Munib Suljić dobar i fin susjed
Je li došao u Sveti Križ Začretje neposredno prije rata ili je i prije dolazio? Koliko je puta nakon odlaska u rat dolaz
To su pitanja koja si postavljaju mještani Svetoga Križa Začretja nakon informacije o smrti Muniba Suljića, osuđenog na 12 godina zatvora zbog ratnog zločina. Različiti su odgovori, od toga kada je posljednji put u Zagorju bio 2001. pa do prije dvije godine ili prošlog ljeta, no u jednom su svi jednoglasni:
- On je bio naš sumještanin, prema svima fin, sa svima je bio dobar, no nitko od nas ga nije dobro poznavao - kažu mještani za Muniba Suljića objašnjavajući nam da je krajem 80-ih sagradio pečenjaru u Svetom Križu koju je poslije prodao, ali da je imao veliki lokal u Istri i da je često dolazio i odlazio.
- Još je prošlog ljeta bio tu s mercedesom automatikom i izmijenili smo nekoliko riječi u šali - kazao nam je jedan gospodin želeći ostati anoniman te gospođa koja je također za Muniba Suljića imala najprije samo riječi pohvale, ali je promijenila mišljenje o njemu kad joj se, kaže, pohvalio jednim ubojstvom.
Milan Martinić, predsjednik Županijske zajednice Hvidre, Suljića je iz viđenja poznavao od početka 80-ih. Povremeno su se viđali, a Suljić je, kaže, bio inicijator da prva šestorica dragovoljaca iz ovoga kraja krenu u Pakračku Poljanu.
- Bio je čak u nogometnom klubu i živio je u okružju domaćinske dobrodošlice, ni s kim u konfliktu. Bio je nestašan i živ, uvijek u pokretu. Imao je veliko srce, volju i želju, ali nije imao dovoljno vojnih znanja ili iskustva i ubrzo je s nekolicinom dečkiju otišao iz Pakračke Poljane u Zagreb. Tamo jednostavno nije mogao izdržati, a ja, kao njegov nadređeni, primijetio sam da nisam u njega mogao imati povjerenja jer mu je nedostajalo odgovornosti, teško mu je bilo poštovati hijerarhiju i težio je samostalnosti - rekao je o njegovom životu u Zagorju i odlasku u rat Milan Martinić dodavši kako se pod njegovom ingerencijom Suljić nije ogriješio ni o kakve norme ponašanja.
Izvor: Večernji list
