MOŽE SE: Iz grada se preselili na selo i sada su uspješni poljoprivrednici

Bračni par Zdenko i Andrea Roginić prije devet godina napustili su metropolu i preselili se u mali zagorski gradić, u Zlatar. Seosko imanje uredili su u Ladislavcu i počeli s uzgojem kokoši nesilica i proizvodnjom jaja. I nisu posustali do danas. Imaju 400-tinjak kokoši, a početkom ove godine postavili su i dva jajomata, jedan u Zlataru, a drugi na zagrebačkom Dolcu.

Kokošinjac – farma

- OPG JJAE otvorili smo 2010. godine, a kao ljudima iz Zagreba koji nisu znali puno o životu na selu, nekako nam je bilo najjednostavnije baviti se uzgojem kokoši. Smatrali smo da je za uzgoj, primjerice, krava ili proizvodnju na zemlji potrebno puno više iskustva i znanja – iskreno nam je ispričala Andrea. Njihov kokošinjac po sili zakona mora se zvati farma, jer se konzumna jaja ne mogu prodavati ako niste registrirana farma. - Za razliku od farmi s kontroliranim uvjetima ili kaveznom uzgoju, naše kokice nose duplo manje jaja godišnje, što ipak nije utjecalo na razliku u cijeni. Još uvijek uspijevamo imati cijenu gotovo istu kao i konvencionalni uzgoj. Naš kokošinjac je pod nadzorom i kontrolom veterinarske, sanitarne i ostalih inspekcija te svakih 20 dana kontroliramo nalaz na salmonelu - ističu Roginići.

Zimi manje jaja

Njihove kokoši su kroz dan na otvorenome, jedu domaću hranu, kukuruz, pasu se, a zimi ih prehranjuju i lucernom. Ujutro ih puštaju van, s prvim mrakom navečer zatvaraju. – Mi nismo velika industrijska proizvodnja i zbog takvog načina držanja kokoši nesilica imamo oscilacije u nesenju jaja. Kroz zimu je to posebno izraženo, no ne želimo si dozvoliti da izgubimo na kvaliteti – kaže gazdarica Andrea, koja dodaje kako jaja svaki dan voze u nekoliko manjih trgovina u Zagreb, plasiraju ih i kroz dva jajomata, a kupci su i njihovi susjedi. - Ono što nam je drago da niti jedan dućan nema naša jaja duže od dan i pol. Sve se proda. To nam je poticaj da to što radimo, radimo dobro. Držimo cijenu da bude prihvatljiva svima i nadam se da će to ostati održivo – kaže Andrea. Suprug Zdenko napominje kako su se za jajomate odlučili kako bi zadržali maloprodajnu cijenu, a što će biti u budućnosti od svega toga, ne zna.

Jaja i poklanjaju

Ljuti se i na državu. - Smišljeno se radi na uništavanju hrvatskog puka. Ja kupim 500 kokoši, dam 25.000 kuna, kupim jajomat za 15.000 kuna…, a država raspiše natječaj i podijeli jajomate. I onda takvi koji kokoši dobe zabadava, svoja jaja ne mogu prodati jer nisu na tržištu i onda daju jaja ispod cijene, za primjerice, 70 lipa i unište tržište. Oni pričaju da će otvoriti nova radna mjesta. Pa roboti preuzimaju radna mjesta, u Švedskoj voze kamioni bez vozača, a u Kini na farmi na kojoj se uzgaja milijun nesilica radi jedan čovjek - govori Zdenko. Zdenko kaže da za blagdane kao što su Uskrs i Božić oni svojim stalnim kupcima jaja i poklanjaju. - Jer ako vam ti stalni kupci uzimaju svaki tjedan 200 – 300 ili 400 jaja, red je da ih jednom godišnje i počastite - ističe. - Ono što nas posebno veseli je to, da su za nama došla i djeca, jer su otkrili da je ovakav život bez stresa i kad radiš sam za sebe, u prirodi i sa životinjama nešto što se u današnjem svijetu izgubilo, a jako puno vrijedi – zaključila je Andrea.