Omiljena voditeljica više ne radi na HRT-u: ‘Priča o otpremnini je laž’

Nakon 30 godina na HTV-u više ne gledamo vrsnu sportsku novinarku i urednicu, 55-godišnju Mirnu Zidarić. Koliko je emotivno bilo zadnji se put u ‘Dnevnika’ obratiti gledateljima, bilo je jasno svima koji gu gledali. I samu je Mirnu zatekla količina emocija koja ju je preplavila prilikom zatvaranja tog životnog poglavlja. Za Story je otkrila koji su joj bili najdraži trenutci provedeni na poslu, jesu li je iznenadile reakcije nekih kolega te hoćemo li je gledati na nekoj drugoj televiziji.

Kao što ste rekli u posljednjem televizijskom javljanju, došao je kraj jednom poglavlju. Kakvo je ono bilo, tih 30 godina provedenih na HRT-u?

Osim što mi se čini da je proletjelo u trenu, bilo je to predivno razdoblje prepuno krasnih uspomena, životnih lekcija, prijateljstava, učenja, upoznavanja, radovanja, plakanja i u konačnici odrastanja. Mnogo raznovrsnih emocija sklupčalo se u tih okruglih 30 godina.

Kojih se anegdota najradije sjetite?

S obzirom na to da sve volim imati pod kontrolom i sve volim temeljito pripremiti, uvijek su me do anegdotalnih zgoda dovodile nepredviđene situacije. Tijekom jednog izdanja ATP turnira u Umagu doslovce iz grma u pozadini studija iz kojeg se emitirao program uoči finala uskočio mi je tadašnji predsjednik RH Stipe Mesić željan srdačnog i spontanog razgovora. Tako je i bilo, ali prometnulo se to u nešto mnogo ozbiljnije jer sam sutradan na svim radijskim i televizijskim vijestima slušala izvatke i naglaske iz tog razgovora. Drugom prigodom mi je Usain Bolt, koji je tada bio na vrhuncu slave, trebao biti gost u studiju nakon utrke na Hanžekovićevu memorijalu što smo prije dogovorili. Prije njega u studio je došla Blanka Vlašić s kojom sam pretresla sve važne i nevažne teme te izgubila svaku nadu da će Bolt doći. No krajičkom oka primijetila sam ga kako strpljivo sjedi na stepenicama i čeka svoj red ne želeći prekidati program. Mom iznenađenju nije bilo kraja jer tijekom svih godina zvijezde tog kalibra ulazile su i izlazile iz studija ne mareći za ikoga, a on je strpljivo i pristojno čekao ne želeći nikoga inkomodirati. Tom me gestom oduševio za sva vremena dokazujući da su oni najveći veliki zato što su najjednostavniji.

Kao jednom od najomiljenijih i zaštitnih lica HTV-a, je li vas iznenadila odluka da ste na popisu novinara i urednika kojima je prvima namijenjen otkaz?

Ovdje nikako nije riječ o tomu da mi je bio namijenjen otkaz. Osobno sam iskazala interes za odlaskom nakon što smo kao djelatnici dobili informaciju da na HRT-u slijedi reorganizacija te da će u prvom valu zaposlenicima koji su voljni otići isplatiti otpremnine. U sljedećim fazama bit će raznih sudbina, ali sumnjam da bi moje ime bilo na popisu onih koji bi dobili otkaz s obzirom na godine, staž i učinkovitost. No to nikada nećemo doznati jer smo se ovako našli u situaciji koja je dobra za sve.

Udara li to na ego?

S obzirom na to da sam, kako sam i navela, u ovih 30 godina i odrasla, ego je u granicama realnoga. Svjesna sam svojih kvaliteta, ali i mana i nemam nikakvu potrebu svima se svidjeti. Važni su mi oni koje volim i koji vole mene, sve ostalo je bonus.

Je li bilo teško donijeti odluku, prihvatiti otpremninu i zatvoriti ovo poglavlje?

Ta se odluka dugo kuhala jer nakon 30 godina nastane zamor materijala i čovjek se zaželi novih izazova. Nisam željela dodatnih deset godina stagnirati, ponavljati iste radnje, okružena istim ljudima jer nije bilo naznaka da će se stakleni strop dati razbiti. Sada se hrabro bacam u nove poslovne izazove i vjerujem da će mi to dati novi životni poticaj.

Koliko ste se savjetovali sa suprugom Zoranom, sinovima Bornom i Marinom?

Uvijek se i u svemu s njima temeljito savjetujem. Oni su za to navijali već dugo vremena i kada se konačno realiziralo, rekli su: “Bilo je i vrijeme!”

Kako su reagirale kolege? Je li vas netko iznenadio?

