zamjera i što nije propisano da sudski sporovi proistekli iz ovih ugovora idu kao žurni postupci, kako je to precizirano za rade sporove, budući da 80% uzdržavanih osoba umre ne dočekavši presudu. “Tako je bilo s gospodinom Adamom Ivezićem. S njim i njegovom suprugom ugovor su potpisali iz privatnog doma, iako to nisu smjeli po zakonu. Supruga je umrla za dva mjeseca, on je tvrdio da se nisu za nju brinuli kako treba i zbog toga ih tužio, no nažalost lani je umro”, ispričala je Petrović.
