ODLUČILA SE ZA PODUZETNIŠTVO: Posadila više od 2500 sadnica malina, a planira urediti vinotočje i kušaonicu

- Priča s malinama je posljedica činjenice da više nisam mogla gledati njive koje su 25 godina stajale neobrađene. Odlučila sam da ću napraviti neku korist od te zemlje. To je imalo veze i s mojom željom da se prijavim na natječaj za dodjelu potpora iz EU fonda za ruralni razvoj za rekonstrukciju i izgradnju objekata seoskog turizma, za što je nužno baviti se poljoprivredom. Moja je baka radila odličan malinovac, i upravo ta uspomena iz djetinjstva presudila je prilikom donošenja odluke čime ću se baviti - rekla nam je na početku Sanja Kalužer zašto se odlučila uzgajati maline.

Prvi prinos

Kaže, 2015. godine u jesen krenuli su grubi zemljani radovi. Na proljeće 2016. godine Sanja je posadila 2.500 sadnica malina na površini od 6200 m2. - Veća njiva je moje vlasništvo, a manju sam uzela u višegodišnji najam. Ukupna vrijednost investicije je oko 70.000 kuna. Ljetos sam ubrala i prve plodove. Imala sam „fantastičan“ prinos od 60 kg malina. No, to je tek druga godina, a one ozbiljnije počinju rađati od treće godine. Teško je sada predvidjeti koliki će urod biti, no prema nekim kalkulacijama to bi moglo biti oko 1 tonu po hektaru – ispričala je ova 57 – godišnjakinja.

Godišnje na svojim njivama provede preko 700 sati. Zahvaljujući razumijevanju tvrtke u kojoj radi, četiri ljetna mjeseca može raditi od doma. Ljudi se često, priča Sanja, pitaju zašto su maline skupe, prosječna cijena kile svježih malina je 60 kuna. Cijena je takva jer se cijela briga o biljkama zapravo svodi na ručni rad. Ručno se okopavaju, pljeve, beru i pakiraju. - S obzirom da je ove godine količina bila minimalna, najveći dio sam prodala kolegama u uredu. Subotom sam išla na eko tržnicu u Zabok. Uglavnom, najveći dio sam prodala svjež, a od jednog malog dijela sam napravila džem. Kad maline uđu u puni rod, i dalje ću ih nastojati prodavati svježe, jer je tu moguće postići najbolju cijenu – objasnila je Sanja Kalužer.

Kušaonica, vinotočje i trgovina

Što se planova za preradu tiče, oni su trebali biti realizirani kroz projekt vinotočja/ kušaonice. - S obzirom da na mojoj parceli postoji starinski podrum ukopan u pješčenjak površine 62 m2, mislila sam ga rekonstruirati i u njemu urediti izložbeni prostor. Pokraj njega namjeravam izgraditi jednu novu zgradicu u kojoj bi bila prodavaonica, skladišni prostor, kuhinja, sanitarni čvorovi, na katu moj ured, i to sve „uvezati“ u projekt vinotočja i kušaonice – istaknula je Sanja dodajući da bi težište bilo na prezentaciji i promociji vina lokalnih malih vinara i proizvođača poljoprivrednih proizvoda.

Sanja na mjestu gdje namjerava urediti podrum

Prodavaonica bi bila zapravo butik tipa „The best of Zagorje“ u kojoj bi se našlo i domaćih vina, meda, prerađevina, lepoglavske čipke, stubičkih licitara, drvenih igračaka… - Cijeli projekt bi se financirao sredstvima Europskog fonda za ruralni razvoj, mjera 6.4, no nevolja je u tome, što natječaja za tu mjeru i dalje nema. Vrijednost investicije je oko 200.000 eura. Građevinski projekti su napravljeni još pred 3-4 godine, dokumentacija je spremna – objasnila je Sanja.

Dodaje kako je ljudi često znaju pitati što to njoj sve skupa treba. - Što se financijske strane tiče, to mi uopće ne treba. No, za poljoprivredu sam se odlučila, jer svakodnevno po cijeloj Hrvatskoj gledamo na stotine tisuće kvadrata neobrađene zemlje i u meni se probudila tvrdoglavost. Odlučila sam da neću puštati da i moja zemlja propada. Kad gledam sve te silne mlade ljude koji odlaze iz Hrvatske, a njihove obitelji imaju u vlasništvu zemlju, ponekad mi se čini da mladi danas prebrzo odustaju. Moja motivacija je ta da probam napraviti nešto što će biti dobro, pozitivno od čega ćemo i lokalna zajednica i ja imati koristi – objasnila je Sanja.