Bilo je raznolikih reakcija, iskrenih suza i zagrljaja, lijepih riječi od osoba od kojih to najmanje očekujete, kao i izostanak bilo kakve reakcije od onih za koje ste vjerovali da su vam skloni. Svatko se s izazovnim situacijama nosi na svoj način, ali i to su životne lekcije na kojima sam zahvalna.

Nestaje li kolegijalnost kada se događaju ovako velike i radikalne promjene unutar sustava?

Iskustvo me naučilo da ne očekujem mnogo od većine, ali od onih koje cijenim samo se u promilima može govoriti o izostanku kolegijalnosti. Na sve ostalo ne mogu utjecati pa na to i ne trošim energiju.

U javnosti se pojavila informacija o vašoj otpremnini koja, navodno, iznosi 90.000 eura. Demantirali ste je na profilu na Instagramu, ali taj se iznos stalno spominje u brojnim komentarima ispod članaka vezanih uz vas i HTV. Smeta li vam to?

To je apsolutno netočna informacija. Višestruko premašen realan iznos. Oni koji to komentiraju ne znaju temeljnu razliku između bruto i neto iznosa. Čak i kada to raščlanimo, ne dolazimo do iznosa moje otpremnine jer nisam u rangu visoko plaćenih djelatnika. Jer da jesam, vjerojatno ne bih ni odlazila. Iznos je, naravno, poslovna tajna, ali zabrinjavajuća je količina neistina koja se plasira kao činjenica. Ne zato što me to posebno pogađa, nego zbog medijske i kulture informiranja te ophođenja općenito.

Kako ste doživjeli, proživjeli oproštaj s gledateljima?

Nisam ni u snu pomislila da će oproštaj biti tako emotivan. Kao i bezbroj puta dosad, napisala sam tri rečenice za odjavu i mislila sam to hladnokrvno izgovoriti. No na podsvjesnoj razini srce je već na drugoj rečenici počelo ubrzano lupati, a grlo se steglo, ali izgurala sam do kraja. No nisam mogla skriti emocije jer nakon toliko godina svakodnevnog ulaženja u dnevne boravke gledatelja smatrala sam da se moram pristojno oprostiti.

Hoćete li si sada uzeti nešto vremena za odmor?

U skladu sa zakonskim propisima, ožujak koristim za godišnji odmor i pripreme za buduće izazove, a valja se i razdužiti jer skupilo se tu koječega.

Novinarstvo je posao koji ponekad traje od jutra do noći, brojni tereni, utakmice, adrenalin javljanja uživo, vođenje ‘Dnevnika’... Kako vam danas izgleda dan? Je li vam dosadno?

Brojna istraživanja pokazuju da je novinarstvo jedan od najstresnijih poslova. Troši čovjeka baš tim svojim ubojitim tempom. U sportskom novinarstvu emocije su dodatno potencirane, bilo pozitivne, bilo negativne. Stres zbog programa uživo ne može se usporediti ni s čime, a činjenica da moguću pogrešku može vidjeti cijela zemlja, dodatno povećava dozu adrenalina. Nakon svih godina nastane zamor pa je nešto novo i drugačije logičan slijed za svakoga tko je željan učenja i osobnog napretka.

Morate li se javiti na burzu rada?

Svakako je to jedna od stanica kojom ću morati proći u procesu otvaranja planiranog obrta.

Rekli ste da se veselite unucima...?

Naravno, to unosi novu dozu radosti u život svakoga tko ima taj privilegij.

Kako su vaši ukućani doživjeli ovu veliku promjenu?

S obzirom na to da smo svi jako povezani, dugo smo i temeljito proučili sve aspekte ove odluke i zajednički procijenili da vrijedi krenuti u novom smjeru.

Kakvi su vam daljnji planovi? Kako biste željeli da izgleda novo poglavlje?

Planiram okušati se izvan zadanih okvira velikog sustava. Želim osnovati vlastiti obrt širokog spektra djelatnosti povezanih s televizijskom i video produkciju, kreiranjem sadržaja, moderiranjem konferencija i događaja. Možda pokrenuti podcast, pisati kolumne, uglavnom mnogo je kreativnih ideja.

Hoćemo li vas gledati na nekoj drugoj televiziji?

Možda, ali u nekom drugom formatu. Što se tiče sportskog novinarstva, smatram da sam tu ostvarila sve o čemu sam maštala kao mlada.

Čemu se posebno veselite u mjesecima koji dolaze?

Veselim se slobodnim vikendima, sudjelovanju u radu književnog kluba, grupnom i kontinuiranom vježbanju na reformeru i mnogih sitnim radostima koje prije nisam stizala. I, naravno, knjizi u nastajanju.