Nakon 50 godina Ivanka Lentle iz Kanade pronašla je svoju prvu učiteljicu u Zagorju, gđu.Šalić

Priča o učiteljici krenula je iznenada prošlog tjedna kada je Ivanka Lentle iz Kanade iz grada Dundas, Ontario poslala svojoj nekad najboljoj prijateljici i susjedi staru crno – bijelu fotografiju s više od 30 učenika u prvom razredu osnovne škole sa svojom učiteljicom. Kako slabo govori i piše hrvatskim jezikom, samo ju je pitala zna li koja je to učiteljica. Iako su bile ista generacija, jedna od njih išla je u a, a druga u b smjenu, pa se prijateljica iz djetinjstva također nije mogla sjetiti koja bi to učiteljica te 1971/72. godine učila 1.b razred koji je pohađala i Ivanka, pa je fotografiju stavila na Facebook profil. Naravno da se ubrzo saznalo da je to učiteljica Zdenka Šalić koja je predavala u Bedekovčini, još u staroj školi 'Kod Grgića', da je to bila generacija 1964. godište, a fotografirano je školske godine 1971/72.

Rano je otišla i teško govori hrvatski

Da pojasnimo, Ivanka, tada Habulin sa sestrom i roditeljima odselila je u trećem razredu osnovne škole u Kanadu. Svi su živjeli u Edmontonu dok se Ivanka nije udala za Stevea Lentlea, pilota porijeklom iz Engleske za kojeg Ivankina sestra kaže da je iz obitelji Lady Di. Ivanka o tome nikad nije željela pričati. Zbog njegovog posla oni su odselili u Dundas, Ontario, a to je udaljeno čak tri sata leta avionom od Edmontona. Naravno, ostali članovi obitelji razgovarali su hrvatski i znaju jezik, a Ivanka koliko i zna, toliko se možda i srami. Naime, pretpostavljamo da nije previše zapamtila od trećeg razreda kad je otputovala, a sada je prošlo čak 50 godina od kojih veći broj njih nije imala s kim razgovarati na materinjem jeziku.

Učiteljica živi gdje i prije 50 godina

Vratimo se učiteljici. Kad je doznala tko je ona i da zapravo žive nedaleko jedna od druge i javila to Ivanki te joj ispričala kako je učiteljica živa i živi na istom mjestu gdje je živjela prije 50 godina, a sada kroči u 91. godinu života, na Ivankinu zamolbu prijateljica joj je prenijela pozdrave iz Kanade.. Učiteljica Zdenka Šalić bila je presretna. Odmah je uzela svoju kutiju s crno – bijelim fotografijama i svojim učenicima u cijelom radnom vijeku i gledala ih. No, stigla je i njezina fotografija kako pregledava fotografije uz poruku 'Učiteljica Zdenka Šalić u svojoj 91. godini života vas sve pozdravlja'. Naravno da je tako lijepa fotografija i prekrasna poruka ponovno završila na Facebooku, ali sada ne samo u Hrvatskoj. Ivanka je cijelu priču ispričala i na svom profile u Kanadi. Komentari su bili prekrasni: That's so amazing! This is an awesome story! Wow. What a great story! i slično, proširila se Kanadom, a Ivanka je sretno zaključila: 'Social media can be negative, but today it's amazing!!!

Učenici i kolege javljali se sa svih strana

Ivankin status podijeljen je i u Hrvatskoj, a onda je krenula lavina pozdrava učiteljici Zdenki Šalić od njezinih učenika odasvud, ali i kolega učitelja s kojima se nije dugo vidjela. Ne želeći u ovo vrijeme ulaziti nikome u kuću, učiteljicu Zdenku i mi smo kontaktirali, ali telefonom. Nakon razgovora s tako bistrom ženom čovjek se, priznajemo, i malo zamisli. 'Radujem se što ste se javili. Kako sam? Dobro sam, kako već čovjek s više od devet banki može biti. Zabavljam se. Svaki dan gledam misu, prošećem po dugom hodniku zgrade gdje stanujem, odgovarala je na pitanja učiteljica Šalić kao da razgovaramo s nekim iz generacije, a ne učiteljicom. Ispričala je da se nekad prisjeti nekih učenika, no prvih deset godina radila je samo u prvom razredu. ' Zato sam izbrisala ozbiljna lica četvrtaša. Drago mi je da me se sjećaju, a ovo mi je bilo prvi put da me se sjetio netko nakon tako puno godina i izdaleka. Jako mi je drago zbog toga. Imala sam u radnom vijeku brojna odjeljenja i teško je sve zapamtiti, ali ovo me baš obradovalo', ispričala nam je kao i svoj učiteljski put.

U Mariji Bistrici imala je 72 učenika u razredu!

Prvo je radila u Krušljevom Selu, a zatim u Mariji Bistrici. 'Zamislite, u Mariji Bistrici sam imala 72 učenika u razredu. To nije bio problem, bili su poslušni, ali nikad nisam imala dovoljno vremena da bih na satu sa svakim porazgovarala bar minutu, priča učiteljica Zdenka. U Bedekovčini je došla raditi 1963. godine, od sredine osamdesetih je u mirovini, a pozdravila je nas i sve one koji su je se sjetili jer je rekla:'Hvala na lijepom uzbuđenju koje ste mi priredili.'